Povodom teksta “Vijesti”, objavljenog 11. maja pod naslovom “Broz ponovo među Crnogorcima”, reagovao je Ivan Martinović, koji je pomenut u članku.
NE PROPUSTITE
Njegovo reagovanje objavljujemo u cjelosti:
“Ustinu sam protiv podizanja spomenika Josipu Brozu na Cetinju, ali ne zato što, kao navodni nacionalista, smatram Titovu nacionalnu politiku pogrešnom. Eksplicitno sam rekao da je Tito bio pobornik nacionalne ravnopravnosti. Uz to sam naglasio da se Tito javljao kao zaštitnik Crnogoraca od posljedica Rankovićeve politike. Titu nikad nije bio cilj Cetinje kao ‘veliki industrijski’, da upotrijebim frazu Slavka Jankovića koju prenosi novinar Aljoša Turović, nego Cetinje kao kulturni i duhovni centar Crne Gore, upravo suprotno od onoga što je bio cilj rankovićevcima.
Nažalost, Jugoslaviju kao federaciju ravnopravnih republika Tito nije uspio da postavi na čvrste noge i ona se raspala u krvavom ratu čim je popustila komunistička diktatura. Ipak, nespjeh njegovog životnog djela nije glavni razlog zašto sam protiv spomenika.
Naveo sam da je predsjednik Truman u obraćanju 23. 4. 1948. rekao da je Tito ubio preko 400.000 opozicionara da bi uspostavio svoju diktaturu, te da je ta procjena, iako uključuje sve od Slovenaca da Albanaca, pretjerana. Savršeno jasno da nijesam protiv spomenika iz nacionalističkih pobuda, nego zato što je Tito odgovoran za ubistvo desetina hiljada nevinih ljudi samo zato što su bili antikomunisti.
Novinar Turović pogrešno prenosi da sam napisao da bi možda drugi bjelaši, a ne samo Jovan Tomašević, imali spomenik na Cetinju da su bili partizani. Ja nijesam upotrijebio riječ partizani, nego komunisti. Očigledno Turović ne razumije razliku. U Crnoj Gori se antifašizam koristi kao lijepi naziv za komunizam. Jovan Tomašević nije bio ni partizan, ni antifašista, niti je mogao biti. On je bio komunista. Pravi antifašisti su bili u Italiji gdje imamo koaliciju svih, od demohrišćana preko liberala i socijalista do komunista protiv Musolinijevog fašizma. Tako nečega nije bilo u Crnoj Gori, komunisti nijesu trpjeli nikoga u pokretu ko nije htio da bude sluganski poslušan. To nijesu bili talijanski evrokomunisti nego staljinisti, koji će tek kasnije da se donekle koriguju.
Evropa je s pravom, u paketu, osudila oba totalitarizma. A za one koji imaju bilo kakvih sumnji, navešću da je Tomaševićev savremenik Lenjin kritikovao talijanske socijaliste što su isključili Musolinija iz partije. S jedne strane, potpuno nelogično jer je Lenjin, kao i većina talijanskih socijalista, bio protiv imperijalističkog Prvog svjetskog rata. Musolini je izbačen iz partije jer je agitovao za ulazak Italije u rat. Lenjinu je bilo važnije što je, s pravom, procijenio da je Musolini jedini koji može povesti revoluciju. Mnogi u Crnoj Gori nijesu spremni da prihvate da je sklonost nasilju zajednička Lenjinu i Musoliniju”.
Bonus video:
