Državni sekretar u Ministarstvu javne uprave osvrnuo se na to što je u objavi na društvenoj mreži, predsjednik opštine Tuzi, Nik Đeljošaj, juče podijelio fotografije kojima je građane svoje opštine i širu javnost upoznao sa radovima koji se izvode širom Malesije, poručujući da je vrlo kratak prateći tekst sadržao naziv mjesta, toponim Nënhelm, i izjavu: Malësia po ndryshon (Malesija se mijenja).
Camaj je na svom Fejsbuk nalogu naveo i da se na Tviteru pojavio i zlonamjerni, primitivni i krajnje vulgarni prevod, uz brojne podsmijehe i nesuvisle primjedbe na račun Đeljošaja, uz aludiranje na njegovu ulogu u aktuelnim političkim previranjima, i dodao da nije izostao podsmijeh i posprdavanje sa albanskim jezikom.
Osvrt Camaja prenosimo ucjelosti:
Kažu da je prevod upravo ono gdje se sve transformiše, a ništa ne mijenja. I upravo je juče jedan zlonamjeran prevod pokazao i dokazao koliko nepoznavanje jezika naroda sa kojim živite u istoj državi utiče na nepoznavanje svoje države. Jer, jezik u sebi sublimira kulturu, običaje, mentalitet, način života, način razmišljanja, emocije, sve ono što čini ljudsko biće sa kojim ostvarujete određeni vid društvene, političke ili ekonomske interakcije. Ovom prilikom se neću osvrtati na međunarodne konvencije i domete savremenog čovječanstva u zaštiti jezika. Jezik je juče (opet) postao sredstvo političke manipulacije, i to na vrlo primitivnom nivou.
U objavi na društvenoj mreži, predsjednik opštine Tuzi, Nik Đeljošaj, juče je podijelio fotografije kojima je građane svoje opštine i širu javnost upoznao sa radovima koji se izvode širom Malesije. Vrlo kratak prateći tekst je sadržao naziv mjesta, toponim Nënhelm, i izjavu: Malësia po ndryshon (Malesija se mijenja). Na Tviteru se pojavio i zlonamjerni, primitivni i krajnje vulgarni prevod, uz brojne podsmijehe i nesuvisle primjedbe na račun Nika Đeljošaja, uz aludiranje na njegovu ulogu u aktuelnim političkim previranjima. I, dakako, nije izostao podsmijeh i posprdavanje sa albanskim jezikom. Jezikom kojim govori preko 12 miliona ljudi širom svijeta, koji stoji samostalno u satem grupi indoevropskih jezika i koji predstavlja jedan od najstarijih evropskih jezika. I ništa ne bi bilo čudno da podsmijeh nije iniciran iz iste one kuhinje iz koje se, u posljednje vrijeme, „kuva“, po oprobanom receptu, u najmanju ruku artificijelni strah od svega albanskog.
Zbog čega me je baš ovaj zlonamjerni prevod „trigerovao“? Ako izuzmemo banalnost koja je upotrijebljena, ne mogu da razumijem zbog čega ne postoji nikakva želja kod najvećeg broja pripadnika većinskog naroda da upozna svoje komšije, svoje sudržavljane, dok u isto vrijeme njihovi politički predstavnici ne propuštaju bilo koju priliku da navedu kako je Crna Gora primjer suživota, međunacionalne i međuvjerske tolerancije, čak i harmonije. Zasluge za ovo drugo pripisuju isključivo sebi i svom političkom djelovanju, smatrajući da će zub vremena uticati da se zaboravi kako su upravo nacionalne manjine bile sredstvo kojim su ulivali „snagu države“, te da će se zaboraviti akcije „Lim“ i „Orlov let“, raznorazni pokušaji državnih udara i kažnjavanja zbog isticanja zakonom utvrđenih simbola nacionalnih manjina u Crnoj Gori. Da li je izraz „pošteni Albanac“ suštinski uticao na disciplinovanje Albanaca i njihovo smještanje u partijski prihvatljiv okvir?
Izraz „pošteni Albanac“ je osmislio isti autor koji je osmislio i čuvenu kovanicu „rat za mir“, koja reflektuje najsramniji period vjekovnog crnogorskog vojevanja. Ukratko, „pošteni Albanac“ jeste samo onaj koji slijepo slijedi i sprovodi politiku Centralnog komiteta (danas se to zove Predsjedništvo Partije) nauštrb interesa nacionalne zajednice kojoj pripada. „Pošteni Albanac“, mora biti nacionalno neutralan, privržen ideji koja se nameće kao jedina ispravna, ne smije potencirati svoje porijeklo, svoju istoriju, kulturu, jezik, običaje, sem u slučajevima kada su u službi Partije. U decenijskom razvoju ovog izraza, znatna podrška ovom konceptu dolazila je i od satelitskih političkih partija sa nacionalnim predznakom, koje su, pod plaštom otpora asimilaciji i zaštite Albanaca, suštinski bile produžena ruka Partije, zarad sitnih interesa i mrvica sa bogate partijske trpeze (ko se prepozna, prepoznao se!). I upravo su ti „pošteni Albanci“, aktivni mjesni partijski aktivisti, doprinijeli da se otpor i nerazumijevanje većinskog stanovništva prema Albancima pojačava i dovede do jučerašnjeg zlonamjernog prevoda, do podsmijeha koji u sebi nosi i podsmijeh prema svemu onome što znači biti – Albanac i albansko!
Nedavno, prije nego sam ušao u političke vode, razgovarao sam sa jednim mlađim „poštenim“ političkim djelatnikom. Predlagao je da treba da „pokažemo kako još ima Albanaca koji vole Crnu Goru“. Osjećao sam se neprijatno. Cijeli život sam proveo Preko Morače, u mojoj Podgorici, sa mojim prijateljima, i nikada nisam osjetio taj vid inferiornosti. Naprotiv, uvijek sam bio svjestan da to što smo drugačiji pomaže da se razvijamo, da izađemo iz uskih okvira koji nam se nameću. Similis simili gaudet, valjda! Bilo mi je žao tog momka, jer je vjerovatno veoma teško truditi se da budeš neko drugi. I pritom, uvijek sa saznanjem da su sredstvo i da im baš niko ne vjeruje do kraja, već se od takvih uvijek zahtijevaju novi i jači dokazi privrženosti ideji, Partiji, dogmi. „Pošteni Albanac“ je Albanac samo na papiru, zna samo isječke istorije, običaje i kulturu poznaje samo u onoj mjeri u kojoj mu pomažu da se bolje užlijebi u Partiji, militantno je nastrojen prema svim sunarodnicima, pogotovo onima čije se prezime ne završava sufiksom „-vić“ i koji imaju čvrsto izgrađen identitet i ličnost i koji ravnopravno stupaju u društvenu i političku interakciju sa „većinom“. Takvi, kojekakvi, „pošteni“, dijele stav istoričara Ministarstva kulture da je Ded Gjon Luli državni neprijatelj Crne Gore, prolaze preko Tabačkog mosta na kojem je mučki ubijen Isa Boletini razmišljajući kako je krajnje legitimno što na listi deklarativno najgrađanskije koalicije nema nijednog Albanca, a za Fishtu i Kadarea su čuli samo u naznakama. I potpuno im je prirodno što se za 30 godina našao tek jedan „pošteni Albanac“ iz DPS-a da bude ministar u nekoj od brojnih vlada koju je sastavljala najgrađanskija od svih takozvanih građanskih partija. I to ministar bez portfelja. Jer, u njihovom partijskom poimanju, ljudska i manjinska prava određuje Partija, koja je njih i odabrala da budu „pošteni Albanci“. Pa, kako da ne budu zahvalni na tome!
I takvi, opet kojekakvi, neće ni u jednom trenutku pomisliti da je jučerašnji zlonamjerni prevod udar upravo i na njih same. Juče je to bio „Nënhelm”, danas Vuksanlekići umjesto Vuksanlekaj, sjutra ko zna šta…
Prilika je da, u duhu naslova, istaknem da trenutno u Podgorici postoji samo jedan kurs albanskog jezika, u privatnom Institutu za strane jezike. Inicirao ga je moj dragi prijatelj i kolega, prof. Igor Lakić. Koji, kao i veliki broj dragih ljudi koje poznajem, zna da Albanci nisu neprijatelji i izdajnici ove države, već aktivni sudionici u aktivnostima koje će utrijeti put ka Evropskoj uniji.
Albanska Alternativa (Alternativa Shqiptare) se po svom programskom opredjeljenju, pored zaštite i promocije kulturnih, jezičkih i nacionalnih prava albanskog naroda u Crnoj Gori, zalaže za Crnu Goru svih njenih građanki i građana, za proevropske vrijednosti imanentne zapadnim demokratijama i Crnu Goru vidi u društvu isključivo zemalja koje dijele te i takve vrijednosti. Albanska Alternativa, kao najsnažniji glas Albanaca u Crnoj Gori, čvrsto stoji na temeljima crnogorske nezavisnosti, okrenuta je prema Zapadu, uvjerena u čvrstu saradnju sa SAD kao najbližim međunarodnim partnerom i orijentisana ka regionalnoj saradnji, uz poseban naglasak na saradnju sa Republikom Albanijom i Republikom Kosovom, uz puno uvažavanje prava svake građanke i građanina i svih naroda koji u Crnoj Gori žive.
P.S.
„Pošteni“ su Albansku Alternativu, u svojoj nedavnoj objavi, nazvali „kombi“ partijom. Ponavljajte tu riječ, imenicu „KOMB, -I“, ponavljajte je što češće, obavezno pred spavanje, kada ostanete sami sa sobom, podsjetiće vas na značenje te riječi na – albanskom jeziku!!! Možda vas albansko značenje riječi KOMBI podsjeti da je podlo omalovažavanje bližnjeg radi sopstvenog dodvoravanja i možda vas upravo ova riječ, za naš narod najznačajnija riječ, podsjeti na sve vrijednosti koje nas spajaju, uprkos tome što pokušavate da joj pobjegnete, da je poreknete i da je oblatite!
AMC
Bonus video:
