Ulazak u Vladu Milojka Spajića dodatno je ojačao i olakšao uticaj šefa parlamenta Andrije Mandića na nju, dok njegov koalicioni partner Milan Knežević sve više osjeća marginalizaciju, pa odatle i sve disonantniji stavovi između njih dvojice.
To je “Vijestima” rekao saradnik na programima u Centru za građansko obrazovanje (CGO) Nikola Mirković, komentarišući to što Mandić skoro da i ne kritikuje izvršnu vlast, dok joj Knežević često “prijeti”.
Posljednji takav slučaj su razmirice između Spajićevog Pokreta Evropa sad (PES) i Kneževićeve Demokratske narodne partije (DNP), izazvane odlukom premijera da prošle sedmice potpiše sporazum o saradnji s Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE), najavljujući da će investitor iz te zemlje uložiti 30 milijardi eura za projekte na ulcinjskoj Velikoj plaži.
Dok traje sukobljavanje saopštenjima PES-a i DNP-a, Mandić i njegova Nova srpska demokratija (NSD) drže se po strani, kao i u mnogim prethodnim slučajevima, iako su im Knežević i DNP dugogodišnji koalicioni saveznici.
“Efikasno ostvaruje svoje interesa”
Mirković je kazao da se, u slučaju Mandića, radi o iskusnom političaru, što, kaže, “uz infrastrukturu zvaničnog Beograda” utiče da mnoge svoje interese ostvari efikasno, iako to nije uvijek vidljivo.
“Mandić možda govori tiho, ali ‘nosi i psa sa sobom”, naveo je sagovornik.
Kako je dodao, Mandić je i prije rekonstrukcije Vlade u julu prošle godine, kad su NSD i DNP ušli u nju, učvrstio svoju poziciju kao predsjednik Skupštine, a imao je, kaže, i koalicioni sporazum koji je Spajića “vezao”.
“Uz značajne poluge zakonodavne vlasti, ulazak u Vladu je dodatno ojačao i olakšao njegov ukupni uticaj na Spajića i Vladu. Takođe, on bira bitke i ne zalijeće se lako oko svakog pitanja, već strateški djeluje. Njegovi ministri u Vladi su dobili resore s ogromnim resursima, drži profitabilne sektore poput energetike...”, ocijenio je Mirković.
S druge strane, Knežević je, kaže sagovornik, u mnogo čemu gore prošao - bez veće državne funkcije ili pozicije u Vladi, i “s dosta ograničenim poslaničkim mogućnostima, a izgubio je i predsjedavanje Odborom za bezbjednost i odbranu, koji mu je bio korisna platforma”.
“On je možda najglasniji poslanik, ali jačina decibela nikad u politici nije bila mjerilo političke težine. Vjerovatno i sam sve više osjeća tu marginalizaciju, pa odatle i sve disonantniji stavovi, iako treba naglasiti da su u slučaju sporazuma sa UAE, iz DNP-a, makar na riječima, bili više uz interes države Crne Gore, nego iz drugih partija vlasti, posebno PES-a”, konstatovao je Mirković.
Knežević je rekao da u njegovoj partiji nijesu znali za sporazum, koji otvara vrata arapskom biznismenu Mohamedu Alabaru da investira u Veliku plažu, i da su kasnije na Vladi njihovi predstavnici upoznati s tom inicijativom.
Poslanik PES-a Miodrag Laković odgovorio mu je da ako je DNP ili bilo ko od konstituenata vladajuće većine redefinisao svoj odnos prema koalicionom sporazumu i “Barometru 26” (platforma o zajedničkim obavezama za okončanje pregovora s EU), treba da preispita svoje učešće u izvršnoj vlasti.
Uslijedio je sukob saopštenjima, a iz PES-a su ‘’Vijestima’’ rekli da funkcionalnost Vlade nije narušena “predizbornim saopštenjima partija” i da ne postoje razlozi za sazivanje prijevremenih izbora, pogotovo u svjetlu činjenice da ‘’Vlada u svakom trenutku ima većinu znatno veću od 41 poslanika’’.
Prazne prijetnje
DNP je “ratovao” s Vladom u više navrata. Oni su, između ostalog, u maju prošle godine najavljivali preispitivanje podrške izvršnoj vlasti, šest mjeseci nakon njenog formiranja, pošto je Spajić na premijerskom satu poručio da će Crna Gora podržati usvajanje rezolucije o genocidu Srebrenici na Generalni skupštini Ujedinjenih nacija, što je i učinila. Uprkos tome, Knežević nije napustio vlast.
Mandić je tada, iako je kritikovao podršku države izglasavanju tog dokumenta, saopštio da će njegova partija ostati u vlasti i uskoro postati dio Vlade. Prije usvajanja rezolucije, rekao je da podrška njoj “nije dobar izbor”, a nakon njenog donošenja - da je Crna Gora time “dodatno kompromitovala samu sebe”, kazavši da je izvršna vlast odluku donijela “uprkos brojnim apelima”.
Knežević je nedavno rekao da neće podržati planiranu rekonstrukciju Vlade, koja je predložena Skupštini, dok im Spajić ne saopšti kad će početi dijalog o pitanju normiranja srpskog jezika kao službenog i uvođenju dvojnog državljanstva sa Srbijom, ali i dok, kako je naveo, ne čuje kad će vladajuća Bošnjačka stranka (BS) napustiti koaliciju s opozicionom Demokratskom partijom socijalista (DPS) u Bijelom Polju.
DNP nije odgovorio na pitanja ‘’Vijesti’’ kako tumače ćutanje koalicionog partnera Mandića o sporazumu Vlade s UAE i zašto su oni više nezadovoljni potezima izvršne vlasti od NSD-a. List ih je pitao i kako komentarišu to što Mandić rijetko kritikuje Vladu, za razliku od Kneževića, a i kad to čini - radi to biranim riječima, te kako ove razlike utiču na njihovo savezništvo.
Ni Mandić nije odgovorio na pitanja zašto je blag prema Vladi, da li se slaže s kritikama Kneževića kad je sporazum s UAE u pitanju, te kakav je njegov stav o tome.
Ko je ozbiljniji, a ko iskreniji
Mandić je u intervjuu ‘’Vijestima’’ krajem maja prošle godine, odgovarajući na pitanje jesu li on i Knežević u odnosu prema Vladi i ostatku parlamentarne većine “dobar i loš policajac”, rekao da Knežević ima legitimno pravo da vodi politiku koju smatra za ispravnu i prije svega da odgovara svojim biračima.
“Ja sam predsjednik srpske nacionalne stranke u Crnoj Gori i uvjeren sam da dobro poznajem svoj narod, a uvjeren sam da vodim politiku koja je najbolja za srpski narod u Crnoj Gori. Građani u Crnoj Gori su slobodni da biraju one ideje koje smatraju najprikladnijim njihovim svjetonazorima’’, poručio je tada.
Nikola Mirković ocjenjuje da je Mandić razumio da s pozicija vlasti ne treba biti agresivan i radikalan, da je retoriku prilagodio u mjeri u kojoj to može, i da djeluje mnogo drugačije nego kad je bio u opoziciji, “što na mnoge i ostavlja ozbiljniji utisak”.
Ipak, ukazuje da Mandić nije odustao od mnogih, za Crnu Goru, “veoma loših političkih i ideoloških okvira, i ne treba imati dileme da je njegovo djelovanje u tom pravcu”.
“Knežević djeluje iskrenije u izlaganju svojih stavova i zalaže se za interese partije i birača koje predstavlja u maniru na koji smo navikli. Treba istaći da je to slučaj i sa zalaganjem za državne interese u kontekstu javnog i jasnog suprostavljanja sporazumu Vlade s UAE i rasprodaji državne imovine”, naveo je Mirković.
Podsjeća da se povodom tog pitanja Mandić i dalje ne određuje, kao ni ministri njegove partije u Vladi, pri čemu bi oni morali biti prvi u tome - kako Slaven Radunović, ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, tako i Simonida Kordić, ministarka turizma.
Mandić nije bio na skupu SNS-a i nije potpisao peticiju podrške Vučiću
Za razliku od Mandića, Knežević je nekoliko puta otkad traju protesti protiv vlasti u Srbiji zbog pada nadstrešnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu (u tragediji stradalo 16 ljudi), pružao podršku predsjedniku susjedne države Aleksandru Vučiću.
On je bio i jedan od potpisnika “peticije podrške pravu na život” Vučića, koju je pokrenuo srpski Institut za političko umrežavanje. Peticiju su iz Crne Gore potpisali i poslanik NSD-a i predsjednik Opštine Nikšić Marko Kovačević, kao i lider Slobodne Crne Gore Vladislav Dajković. Međutim, Mandića nije bilo na spisku.
Knežević je 15. februara govorio na mitingu Srpske napredne stranke (SNS) u Sremskoj Mitrovici, povodom Dana državnosti Srbije - Sretenja. Na tom skupu, ali ni na proslavi Dana državnosti Srbije istog dana u Orašcu, nije prisustvovao Mandić, iako je prethodnih godina išao na takve događaje.
“Možda samo jedan igra ‘dobrog’ a drugi ‘lošeg’ momka”
“Knežević energičnije djeluje u svojim nastupima i ne odstupa od ranijih stavova. Ali, da se ne zavaravamo - ne odstupa od njih ni Mandić, samo on to radi vještije, tiše, čini se iza zatvorenih vrata i s mnogo efikasnijom ucjenjivačkom pozicijom”, kazao je Nikola Mirković, komentarišući to što, iako se i Mandić i Knežević zalažu za rješavanje pitanja srpskog jezika i dvojnog državljanstva, samo šef DNP-a istupa oštro i s uslovljavanjima.
Mirković navodi da nije neobično da postoje neslaganja u nekoj koaliciji, ma koliko dugo ona opstajala i mijenjala oblik.
“Javnost jeste navikla, zbog iste ideologije i prioriteta za koje se godinama lideri ove dvije partije zalažu, ali i zbog koalicije kroz koju se mjere na izborima, da ih gleda kao jednog političkog aktera. No, pozicije i moć koja dolazi uz njih svakako da mijenjaju odnose i konstalaciju snaga, pri čemu to ne mora voditi radikalnijem ishodu, jer mi se ne čini da ovdje ima većih razlika. Uostalom, možda je i dio njiihove taktike da jedan igra ‘dobrog’ a drugi ‘lošeg’ momka u vlasti”, rekao je sagovornik.
Bonus video:
