savjetnik za pravna pitanja predsjednika Vlade o aktuelnim političkim dešavanjima

Šoć: Ustav ne propisuje rok za predlaganje mandatara u slučaju izglasavanja nepovjerenja Vladi

"Predsjednik je dostavio Skupštini predlog za skraćenje mandata, što jeste jedna od mogućnosti koju propisuje Ustav članom 84 stav 4. Ipak, tumačenja da na osnovu člana 92 Ustava predsjednik može ukazom, svojevoljno, da raspusti Skupštinu, pokazuje zabrinjavajuće pravno neznanje", ističe Šoć

25010 pregleda 32 komentar(a)
Šoć, Foto: Gov.me
Šoć, Foto: Gov.me

Iako je razumljivo da je Predsjednik analognom primjenom člana 103 Ustava odredio 30 dana od dana izglasavanja nepovjerenja Vladi, tretiranje ovog roka kao imperativnog ili prekluzivnog je u potpunosti bez pravnog uporišta, kazao je savjetnik za pravna pitanja predsjednika Vlade Crne Gore Ivo Šoć.

Šoć je komentarisao nedavna politička dešavanja u vezi sa obavezom Predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića da izabere novog mandatara za sastav nove Vlade.

Šoć navodi da je politička kriza nastala padom 43. Vlade dovela do ustavno-pravnih dilema o pravima i obavezama koje proizilaze iz ustavnih normi čije tumačenje stvara nedoumice u stručnoj i laičkoj javnosti, a da jedno od aktuelnih jeste pitanje roka za predlog mandatara od strane predsjednika.

Šoć navodi odredbe člana 103 stav 1 Ustava kojima je propisano da Predsjednik predlaže mandatara u roku od 30 dana od dana konstituisanja Skupštine.

"Dok sa druge strane Ustav ne propisuje rok za predlaganje mandatara u slučaju izglasavanja nepovjerenja Vladi, ili na primjer hipotetički slučaj smrti predsjednika Vlade, u kojoj situaciji bi takođe bilo nužno da postojeći sastav Skupštine izabere novog predsjednika Vlade", kazao je Šoć.

Smatra da je izglasavanjem nepovjerenja 43. Vladi, Skupština predala mehanizam u ruke Đukanovića.

"Predsjednik Crne Gore je nakon toga pristupio konsultacijama sa predstavnicima političkih partija zastupljenih u Skupštini radi predlaganja mandatara, pri čemu je kao krajnji rok odredio 19. septembar. Iako je razumljivo da je Predsjednik analognom primjenom člana 103 Ustava odredio 30 dana od dana izglasavanja nepovjerenja Vladi, tretiranje ovog roka kao imperativnog ili prekluzivnog je u potpunosti bez pravnog uporišta. Kako Ustav ne poznaje navedeni rok, izuzev “30 dana od dana konstituisanja Skupštine”, jasno je da “njegovo propuštanje” ne proizvodi bilo kakve posljedice. Naprotiv, riječ je o diskrecionom roku koji je predsjednik odredio u skladu sa već ustaljenom praksom, a ne sa pozivom na određeni član Ustava", navodi Šoć.

Smatra da obrazloženje Đukanovića da u dosadašnjim konsultacijama i opštepoznatom stavu političkih partija zastupljenih u Skupštini, nije uvjeren da predsjednik Demosa Miodrag Lekić ima podršku za mandat, pokazuje jasno izbjegavanje ustavnih obaveza.

"Argument je jednako validan kao i argument da postoji sumnja da su dostavljeni potpisi poslanika falsifikovani. I pored toga, ukoliko je predsjednik kod određivanja roka od 30 dana pošao od odredbi člana 103 stav 1, nejasno je zašto je propustio da uvaži i drugi dio iste norme prema kojoj “predsjednik predlaže mandatara”. Drugim riječima, predsjednik bi imao obavezu da predloži nekog drugog za mandatara u tom roku, ako ne gospodina Lekića".

Šoć zaključuje da je Đukanović parcijalno primijenio član 103, na način što je stvorio obavezu roka za konsultacije za partije, ali ne i obavezu za sebe da predloži mandatara.

Dodaje i da je rok takav da obavezuje predsjednika da predloži mandatara, a ne političke partije da pristupe konsultacijama.

"Opravdanje da se partije nisu pojavile na konsultacije stvorilo bi presedan prema kome bi, posle svakih izbora, izbjegavanje nekog političkog subjekta da se odazove na konsultacije kod Predsjednika onemogućilo predlaganje mandatara, što je pravni i logički nonsens. Predsjednik je, umjesto toga, dostavio Skupštini predlog za skraćenje mandata, što jeste jedna od mogućnosti koju propisuje Ustav članom 84 stav 4. Ipak, tumačenja da na osnovu člana 92 Ustava predsjednik može ukazom, svojevoljno, da raspusti Skupštinu, pokazuje zabrinjavajuće pravno neznanje", ističe Šoć.

Objašnjava da se u navedenom članu propisuje mogućnost raspuštanja Skupštine u dva slučaja.

"Prvi je propisan stavom 1 gdje se navodi da “Skupština se raspušta, ako ne izabere Vladu u roku od 90 dana od dana kada predsjednik Crne Gore prvi put predloži mandatara”, dok je stavom 2 propisano da “Ako Skupština duže vrijeme ne obavlja nadležnosti utvrđene Ustavom, Vlada može, pošto sasluša mišljenje predsjednika Skupštine i predsjednika klubova poslanika u Skupštini, raspustiti Skupštinu.” S obzirom na to da Vlada kojoj je prestao mandat ne može raspustiti Skupštinu, što je propisano članom 110 stav 2 Ustava, da bi predsjednik imao mogućnost da ukazom raspusti Skupštinu, potrebno je da se ispuni uslov iz stava 1, a to je da Skupština ne izabere Vladu u roku od 90 dana od dana predloga mandatara, čime se vraćemo na početak. Kako mandatar nije predložen, rok od 90 dana ne može ni da teče", navodi Šoć u saopštenju.

Smatra da bi u slučaju odbijanja predloga za skraženje mandata Skupštini, predsjednik bio u obavezi da postupi u skladu sa ustavnim ovlašćenjima i kao mandatara predloži osobu koja ima nesumnjivu podršku u Skupštini.

"Vjerujem da će predsjednik u konačnom uvažiti ustavne norme i sve pravne praznine tumačiti u prilog formiranja Vlade u punom mandatu, u skladu sa odlukom skupštinske većine", zaključio je Šoć..