Duško Knežević, otuđeni saveznik bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, optužen je za prevaru i pranje novca. Njegov advokat tvrdi da su optužbe politički motivisane.
Biznismen koji se nalazi u zatvoru u Crnoj Gori, koristi se kao "pijon" od strane vlasti u pokušaju da se pribave kompromitujuće informacije o bivšem predsjedniku države, tvrdi njegov britanski advokat, piše Euronews.
Šezdesetpetogodišnji Knežević, nekada jedan od najbogatijih ljudi u Crnoj Gori i bivši bliski saveznik Đukanovića, nalazi se u zatvoru otkako je u aprilu izručen iz Velike Britanije.
Knežević, koji ima crnogorsko i britansko državljanstvo, kojem su zaplijenjeni neki od njegovih sredstava, još uvijek čeka suđenje zbog navodne prevare, pranja novca i zloupotrebe službenog položaja u poslovanju.
On odbacuje sve optužbe, tvrdeći da su politički motivisane.
Međutim, vlasti u Podgorici smatraju da Knežević ima pitanja na koja mora odgovoriti pred sudom u vezi sa svojim poslovanjem tokom Đukanovićevih godina na vlasti.
Britanski advokat Tobi Kedmen, koji zastupa Kneževića, tvrdi da crnogorske vlasti žele da ga natjeraju da pruži dokaze protiv svog bivšeg prijatelja Đukanovića.
Đukanović, ranije poznat kao „vječiti lider“ Crne Gore, prvi put je postao premijer 1991. godine. Tokom naredne tri decenije obavljao je ključne pozicije moći prije nego što je 2023. smijenjen s predsjedničke funkcije.
"Knežević je jasno dao do znanja da posjeduje dokaze protiv bivše vlasti u vezi sa pitanjima korupcije, posebno protiv bivšeg predsjednika Mila Đukanovića," rekao je Kedmen, nagovještavajući da se materijal odnosi na "dva ili tri konkretna incidenta".
"Crnogorske vlasti ga efikasno pritiskaju da otkrije detalje i sarađuje s njima," dodao je Kedmen, ističući da će njegov klijent sarađivati samo ako bude pušten na slobodu.
Kedmen je izrazio zabrinutost za sigurnost Kneževića, sugerišući da ima moćne neprijatelje.
Takođe je naveo da se Kneževićevo zdravlje nakratko pogoršalo u decembru nakon što je pao u zatvoru u Spužu kod Podgorice, što je izazvalo dodatnu zabrinutost. Njegova povreda glave kasnije je inficirana, ali se ubrzo oporavio.
Kedmen je izrazio sumnju u crnogorski pravni sistem, tvrdeći da Knežević neće imati fer suđenje. Ukoliko se stvari ne promijene, Crna Gora ne bi trebalo da bude primljena u Evropsku uniju EU, što planira da uradi u ovoj deceniji, rekao je on.
"Za mene je jedna od najupečatljivijih stvari to što se sada diskutuje o pridruživanju Crne Gore EU. Ova država još nije spremna za to, osim ako ozbiljno ne riješi endemske probleme u pravosudnom i zatvorskom sistemu," kazao je on.
Crnogorska vlada, relevantna ministarstva i zatvorske vlasti u Spužu nisu odgovorili na više zahtjeva za komentar u vezi sa ovim optužbama.
Prijatelji u teškim vremenima
Knežević, osnivač Atlas Grupe, finansijske korporacije sa sjedištem u Crnoj Gori, dugo je bio dio Đukanovićevog unutrašnjeg kruga.
Kad je Đukanović došao na vlast 1990-ih, brzo se okružio ljudima poput Kneževića, koji su mu pružili političku podršku dok je tražio nezavisnost od Beograda, tada uključenog u ratove širom bivše Jugoslavije.
Kako je zemlja prelazila iz socijalističkog sistema u tržišnu ekonomiju, Đukanović je postepeno uvodio zakone koji su omogućili masovnu privatizaciju državnih preduzeća i infrastrukture.
Politikološkinja Jelena Džankić sa Evropskog univerzitetskog instituta kaže da su ljudi bliski Đukanoviću profitirali od ovih zakona, čime su stekli uticaj u sektorima poput nekretnina i bankarstva.
„Ono što se dogodilo u Crnoj Gori nije se mnogo razlikovalo od onoga što se dešavalo u istočnoevropskim zemljama. Oni bliski režimu imali su povlašćen pristup svim tim važnim resursima,“ objasnila je.
„Očigledno je da su služili određenoj svrsi, na ovaj ili onaj način jačajući Đukanovićevu vlast. Mislim da je Knežević takođe bio važan igrač u svemu tome… prvo kao prijatelj, a kasnije kao protivnik.“
Knežević je stekao značajno bogatstvo i uticaj kao vlasnik Atlasmont banke, koja je bila dio njegove Atlas grupe. Korporacija je obuhvatala desetine drugih kompanija u sektorima koji su se kretali od medija i nekretnina do zdravstva i turizma. Takođe je bio vlasnik Univerziteta Mediteran, institucije koju je osnovao u Podgorici.
Vremenom su se odnosi između Kneževića i predsjednika pogoršali. Prve pukotine pojavile su se 2014. godine, kada je Đukanovićeva vlada odbila da prihvati predložene izmjene privatizacionog ugovora koji je imala sa Kneževićem, a koji se odnosio na vrijedni kompleks bolnice Meljine u blizini primorskog grada Herceg Novog.
Tri godine kasnije, nekoliko zaposlenih u njegovoj banci uhapšeno je po nalogu Specijalnog tužilaštva zbog sumnje na pranje novca.
Vlasti su tvrdile da je kroz sumnjivu konverziju dolara u eure kriminalna mreža od 79 osoba i brojnih kompanija iz Crne Gore i inostranstva oprala 500 miliona eura. Do kraja 2018. godine, istraga je dovela do uvođenja Atlasmont banke u prinudnu upravu, dok je Kneževićeva druga banka, Invest Bank Montenegro, bankrotirala.
Situacija je kulminirala 2019. godine, kada je Knežević – sada javno optužujući Đukanovića da pokušava neprijateljsko preuzimanje njegovih kompanija i bogatstva – objavio video sa namjerom da razotkrije korupciju unutar Demokratske partije socijalista (DPS) Mila Đukanovića.
Snimak iz 2016. godine prikazuje samog Kneževića kako predaje kovertu Slavoljubu Stijepoviću, tadašnjem gradonačelniku Podgorice. Unutra se, prema Kneževićevim tvrdnjama, nalazilo skoro 100.000 eura, koji su kasnije iskorišćeni za finansiranje kampanje DPS-a.
DPS negira bilo kakve nepravilnosti u vezi sa finansiranjem svojih kampanja.
"Afera koverta"
Ono što je postalo poznato kao „afera koverta“ iznijelo je visoku korupciju u Crnoj Gori, nešto o čemu se često šuškalo, ali nikada ozbiljno raspravljalo, na naslovne strane lokalnih novina.
Međutim, protesti koje je ta afera izazvala nisu bili presudni za poraz DPS-a na parlamentarnim izborima 2020. godine i Đukanovićev poraz na predsjedničkim izborima 2023. godine, tvrdi Džankić.
Puno značajniji bio je bijes izazvan Zakonom o slobodi vjeroispovijesti iz 2019. godine, za koji je Srpska pravoslavna crkva tvrdila da ugrožava njenu imovinu u Crnoj Gori, dodala je.
Govoreći o korupciji tokom Đukanovićeve vladavine, Džankić je izjavila da je afera koverta „samo mala mrlja na vrhu ledenog brijega“.
„Skandal je bio uglavnom simboličan jer je većina ljudi u Crnoj Gori bila svjesna da je vlast DPS-a korumpirana... Nije otkrio ništa izuzetno novo.“
Istoričar Kenet Morison sa Univerziteta De Montfort, specijalizovan za Zapadni Balkan, izjavio je da je Knežević, kao bivši „insajder“, bio „duboko uključen u sistem klijentelizma i patronata DPS-a, koji su sadašnje vladajuće stranke i pojedinci toliko prezirali.“
„Protivnici DPS-a se sjećaju Kneževića kao osobe koja je finansirala izborne kampanje DPS-a, iako su neke organizacije civilnog društva prema njemu blagonaklonije i vide ga kao ključni dio procesa prikupljanja dokaza koji bi mogao dovesti do hapšenja Đukanovića zbog korupcije,“ rekao je on.
U tom smislu, neki bi željeli da Knežević dobije status svjedoka saradnika. Međutim, to nije moguće prema crnogorskom zakonu, jer je on i dalje osumnjičen u slučaju organizovanog kriminala, napomenuo je Morison.
I dalje postoje sumnje u vezi sa Kneževićevim motivima za razotkrivanje nezakonitih aktivnosti DPS-a. On nije jedini bivši Đukanovićev saveznik koji se u posljednjih nekoliko godina distancirao od njega.
Morison je rekao da postoji „značajan skepticizam prema tvrdnji da je Knežević doživio neku vrstu prosvjetljenja i odlučio, iz moralnih razloga, da razotkrije korumpirane prakse.“
Odgovarajući na kritike o nekadašnjoj bliskoj vezi njegovog klijenta s Đukanovićem, advokat Kedmen je rekao da je bilo nemoguće poslovati u Crnoj Gori bez povezanosti sa tadašnjim liderom. Zemlja je, prema njegovim riječima, „bila zatvoren sistem“ pod njegovom vlašću.
Odluku da objavi video snimak na internetu, Kedmen je objasnio kao Kneževićev pokušaj da djeluje u sopstvenom, ali i u javnom interesu.
„Osjećao je da je to jedini način da se zaštiti i da obavijesti javnost o nivou korupcije u to vrijeme pod tadašnjom vlašću,“ rekao je on.
EU snovi u opasnosti?
Iako Đukanović više nije na vlasti, Crna Gora se i dalje suočava sa značajnim izazovima na svom putu ka članstvu u EU.
Govoreći o pritvoru svog klijenta i dugom čekanju na suđenje, Kedmen je izjavio da trenutna crnogorska vlada nije ostvarila dovoljno poboljšanja. „Ono što možemo vidjeti jeste da – kada je u pitanju pravosudni sistem – promjene su minimalne.“
Ova zapadnobalkanska država zvanično je podnijela zahtjev za članstvo u EU 2008. godine, dvije godine nakon što je stekla nezavisnost.
Aktuelni predsjednik Crne Gore, Jakov Milatović, izrazio je nadu da bi članstvo moglo biti ratifikovano 2027. godine, a da bi zemlja mogla postati članica Unije 2028. godine.
Međutim, najnoviji izvještaj o napretku iz Brisela sugeriše da bi to moglo biti teško ostvariti. Iako je Crna Gora pohvaljena kao „lider“ u regionu, ukazano joj je da mora ostvariti napredak u oblastima poput upravljanja, pravosuđa i borbe protiv visoke korupcije i organizovanog kriminala.
Morison je rekao da Crna Gora ostvaruje „postepeni napredak“ ka pristupanju EU, ali je naglasio da je pred njom „još mnogo posla.“
Morrison je objasnio da izgledima Crne Gore ne pomažu stalne tenzije između predsjednika Milatovića i premijera Milojka Spajića – obojice nekada iz Pokreta Evropa sad, koji je Milatović napustio u februaru 2024. godine – niti neuspjeh vlade da promijeni način na koji država funkcioniše.
Lideri koji su došli nakon Đukanovića „u mnogim aspektima su nastavili sistem klijentelizma koji je obilježio prethodni režim“, rekao je on.
Džankić se saglasila da su potrebne brojne reforme, uključujući jačanje crnogorskog pravosuđa i vladavine prava. „Po mom mišljenju, 2027. godina može biti pomalo ambiciozan cilj. Ali, rado bih bila demantovana,“ kazala je.
Ona je naglasila da se korupcija – simbolizovana kovertama u kojima se kriju mito – mora suzbiti.
„Koverta je, na neki način, simbol ostvarivanja ciljeva u Crnoj Gori… Mislim da je kultura koverti nešto što mora da se promijeni,“ rekla je Džankić.
Bonus video:
