Mizoginija, odnosno predrasude i diskriminacija prema ženama, sve prisutnija je u crnogorskoj politici, često je hrane sami političari, a dodatnu snagu dobija kroz različite negativne medijske narative, seksističke komentare i napade u online sferi.
To su ocijenile sagovornice “Vijesti”, komentarišući sve učestalije mizogine napade na političkoj sceni.
Najsvježiji primjer mizoginih komentara doživjela je predsjednica Posebnog kluba poslanika Jevrosima Pejović, nakon što je predložila uvođenje menstrualnog odsustva.
Pejović je kazala za “Vijesti” da komentari koji su pratili ovu inicijativu govore o stanju u našem društvu:
“Neznanje, primitivizam i mizoginija doslovno ubijaju naše žene, jer zbog stida i stigme ne idu kod ginekologa. Podatak da je 61 odsto žena koje su tokom 2023. godine otkrile da imaju kancer grlića materice u kasnom stadijumu, je najbolji pokazatelj gdje smo kao društvo”.
Pejović je istakla da nijedan komentar nije shvatila lično, već kao upozorenje na koliko elementarnih stvari “moramo raditi svi zajedno”.
“Svako ko je ostavio mizogin ili uvredljiv komentar ne vjerujem da je imao namjeru da uvrijedi nijednu ženu oboljelu od sekundarne dismenoreje, jer ne postoji svijest o ovoj grupi. Na nama je da govorimo o posljedicama po kvalitet života svih oboljenja oko kojih postoji stigma i edukujemo naše društvo. Zakoni su jedan od načina na koji to radimo”.
Pejović je istakla da je bila usmjerena na rad oko inicijative i nije analizirala komentare.
“Pretpostavljam da jedan dio tih komentara dolazi od onih koji nijesu saglasni sa mojim ostalim stavovima, ali ne bih generalizovala jer je tema kompleksnija”.
Ona je istakla da ranije jeste iskusila da joj se kolege izvinjavaju i zbog sadržaja na bot nalozima njihovih partija, te misli da taj segment treba biti zakonski iskontrolisan.
“Nedopustivo je da partije novcem građana plaćaju ljude da šire mržnju u javnom prostoru, a društvene mreže jesu javni prostor”.
Vuković Kuč: Postoji i postojana je
Poslanica Demokratske partije socijalista (DPS) Aleksandra Vuković Kuč takođe je bila meta teških uvreda i mizoginog govora na društvenim mrežama. Po društvenim mrežama su, između ostalog, “kružile” njene fotografije sa sjednice krajem 2023. godine, koje su pratili neprimjereni komentari na račun njenog privatnog života - izgleda i trudnoće.
“Mizoginija u vidu potcjenjivanja ženskih kvaliteta, humor na račun žena, predstavljanje i doživljaj kvota kao omče oko vrata gdje, pobogu, neka žena samo zato što je žena zauzima mjesto ‘izuzetnom’ muškarcu, odsustvo žena sa ministarskih, poslaničkih, direktorskih pozicija do krajnjih njenih izraza, kao što je u Crnoj Gori sve češći femicid, postoji i postojana je”, ocijenila je Vuković Kuč.
Ona je kazala da je porazan podatak da kad bi okupili sve žene koje su bile poslanice od uvođenja višestranačja do danas ne bi se dostigao broj od 81 poslanika, koliko ima crnogorska Skupština:
“Podzastupljenost žena u parlamentima, lokalnim i državnom, je pravilo već godinama. Nijednom nijesmo dostigle magičnih 30 odsto u parlamentu. Zamislimo koliko je daleko jedini ravnopravnosti prihvatljiv bilans 50 odsto žena i 50 odsto muškaraca u domu reprezentativne demokratije”.
Ona ističe da se “suočavamo sa funkcionalnom marginalizacijom žena u politici”, koja podrazumijeva smanjen broj žena na predstavničkim mjestima i u procesu odlučivanja, kao i hijerarhijskom, gdje vlada “gvozdeni zakon u politici”, tj. pravilo da tamo gdje raste moć, tu broj žena opada.
“Položaj žena, prema tome, nije kakav bi trebalo da bude, ni u politici, ni van nje. Katkad se čini da je borba za rodnu ravnopravnost i ljudska prava Sizifov posao, ali ne smijemo odustati”.
Marinović: Često je sami političari hrane
Saradnica na programima u Centru za građansko obrazovanje (CGO) Maja Marinović je kazala da su žene nepoželjne u suštinskim smislu u političkom spektrumu Crne Gore.
“I to im se pokazuje na svakom nivou - od partijskog preko onog koji se odnosi na njihovo učešće na pozicijama sa kojih mogu donositi odluke unutar institucionalnog sistema”.
Ona je istakla da su incidenti - primjeri kada je njihovo uključenje na kvalitativnoj osnovi i kada im se otvara prostor da se zaista izraze:
“Na to se nadovezuje rastuća mizoginija, koju često sami političari hrane, a onda ona dobija i dodatnu snagu kroz različite negativne medijske narative, seksističke komentare i napade u online sferi”.
Ona podsjeća da istraživanje CGO-a iz 2022. godine ukazuje da građani prepoznaju veliku izloženost javnim napadima i govoru mržnje žena koje se bave javnim poslovima, bilo da su one u partijama, institucijama ili NVO, kao i da je to češće nego u slučaju njihovih muških kolega (65 odsto).
“Ovakav vid napada je izražen na portalima i društvenim mrežama Facebook i X, gdje su žene često meta uvredljivih i vulgarnih komentara koji demotivišu njihovo javno angažovanje”.
Istakla je da “stalno imamo žene na meti”, u mnogo slučajeva i ne stiže da se reaguje, jer je dnevna dinamika događaja koji traže reakciju sve teža za ispratiti.
Jevrosima Pejović je kazala da “u politici žena nema kredibilitet, dok se ne dokaže suprotno, a muškarac ga ima, dok se ne dokaže suprotno”.
“I naravno da nas žene to čini ranjivijim. Dodatno, za razliku od velike većine mojih kolega političara, nemam partiju, već samo svoje ime i prezime. Naravno, da kada se ne možete ‘sakriti’ iza partijskog saopštenja, što često čine ostali, da ćete se lakše naći na udaru kritike sa cijelim svojim identitetom”.
Ona je istakla da je ovo takav posao i da je bila spremna na to da će neki ljudi u njoj da vide nešto što nije.
“S druge strane, ovaj posao je jedna velika privilegija, koja vam omogućava da se borite za svoje vrijednosti i mijenjate svijet u skladu sa svojom vizijom. I ako biram između dostojanstvenog života žena koje svakoga mjeseca odlaze u hitnu da prime injekciju prije posla zbog bolnih menstruacija i toga da se dopadnem svima i ćutim - ja nemam dilemu šta ću odabrati i šta je moj posao”.
Pejović je istakla da je u politiku ušla kao zrela ličnost i da je iza sebe imala dvije karijere i već iskusila da može živjeti vrlo udobno od svog znanja.
“Kada znate ko ste i zbog čega ste u politici, teško da vas ovakvi komentari mogu poljuljati. Takođe znam da zbog mog političkog djelovanja niko nije zaplakao, šetam ulicom, idem na pijacu, u mesaru, vozim se autobusom isto kao i ranije i nikada nijesam iskusila ništa neprijatno, baš naprotiv. Ako bi komentari koje obično ostavljaju osobe koje ne žele da im se vidi ime i prezime uticali da odustanem od onoga u šta vjerujem, vjerovatno ne bi ni trebalo da se bavim politikom”.
Istakla je da nije imala vremena da se bavi ovim sadržajima:
“Nažalost, imam znatno manje resursa od ostalih kolega čije partije dobijaju po 5.000 eura mjesečno po mandatu, i prinuđena sam da biram hoću li platiti da neko procesuira uvrede i prijetnje ili da kreiram amandman. I naravno da biram ovo drugo jer želim da iza mene i mog rada ostane nešto dobro za društvo u kojem živim”.
Istakla je da ne vjeruje da je eventualni izostanak podrške uzrokovan mizoginim stavovima, već time da je i kolege vide kao nekoga kome pomoć i zaštita nijesu potrebni.
“Podsjetiću vas da sam ja jedina žena šefica kluba poslanika, da sam u ‘muškim’ odborima i u našem parlamentu, ali i u međunarodnim tijelima… i teško je nekoga ko je probio ‘stakleni plafon’, a žene u politici to jesu uradile, da percipirate kao žrtvu”.
Aleksandra Vuković Kuč je kazala da nikada, bez obzira na hajku i linč koji je preživljavala u političkom miljeu, nije sebe doživjela kao žrtvu.
“Ljude koji su vodili i vode te hajke smatram žrtvama okruženja u kome su vaspitavani i nemoćnicima koji nijesu uspjeli pravilno da razviju svoju ličnost. Ti ljudi, bilo da su žene ili muškarci, su slabići, kojima duhovna i moralna ograničenost nije omogućila da budu slobodni ljudi”.
Ističe da slobodan čovjek ne robuje stereotipima i predrasudama i nema u sebi rezervoar za mržnju.
“Te osobe su sužnji ideologije koju nijesu razumjele i politike koju nijesu promislile. Sve u svemu, to su nemisleća bića koja verbalno i na druge načine bičuju ono što ih provocira, posebno ako je žena, po diktatu svojih partijskih vođa”.
Odgovarajući na pitanje kako je to iskustvo oblikovalo kao političarku, kazala je da je učvrstilo u uvjerenju da treba da se bori za sve sadašnje i buduće žene u politici, kako bi njima bilo jednostavnije.
“’Zmija koja filozofira’, ‘hijena u podsuknji’ - izrazi su koji prate sve žene koje su svjesne svoga bića, još od Meri Vulstonkraft i njene ideje da je izlaz za žene u obrazovanju. Zato nam je vjekovima i oduzimana ta mogućnost, da se obrazujemo i budemo moćne. I danas mislim da je naš izlaz i pobjednička basma - intenzivno obrazovanje. Pred time svaka banalnost ustukne”.
U patrijarhalnom okviru ukrijenjeni rodni stereotipi
Maja Marinović je istakla da se mora govoriti u kontinuitetu ne samo o rastu mizoginije prema političarkama, već prema ženi kao takvoj u javnoj sferi.
“Političarke možda jesu češće mete, ali nijesu jedine jer mizoginiju osjećaju i žene iz civilnog društva koje javno zastupaju svoje principe i vrijednosti”.
Istakla je da jedan od razloga za to, iako djelimičan, je što u patrijarhalnom okviru u kojem i dalje živi naše društvo, koje ima i ukorijenjene rodne stereotipe koji ženama nameću tradicionalne uloge i ograničavaju njihovu prisutnost u javnom životu.
“Tako istraživanje CGO-a iz oktobra 2022. opominje da građani smatraju da su žene dorasle visokim pozicijama (73 odsto), međutim, da su i dalje pod uticajem jakih patrijarhalnih obrazaca govori i nalaz da skoro trećina (32,3 odsto) i dalje muškarce navodi kao bolje političare, iako ne daju argumentaciju za to”.
Marinović je istakla da talas retradicionalizacije i jačanje konzervativnih pristupa doprinose negativnom narativu prema ženama koje zauzimaju liderske pozicije ili koje dovode u pitanje uprave te konzervativne pozicije.
“Treće, političke partije ne pokazuju stvarnu spremnost za ravnopravno uključivanje žena, već se formalno pridržavaju kvota bez sadržajnog otvaranja prostora za žene u politici. Konačno, neadekvatno sankcionisanje mizoginih napada u javnoj sferi, uključujući napade na političarke, omogućava normalizaciju ovog problema”.
Institucije nisu adekvatno reagovale
Vuković Kuč je kazala da institucije nisu adekvatno reagovale na ono što joj se dogodilo.
“Institucije su anemične i odljuđene. Bilo je nekih reakcija, ali sve se završilo na verbalnoj osudi. I to na blic, trenutno, bez kontinuiteta i sistemske akcije. U pravosuđu je situacija karikaturalna, do mjere da nemate želju da učestvujete u procesima, jer ćete od pozicije oštećene doći do statusa proganjane, javno linčovane i sl. Još kad mediji nadodaju svoje ruke, nema granica za manifestaciju beščašća i opstrukcije svake borbe za ženska, tj. ljudska prava”.
Vuković Kuč ističe da se sve mora poboljšati - od zakona preko uloge tužilaštva do sudskih procesa.
“Mi smo se, budući da smo imali visok nivo političke kulture, odlučili da ukinemo verbalni delikt, pa smo od slobode govora došli do slobode pomora svakoga ko nam je politički takmac. Nijesam ja za vraćanje verbalnog delikta, zbog svih zloupotreba, ali jesam da se jasnim definisanjem u zakonu, kažnjava bestijalni seksizam”.
Ona je odgovarajući na pitanje da li je njena priča podstakla neku pormjenu u percepciji žena u politici, kazala da misli da jeste, sudeći prema ženama koje se interesuju za politiku u njenoj partiji:
“Vrlo mlade žene imaju želju da se politički angažuju. Ja tako mlada nijesam to željela, iako sam još od osnovne škole imala svoju ideološku vrijednosnu ljestvicu koja je i danas ista.To je jasan pokazatelj da je politika za njih izazov, a ne strašni ambijent u kome se žene maltretiraju i diskriminišu”.
Vuković Kuč je kazala da je ovdje politika predstavljena kao poziv privilegija i dobrih plata, a to nije tako:
“Ko politiku doživljava kao borbu za opšte dobro i isključivo javni interes, u njoj se ne može obogatiti. Može iskustveno, poznanstvima, ali ne i materijalno. Mlad, obrazovan i stručan čovjek može više zaraditi u bilo kojoj drugoj profesiji. Ako je motiv za bavljenje politikom promjena društva nabolje, razumijem mlade ljude koji joj streme”.
Maja Marinović je ocijenila da patrijarhalni obrasci u crnogorskom društvu oblikuju percepciju žena kao manje sposobnih za liderske pozicije, a kada pokažu odlučnost ili borbenost lako se etiketiraju kao “agresivne” što ukazuje na dvostruke standarde. “Osim toga, žene koje se usude da zauzmu javne funkcije ili da svoj rad izlože javnosti često su suočene s napadima koji se ne odnose na njihov rad, već na njihov izgled, privatni život ili procjenu moralnih normi, što dodatno odvraća žene od aktivnog političkog angažmana”.
Marinović je kazala unapređenje medijske pismenosti i obrazovanja može biti jedan od važnih aspekata i u eliminaciji rodnih stereotipa i osiguravanju rodne ravnopravnosti, a samim tim i u stvaranju društva koje je odgovorno i tolerantno prema drugima.
Bonus video:
