Dvije godine nakon izborne smjene trodecenijske vlasti Demokratske partije socijalista (DPS), u Crnoj Gori sistemski ništa ozbiljno nije urađeno. Stari problemi nisu riješeni, novi se konstantno proizvode, pa je jasno da su političke elite koje su trijumfovale na izborima, protraćile ogromnu društvenu energiju.
Tako sagovornici “Vijesti” gledaju na sveukupne prilike u državi nakon 30. avgusta 2020. godine, kad je Crna Gora prvi put u istoriji promijenila vlast na izborima.
Ključni razlog za to bilo je usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti, što je izazvalo višemjesečne protestne litije Srpske pravoslavne crkve (SPC) širom države, pa su na tom talasu građani na izborima kaznili partiju Mila Đukanovića, koja je neprekidno upravljala Crnom Gorom čak trideset i jednu godinu...
Prvu vladu u novoj političkoj eri predvodio je Zdravko Krivokapić, a izabrale su je, pod firmom “eskpertska”, nakon dugih pregovora, koalicije “Za budućnost Crne Gore” (ZBCG), “Mir je naša nacija” i “Crno na bijelo” (CnB). Međutim, ona je, zbog nesuglasica između konstituenata, trajala svega godinu i dva mjeseca.
Drugu izvršnu vlast napravio je početkom godine, uz manjinsku podršku DPS-a u parlamentu, Dritan Abazović, ali je ona bila još kraćeg daha - srušena je prošle sedmice u Skupštini nakon samo 113 dana rada.
Krah obje vlade takođe je imao veze s crkvenim pitanjem. Odnosi unutar Krivokapićeve bili su nepopravljivo narušeni nakon ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija na Cetinju septembra prošle godine, dok je povod za pokretanje smjene Abazovićevog kabineta bilo nedavno potpisivanje Temeljnog ugovora između Vlade i SPC.
Utisak je da je padu vlada kumovala i izražena sujeta lidera koji su 30. avgusta srušili DPS, što je bila prepreka političkoj stabilnosti u državi.
I dok Krivokapić tvrdi da će njegova Vlada ostati upamćena kao jedna od “najuspješnijih u istoriji Crne Gore”, a Abazović da su ostvareni skoro svi politički prioriteti koje je zagovarao, sagovornici “Vijesti” ocjenjuju da značajnijih rezultata nije bilo.
Pomaci su, u odnosu na vrijeme vladavine DPS-a, ipak napravljeni - rekordne zapljene droge i cigareta, hapšenja bivših i doskorašnjih čelnika i funkcionera pravosuđa i policije, visokorangiranih članova kriminalnih klanova, otkrivane su zloupotrebe bivše vlasti u ministarstvima i najvećim državnim preduzećima.
Međutim, za “prave” rezultate na tom planu biće potrebno sačekati epiloge sudskih procesa.
Od 30. avgusta bilo je promjena i na ekonomsko-socijalnom polju, ali javnost i partije podijeljene su po tom pitanju. Dok jedni pozdravljaju vraćanje dječjeg dodatka, naknada za majke i povećanje plata i penzija, drugi to kritikuju, tvrdeći da su te odluke dovele do rasta cijena i ugrožavanja finansijske stabilnosti države.
Padom DPS-a neće poteći med i mlijeko
Građanska aktivistkinja Dina Bajramspahić kaže da niko nije bio toliko zaludan da pomisli da će padom DPS-a poteći med i mlijeko, ali dodaje da je ono što je uslijedilo nakon promjene vlasti, mnogo lošije nego što su i najskeptičniji očekivali.
Ocjenjuje da nisu riješeni stari problemi, da se konstantno proizvode novi, i da je protraćena ogromna društvena energija koju političke elite nisu umjele da kanališu.
”Nova vlast većinom je onakva kakva je bila dok se nalazila u opoziciji: dezorijentisana, očarana sobom, s ozbiljnim nedostatkom demokratskih kapaciteta, vječno kriveći druge za svoje greške. Pokazalo se u svoj punoći da kad je bivša opozicija zagovarala promjene, zapravo je samo priželjkivala da sama bude na ‘uzvišenom’ mjestu DPS-a, sa kog može da se sprovodi beskonačna samovolja... Kad su govorili ‘evropski standardi’, ‘vladavina prava’, ‘poštovanje Ustava i zakona’, ‘neselektivnost’ - nisu to mislili ozbiljno, niti im pada na pamet da izgrade sistem u kom će biti ograničena svačija moć. Opila bi ih moć gotovo momentalno kad sjednu u fotelju, i od tog trena samo su radili na tome da je akumuliraju i prigrabe od ostalih, pa makar to bili i partijski drugovi”, ističe ona za “Vijesti”.
Glavni i odgovorni urednik nedjeljnika “Monitor” Esad Kočan, kaže da su dvije godine od 30. avgusta uglavnom propuštena šansa, da suštinski ništa ozbiljno nije urađeno, ali da to ne znači da je loše što je DPS izgubio vlast.
Tvrdi da bi, da je Đukanovićeva partija ostala još malo na vlasti, oni koji bi poslije nje došli, bili “još gori”.
”To je logika dugih autoritarnih režima - oni zatruju cijeli sistem, i onda alternativa može da bude još gora. Dakle, bilo je krajnje vrijeme da izgube vlast. Međutim, loša vlast nije postala dobra opozicija, a loša opozicija nije postala dobra vlast. I to je tako. Politička klasa pokazala je da je po strukturi veoma sličnog kvaliteta, a da su jedino različiti njihovi predznaci... Krivica je političke klase, onih koji su vodili procese, koji su imali većinu i podršku Evrope, što nisu uradili ono što se očekivalo. Treba ih držati za odgovornost - sve zajedno i pojedinačno”, rekao je Kočan “Vijestima”.
Obje vlade obećavale su borbu protiv kriminala i korupcije, depolitizaciju i profesionalizaciju institucija, povećanje transparentnosti rada... ali je utisak dijela javnosti da su se ipak više bavili implementacijom loših praksi iz vremena vladavine DPS-a, nastavljajući s partijskim “zarobljavanjem” institucija i donošenjem važnih odluka iza kulisa, protivno Ustavu i zakonima.
Pregovore o formiranu vlasti i dalje prati međupartijska podjela funkcija “po dubini”, pa tako ključne pozicije u institucijama sistema i državnim firmama ostaju u rukama stranačkih “vojnika” bez referenci ili sa sumnjivim biografijama.
Halapljive partijske strukture
Bajramspahić kaže da se pokazalo da kompletna politička elita ima prećutno razumijevanje da onaj ko osvoji vlast, ili barem neku instituciju, ima slobodu da “namiruje” svoje neograničene partijske apetite, “a za ostale - šta bude”.
Navodi da u praski vidimo da je društveno tkivo u svim političkim krugovima slično, ako ne i više od toga.
”Tj. spremno na klijentelizam, saučesništvo u neetičkim praksama, s nedostatkom integriteta, kvaliteta, znanja, specijalizacije, pregalaštva, kapaciteta za timski rad i izgradnju društvene kohezije umjesto daljeg razbijanja društva. Vlade i administracije se već smjenjuju kao na traci, a ne pojavljuju se nove snage koje kvalitativno nude nešto novo... Poslije dvije godine, ostali su samo razočarani građani koji više nemaju čemu da se nadaju, i partijski članovi svih boja koji čekaju svoj red”, objašnjava sagovornica.
Kočan kaže da su nove vlasti morale da budu drugačije “po dubini”, i da je nedopustivo da vlada “halapljivost” partijskih struktura.
”Od nekakve ekspertske vlade, došlo se do partitokratske, u kojoj se vode žilave borbe za vlast, u kojoj se partijske vojske zapošljavaju po činovništvima, jer društveni kriterijum ne postoji...”, podvlači on.
Novim vlastima Kočan zamjera i to što nisu imale kapaciteta da natjeraju Đukanovića da se povuče s funkcije partijskog lidera. Kaže da je, davanjem šanse DPS-u da podrži manjinsku Vladu, “stanje normalizovano”, i da ta stranka sad “kontroliše gubitke”.
”Volio bih da pričam optimistične priče, ali danas je vrijeme za surovo realne priče...”
Nema napretka u pregovorima
Iako su i Krivokapićeva i Abazovićeva vlada kao ključni politički prioritet apostrofirale ulazak u Evropsku uniju (EU), država nije napravila pomak na tom planu. Štaviše, u posljednjem izvještaju Evropske komisije (EK), koji je predstavljen u oktobru prošle godine, u mandatu Krivokapićevog kabineta, Crna Gora je zabilježila najgori rezultat u oblasti vladavine prava u prethodnih nekoliko godina.
Bojazan da treba očekivati nove “packe”, pojačava izjava ministra vanjskih poslova Ranka Krivokapića, koji je, pozivajući se na interna dokumenta iz Brisela, rekao da će zbog potpisivanja Temeljnog ugovora nacrt novog izvještaja EK biti “prilično negativan”.
Podsjećajući da je država posljednje poglavlje otvorila prije dvije godine, a posljednje zatvorila prije pet, Bajramspahić kaže da se ovim tempom ne vidi kraj pregovora.
”Niko se građanima nije izvinio što su dvije godine prošle u besmislenim administrativnim promjenama, tokom kojih novi kadrovi nisu stigli ni da razumiju šta tačno treba da rade. Apsolutno tvrdim da državnim organima širom uprave prioritet nisu bile evropske obaveze, i više su energije trošili da negoduju i gunđaju protiv EU očekivanja, nego da realizuju zadatke kojima ne mogu umaći”, navodi ona.
Do novog izvještaja EK, trebalo bi da bude jasniji rasplet političke krize. Nijedna partija, nakon rušenja Abazovićeve Vlade, još nije obezbijedila većinu za konstituisanje novog kabineta, a uslova za vanredne izbore trenutno - nema.
Kad je DPS poželjan...
Kočan ocjenjuje da je umjesto formiranja odlazeće Vlade, trebalo uložiti napor da se napravi “koncentraciona vlada”. Navodi da su svi akteri odigrali krive uloge, umjesto da se okupe oko ideje takve izvršne vlasti.
”Dubina krize u koju ulazimo tražila je jedno takvo rješenje, jednu ozbiljnost i odgovornost. Međutim, napravljena je manjinska Vlada. Zato, kad sad gledate političku scenu, nemate osjećaj da su stvari u sigurnim rukama - svi sa svima, svi protiv svih. Imamo svirepu predizbornu kampanju, a nemamo još ni koncept kako raspisati izbore”.
Bajramspahić kaže da bi nove vlasti trebalo da se zapitaju zašto je DPS i dalje prihvatljiv partner Zapadu.
”Kad međunarodna zajednica stigne čak dotle da javno objavi da im je DPS prihvatljiv, dijelovi nove vlasti se bezumno ‘zalijeću’ na međunarodnu zajednicu, umjesto da se pogledaju u ogledalo i zapitaju kako je ocijenjen rad prethodne dvije vlade kad je DPS opet poželjan partner. Hronična neodgovornost i nesposobnost samorefleksije su u srcu problema novih političkih aktera”.
Bajramspahić: Mi smo problemi koje smo zvali - “DPS”
Bajramspahić kaže da ne postoji čarobni štapić koji bi za sekundu riješio sve probleme u državi, ali dodaje da niko nove političke elite nije tjerao da postavljaju kontroverzne kadrove, osnivaju nova neprofitabilna javna preduzeća, daju populistička obećanja građanima...
”Mnogo problema koje smo zvali ‘DPS’, u stvari smo svi mi zajedno, kao zajednica. To se sada vidjelo kristalno jasno i vrlo je neprijatno suočavanje sa tom našom ružnom slikom. Do izražaja je došla pohlepa, gramzivost, zakopanost u rovove, ‘navijanje’, nekritički odnos prema ‘svojima’ šta god da rade, uskogrudost, pokušaj da se prigrabi što više za što kraće vrijeme. I najgore od svega, neprestano se, vrlo ponižavajućim obrazloženjima koja vrijeđaju zdrav razum, pokušava opravdati sve to ponašanje”.
Kočan: Raslojavanje unutar srpskog korpusa krenulo, ali zaustavljeno
Kočan kaže da je nakon 30. avgusta trebalo da uslijedi jedan dugoročno važan proces za državu, ali da je zaustavljen.
”Poslije izbora trebalo je da dođe - a bilo je počelo i imalo je naznaka za to - do raslojavanja unutar srpskog korpusa. To je vrlo značajno, jer je i poslije nezavisnosti Crne Gore došlo do većeg raslojavanja unutar crnogorskog pokreta. Bilo je naznaka tog raslojavanja na one ljude koji su Srbi a kojima je središte političkog i društvenog svijeta Crna Gora, i na one koji smatraju (Aleksandra) Vučića - ili bilo koga drugog na vlasti u Beogradu - nekom vrstom svjetovnog ili duhovnog patrijarha srpstva. Taj proces je dugoročno veoma važan za Crnu Goru. Nažalost, on je zaustavljen, i ponovo smo u identitetskim nadglasavanjima”.
Pobjednici se ne odriču 30. avgusta, ali tjeraju po svome
Poslanik Demokratskog fronta (DF), najvećeg konstituenta koalicije ZBCG, Jovan Vučurović, kazao je “Vijestima” da 30. avgust ostaje “datum za istoriju Crne Gore”.
”Ali bojim se da jedan dio političkih i uopšte društvenih subjekata i dalje ne shvata njegov značaj. Ono što smo bili u obavezi, a što su radile i sve druge države koje su se oslobađala svojih diktatura, jeste demontaža totalitarističkog sistema i reforme zarobljenih institucija. Bez sumnje, da je DF bio u prilici da odlučuje, rezultati bi bili vidljivi u kratkom vremenskom roku, a zločinački režim Đukanovića i njega lično, odavno bi stigla ruka pravde...”
On kaže da nije kasno da se politička situacija “vrati u normalu i da se krene u poštovanje onoga što se desilo 30. avgusta”.
”Dužni smo građanima da makar u ime tog datuma pokušamo da se dogovorimo i krenemo u proces formiranja vlade po svim demokratskim pravilima... Vrijeme je da DF i Andrija Mandić vode buduću vladu”.
Generalni sekretar Građanskog pokreta (GP) URA, subjekta koji je predvodio koaliciju CnB, Mileta Radovanić, rekao je listu da je najveći benefit 30. avgusta, “to što se točak demokratije konačno pokrenuo”.
”Nakon izbora vidimo da je započeta snažna borba protiv kriminala i korupcije. GP URA je, na čelu s predsjednikom Abazovićem, tome dao ogroman doprinos. Uhvatili smo se u koštac s tim problemom i upravo na taj način ćemo vratiti povjerenja građana u institucije sistema i vratiti novac koji je nelegalno stečen”.
Poslanik Demokrata, koje su s Demosom činile koaliciju “Mir je naša nacija”, Boris Bogdanović, kazao je “Vijestima” da je njegova partija, od smjene DPS vlasti, “vratila dječje dodatke, obezbijedila besplatne udžbenike za sve osnovce, vratila naknade majkama, povećala minimalnu penziju, povećale staračke naknade, povećala prosječnu i ostale zarade, uvela Njegošev dan kao državni praznik, predložila i izglasala Rezoluciju o genocidu u Pivi i Velici, obezbijedila nezavisan i nepristrasan Tužilački savjet”.
Upitan osjećaju li Demokrate odgovornost za to što dosta toga što se obećavalo nije ispunjeno i što je dosta vremena potrošeno na međusobne sukobe partija, Bogdanović odgovara odrično.
”Demokratama NSD (Nova srpska demokratija) i GP URA nisu dozovolili učešće u izvršnoj vlasti, već su svojim koordiniranim djelovanjem preuzeli sve poluge vlasti... Nisu Demokrate srušile Vladu Zdravka Krivokapića, nego URA-SNP-NSD”.
Bonus video:
