Član predsjedništva SDP Cetinje, Marko Vukčević uputio je cetinjskom gradonačelniku Aleksandru Bogdanoviću otvoreno pismo u kom ga podsjeća na sve neispunjena obećanja vezana za taj grad.
Pismo Vukčevića prenosimo u cjelosti:
"Gradonačelniče Bogdanoviću,
Prošlo je 12 godina otkako je tadašnji i današnji predsjednik Crne Gore egzaltirano najavio izgradnju žičare od Kotora do Lovćena. Takve najave, ne manje intenzivne i glamurozne, dolazile su i sa Vaše strane, najprije iz uloge predsjednikovog savjetnika, potom predsjednika Nacionalnog tima projekta „Žičara“ i konačno gradonačelnika Cetinja. Godine su prolazile pune muka sa fizibiliti studijama, nacrtima elaborata, idejnim rješenjima i tenderima. Pred brojne izbore obećanja su intenzivirana, a virtuelna dužina žičare se mijenjala i došla do Cetinja. Nakon javnih rasprava 2015. godine, na desetogodišnjicu od najave projekta kojeg nema a predstavljajući dotadašnje učinke, svečano ste objavili da su se stekli svi uslovi i pretpostavke za raspisivanje međunarodnog tendera i kroz javno-privatno partnerstvo odabir partnera nakon čega će uslijediti početak njene izgradnje. Isto tako, osam godina ranije ste potvrdili da su se stekli svi uslovi da bi žičara koja povezuje dva grada, jedina tog tipa u svijetu, bude završena do kraja 2008. god., a onda smo od Vas pet godina kasnije saznali da je krajnji rok za početak izgradnje jul 2013. godine?! Dakle, projekat najavljen 2005. čiji je završetak planiran za 2008. započet je sa izgradnjom 2013., a kako stvari stoje neće je biti ni 2017. Čestitam!
Budući da je predfizibiliti studija za projekat žičare bila urađena od strane Austrijske agencije za razvoj, da je novac dala Vlada Austrije a žičara u Gracu korištena kao komparativni model, jeste li razmišljali da im prepustite kompletan projekat? Znate, okupaciona vlast Austrougarske monarhije je prije stotinu godina, u vihoru Prvog svjetskog rata, odlučila da izgradi žičaru Kotor – Cetinje bez preizbornih obećanja „mi znamo kako“ i, za razliku od DPS vlasti, u tome uspjela – u ratnim uslovima, za pola godine! Realizacija projekta „Žičara“ vijek kasnije u Vašoj režiji neodoljivo podsjeća na obećanje DPS-a iz 1992. o kapitalnom i nikad završenom projektu izgradnje puta Cetinje – Čevo – Nikšić koje je rabljeno u kampanjama za izbore 1998., 2002. i 2005. godine.
Lako ćemo objasniti Marini Abramović, Brosnanu i Depardjeu, stotinama zaposlenih u fabrici čokolade, solarnih panela i medicinskih markera, radnicima hotela Lokanda i multifunkcionalnog projekta MACCOC u Gornjem Obodu, studentima i profesorima univerzitetskog kompleksa na lokalitetu Stari Obod, publici na utakmici Lovćen -Hajduk, ali kako reći svim turistima kojih je po pravilu 12% više nego u istom periodu lani, oduševljenim urednim vodosnabdijevanjem i kvalitetno rekonstruisanim Trgom kralja Nikole i Njegoševom ulicom – da neće moći najdužom žičarom na svijetu od Kotora do Cetinja da se poklone relikvijama u Cetinjskoj pećini ni ove godine, i da bi bilo najbolje da navrate u predizbornoj kampanji da uvjere da žičara samo što nije, časnu im DPS riječ dajete?
Raduju se i Cetinjani početku predizborne kampanje i svim „uslovima i stvorenim pretpostavkama“ za nova-stara neispunjena obećanja dok kozmetički sređujete Prijestonicu. Istina, ne bi bilo korektno da jedan tako kapitalan projekat kakav je žičara bude manje obećavan od novootvorene Autobuske stanice „sa svim pratećim sadržajima“ i ničim izazvanim kružnim tokićem, najavljivane duže od deceniju i otvarane jubilarno na desetine puta, pred svake izbore i tokom svake godine Vašeg upravljanja gradom. Turisti, ako su već godinama čekali diveći se turističkoj i saobraćajnoj signalizaciji, primorani da zovu za informacije Budvu i Podgoricu ili pitaju ljubazne taksiste i građane kako izaći iz „evropske“ Prijestonice, mogu se strpjeti za žičaru još koju godinu. Cetinjani su naučili da čekaju – mladi na Birou rada, oni stariji na raskrsnici čeličeći se u sportu putovanja „na stop“, a svi kolektivno na Vašu „evropsku budućnost prijestonice“: od urednog vodosnabdijevanja preko novih radnih mjesta do buđenja usnule ekonomije i žičare koja sve to savršeno povezuje „sigurnim korakom“. Kad biste makar obećali stoperima da ćete stvoriti pretpostavke za jednu „pečurku“ na raskrsnici da se po suncu i kiši imaju đe skloniti od vremenskih nepogoda dok im brige nose gondole lovćenske žičare, bilo bi to od kapitalnog značaja.
Gradonačelniče, zašto ne saopštite građanima da su ih propali tenderi, studije izvodljivosti, elaborati i idejna rješenja projekta koštali preko milion eura za proteklu deceniju? Ta suma je oko 15% budžeta Prijestonice i mogla je biti utrošena u manje bitne stvari od nepostojeće žičare: kupovinu ultrazvučnog aparata ginekološkom odjeljenju i osavremenjavanje dotrajale opreme iz prošlog vijeka, ili projekte obrazovanja i kulture, ili sportsku halu i dječija igrališta, ili uređenje gradskih parkova, ili izgradnju doma za penzionere, ili nova radna mjesta... Ovako, novac poreskih obveznika utrošen je u deceniju Vaših pretpostavki i devalviranih predizbornh obećanja o virtuelnom projektu kojem još ni temelja nema, s ciljem „da živimo bolje“.
Na kraju, neispunjeno predizborno obećanje aktuelne lokalne vlasti tiče se rješavanja marginalnog decenijskog problema koji u XXI vijeku muči građane svake evropske prijestonice, samim tim i našeg Cetinja – kontinuirano i kvalitetno vodosnabdijevanje?
Možda se sa izgradnjom žičare i krene, ako bude vode...", zaključuje Vukčević.
Bonus video:
