Na komemoracijama poput one na Zidanom Mostu, pijetet prema žrtvama često ustupa mjesto tugovanju za poraženim idejama. Još je opasnije kada se to sjećanje pretvori u izgovor za prećutkivanje istorijske saradnje s okupatorima, kako bi današnja politička potčinjenost i rasprodaja resursa bivših jugoslovenskih država izgledali kao razborita državna politika, a ne kao nastavak kontinuiteta podređenosti.
Tim riječima sagovornici "Vijesti" tumače prekjučerašnje prisustvo crnogorske delegacije, na čelu sa šefom parlamenta Andrijom Mandićem (Nova srpska demokratija), u slovenačkoj Kamniškoj bistrici, na obilježavanju 80. godišnjice stradanja na Zidanom Mostu.
Mandić je položio vijenac stradalima, a na događaju su bile i njegove partijske kolege - ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, potpredsjednik Vlade Budimir Aleksić, kao i poslanici Dejan Đurović i Velimir Đoković.
NE PROPUSTITE
Prema podacima Veseljka Koprivice iz knjige "Od Vezirovog do Zidanog mosta", prilikom povlačenja četničkih snaga iz Podgorice Pavle Đurišić raspolagao je sa između 7 i 12 hiljada naoružanih vojnika, dok je uz njih bilo i od tri do šest hiljada civila, žena, djece, starijih osoba i ranjenika. Kod Zidanog Mosta, prema Koprivici, strijeljano oko šest hiljada zarobljenika, među kojima i mitropolit Joanikije Lipovac, te sedamdeset pravoslavnih sveštenika iz Crne Gore.
Koprivica navodi i izvode iz knjige partizanskog generala Koste Nađa "Druže Tito, rat je završen", u kojoj se pominje da je 14. i 15. maja 1945. godine u Sloveniji zarobljeno "oko 60 hiljada ustaša i domobrana i pet hiljada četnika". Citira i mišljenje istoričara Radoja Pajovića, koji procjenjuje da je oko hiljadu crnogorskih četnika uspjelo da se prebaci u Austriju, ali su ih potom britanske snage izručile jedinicama Jugoslovenske armije (JA).
Prema informacijama iz Koprivičine knjige, britanski kapetan Tomson iz Petog korpusa, u svom izvještaju, potvrđuje da je do 15. maja, kad su deportacije i formalno obustavljene, JA predano 26.339 osoba - "među njima 5.880 srpskih i crnogorskih četnika i ljotićevaca".
Nakon parastosa koji su služili mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije, episkop Mitropolije zagrebačko-ljubljanske Kirilo i episkop pakračko-slavonski Jovan, Mandić se obratio prisutnima, rekavši da su se okupili "ne da oživljavaju bilo kakvu mržnju", već da, tvrdi on, "u molitvi i tihoj muci, u ime istine i pravde, odaju počast žrtvama".
Joanikije je prekjuče saopštio da su "Titovi komunisti u Sloveniji pobili ostatke kraljevske vojske u otadžbini, sveštenike i preko 20.000 vjernog naroda" tokom maja i juna 1945. godine.
NE PROPUSTITE
Izostalo suočavanje s prošlošću
Hrvatski istoričar Hrvoje Klasić rekao je "Vijestima" da mnogi koji prisustvuju komemoracijama, bilo da je riječ o Blajburgu, Zidanom Mostu ili nekom drugom mjestu, zapravo ne dolaze da izraze poštovanje prema žrtvama, već da žale zbog poraza.
"... Bio sam na jednom skupu u Zagrebu na kojem su učestvovali unuci bivših nacista. Oni putuju Evropom i govore o tome kako osuđuju djela svojih predaka. Žele znati gdje su im djedovi sahranjeni, ne da bi ih veličali, već da bi upozorili nove generacije na zločine nacizma. To se, nažalost, kod nas (u Hrvatskoj), pa ni u Crnoj Gori ni u Srbiji, nije desilo. Oni koji idu na komemoracije, bilo Blajburg, Zidani most ili druge, često ne dolaze da odaju počast žrtvama, već da tuguju za porazom", rekao je on.
Navodi da bi to u hrvatskom slučaju bila propast ustaške Nezavisne države Hrvatske (NDH), a u srpskom ili crnogorskom poraz četničkih snaga, dodajući da je to pokazatelj da nije došlo do "stvarnog suočavanja s prošlošću".
"Biti hrvatski patriota nije isto što i biti ustaša, kao što ni biti srpski ili crnogorski patriota nije isto što i biti četnik. Četnici su najvećim dijelom rata sarađivali s okupatorima, italijanskim fašistima, njemačkim nacistima, pa čak i s NDH. Nejasno mi je kako su oni, koji su bili na platnom spisku fašista, postali nacionalni heroji. Sam način njihove smrti, iako tragičan, nije dovoljan da bi ih proglasili mučenicima", ukazuje sagovornik.
Na pitanje da li se može reći da prisustvo na ovakvim vrstama komemoracija zapravo služi reviziji istorije, Klasić odgovara da se to može "vrlo lako provjeriti".
"Postavite pitanje Mandiću i ostalima: da li su četnici bili antifašisti ili saradnici fašista? Ako kažu da su bili antifašisti, neka navedu gdje su bili 1942, 1943, 1944, 1945. Na primjer, bitka na Neretvi, Kozari, ili 8. i 9. maj 1945. Jesu li protjerivali naciste ili su bježali s njima? Ako ne znaju odgovor, jasno je s kim su bili. A ako i dalje veličaju četničke činove i vojvode, nemamo o čemu da razgovaramo", poručuje on.
Iz kabineta šefa Skuštine nisu odgovorili na pitanja "Vijesti" o tome da li Mandić smatra da su četnici bili antifašisti ili saradnici okupatora u Drugom svjetskom ratu.
Sredinom septembra 1944, jugoslovenski monarh kralj Petar II Karađorđević pozvao je sve Jugoslovene da pristupe Titvoj Narodnooslobodilačkoj vojsci, priznajući njen autoritet i ističući "jedinstvo naroda kao ključ pobjede nad okupatorom".
Mandićev "skandalozan govor"
Mandić je rekao i da je Kamniška Bistrica jedna od više od 580 evidentiranih masovnih grobnica u Sloveniji, gdje je, kaže on, prema podacima raznih komisija, istoričara i preživjelih učesnika pogubljeno više od 100 hiljada ljudi nakon završetka Drugog svjetskog rata.
Koprivica u svojoj knjizi navodi da ne postoje izvorni dokumenti o tačnom broju ubijenih pripadnika kvislinških i antikomunističkih formacija, ali da se procjenjuje da je u tzv. "završnim operacijama" partizanskih jedinica 1945. godine ubijeno oko 100.000 ljudi.
Istoričar i urednik portal "Žurnal.me" Vuk Bačanović "Vijestima" je kazao da je prema procjenama koje je nekada iznio hrvatski demograf Vladimir Žerjavić, u likvidacijama kvislinških trupa stradalo oko 57 hiljada Hrvata, osam do deset hiljada Slovenaca i približno "dvije hiljade srpskih i crnogorskih pripadnika Jugoslovenske vojske u otadžbini (JvUO), među kojima neki ubrajaju i pripadnike Zbora Dimitrija Ljotića".
"... Koliko sam mogao da pratim rezultate novijih istraživanja, oni pokazuju da je broj strijeljanih pripadnika Hrvatskih oružanih snaga nešto veći od Žerjavićeve procjene i da iznosi približno 80.000 ljudi", rekao je on.
Na pitanje kako gleda na Mandićevo prisustvo na Zidanom Mostu, tj. da li je to čin podrške žrtvama ili pokušaj rehabilitacije saradnika okupatora, Bačanović odgovara da je proces rehabilitacije u gotovo svim državama bivše Jugoslavije odavno završen.
"Ne postoji nijedno postjugoslovensko društvo, od Zagreba, preko Sarajeva i Beograda, do Podgorice, u kojem ne postoji politička strategija da se različiti saradnici okupatora predstave ili kao mudri pragmatici ili kao neshvaćeni mučenici", navodi sagovornik.
Ocjenuje da se Mandićev govor na Zidanom mostu "savršeno uklapa u gotovo sve crnogorske politizovane istorijske narative koji su duboko revizionistički", bilo da se tiču daljih istorijskih razdoblja ili Drugog svjetskog rata.
"Zanemarivati danas istorijski kontekst, prema kojem je Jugoslovenska vojska u otadžbini bila djelimično, a od 1944. i potpuno u kolaboraciji s okupatorom, jednako je neozbiljno kao i tvrdnje mnogih koji se predstavljaju kao istoričari da je srpski nacionalni identitet u Crnoj Gori devetnaestovjekovni 'uvoz' ili konstrukcija", rekao je Bačanović, dodajući da se time "rehabilituje ideologija drugog ešalona" saradnika fašističke Italije, nacističke Njemačke i NDH.
"... Ideologija Sekule Drljevića, Savića Markovića Štedimlije i sličnih, čije se biografije danas u Crnoj Gori 'peru', jer su, tobože, u koliziji s opravdavanjem ili ignorisanjem stotina dokumenata o ravnogorskim zločinima i kolaboraciji", ukazuje on.
Poručuje da je Mandić "izrekao skandalozan govor" u društvu u kojem dominantna većina političkih narativa "nisu ništa drugo do skandalozni redukcionizmi", koji se, kaže Bačanović, ne kreiraju radi istorijske istine ili društvene kohezije, već radi "publike koja je odavno istrenirana na različite korpuse djelimično ili potpuno neutemeljenih tvrdnji".
"U konkretnom slučaju, ne postoji nikakav problem s tendencijom da svaka žrtva, pa i likvidirani saradnik okupatora, zaslužuje dostojanstven ukop, jer nas upravo borba za ljudsko dostojanstvo razlikuje od ideologija poraženih u Drugom svjetskom ratu. Međutim, nešto je sasvim drugo kad pijetet postane izgovor za zanemarivanje istorijskog konteksta saradnje s okupatorom, što za cilj ima da se današnje snishođenje i kolonijalna podređenost država bivše Jugoslavije ne prikažu kao izdaja i rasprodaja resursa, već kao odgovorna i zdravorazumska politika, za razliku od onoga što su zagovarali ili zagovaraju različiti 'avanturisti'", rekao je on.
"Crna rupa"
Upitan da li se veličanjem saradnika okupatora i umanjivanjem uloge onih koji su ih porazili, vrši prekrajanje istorije Drugog svjetskog rata, Klasić odgovara da je region zapadnog Balkana "crna rupa i u suočavanju sa sadašnjošću i budućnošću". Dodaje da je to "najzaostaliji, najmanje demokratski i najsiromašniji dio Evrope".
"Bilo bi dobro kada bi problem bio samo u odnosu prema prošlosti. To je povezano s obrazovanjem, ali i s odnosom prema istoriji. Ugledni svjetski istoričari nemaju dilemu, znaju ko je bio na pravoj strani tokom cijelog rata, a ne samo na kraju. Već 1943. godine (britanski premijer u Drugom svjetskom ratu) Vinston Čerčil, monarhista i antikomunista, shvatio je da četnici sarađuju s fašistima, dok se partizani, predvođeni komunistima, istinski bore", ocjenjuje on.
Ističe da je partizanski, odnosno naroodnooslobidilački pokret, bio internacionalan, te da je zato bio u sukobu s nacionalizmom, bilo etničkim ili crkvenim. Konstatovao je da crkve u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori, nikada nisu prihvatile partizane, ali da zato "stalno traže opravdanja za ustaše i četnike" jer su navodno bili "nacionalno osviješćeni".
"Ali Crnogorci, Hrvati i Srbi koji su ginuli u partizanima, bili su nacionalno osviješćeni, samo ne i nacionalisti. Danas se ta razlika briše. Nacionalizam se predstavlja kao patriotizam, što je duboko pogrešno", kazao je Klasić.
Bačanović: Narativi umjesto činjenica
Na pitanje da li veličanjem saradnika okupatora visoki predstavnici Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori prekrajaju istoriju Drugog svjetskog rata, Bačanović odgovara da "oni, nažalost, rade isti posao koji se radi širom Crne Gore i, manje-više, u cijeloj bivšoj Jugoslaviji".
"... Uključujući i one koji nam nikada nisu objasnili kako je moguće da su nas upravo nove generacije komunističkih kadrova uvele u ratove devedesetih, prihvativši, isključivo radi očuvanja vlastitih pozicija, etnički šovinizam, istorijski revizionizam i sve što uz to ide", konstatuje on.
Navodi da je, prateći javne nastupe crnogorskih intelektualaca, "bez obzira kojoj od struja prekrajača istorije pripadaju", primjetio da je "za njih istorija zapravo sasvim nebitna", te da se "zadovoljavaju kućnim i plemenskim narativima kao zamjenom za dokumentovane činjenice".
"Što je više činjenica – to gore po činjenice", dodaje on.
Ukazuje da se nasuprot tome, sjećanje na Narodnooslobodilačku borbu "uglavnom svodi na retro-titoistički folklor, koji je upotrebljiv samo ukoliko može poslužiti kao ukras za neku od revizionističkih priča".
"Time se zanemaruje ono što je u toj borbi bilo najvažnije: antikolonijalna dimenzija, nešto neprocjenjivo u savremenom svijetu, u kojem pljačkanje, uništavanje i raseljavanje malih naroda - radi otimanja njihovih resursa i životnog prostora - postaje praksa koja se više i ne prikriva slatkorječivošću i uzvišenim deklaracijama", rekao je Bačanović.
Mitrpolit crnogorsko-primorski Joanikije je 3. maja, služio liturgiju u crkvi Preobraženja Gospodnjeg u Lijevče polju, u bosansko-hercegovačkom entitetu Republika Srpska (RS), gdje je kazao da se junaštvo Pavla Đurišića u bici u tom mjestu "može porediti s junaštvom Pavla Orlovića", te da je, "napadnut od udruženih neprijateljskih snaga", tu "doživio privremeni poraz".
Arhiepiskop i mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije, je u subotu (7. juna) nakon služenja liturgije u manastiru Podmalinsko u blizini Šavnika, kazao da "od kraja Drugog svjetskog rata caruje titoističko-ustaška koalicija koja pravi genocid nad srpskim narodom", te da su četničke vođe Dragoljub Mihailović i Pavle Đurišić bili "prvi gerilci koji su ustali protiv fašista u Evropi", ali da su "istine o njima kasnije prikrivene lažima".
NE PROPUSTITE
Mugoša položio vijenac, Amfilohije se pomolio
I nekadašnji ambasador Crne Gore u Sloveniji Miomir Mugoša je 2015. godine položio vijenac na spomen obilježju u Kamniškoj Bistrici.
Tada je naveo da je "nakon 70 godina neprihvatljivo i necivilizacijski praviti reviziju istorijske istine", ali i da je "uvijek civilizacijski iskazati odnos prema nevinima".
Kazao je i da je neshvatljivo da se "savremenici svrstavaju kroz pripadnost predaka".
"Hoću da vjerujem da je crnogorsko društvo sazrelo, i iznad toga", rekao je tada Mugoša.
Iz MCP je tada saopšteno da se na istom mjestu pomolio tadašnji mitropolit Amfilohije "u spomen svim postrаdаlim žrtvаmа Drugog svjetskog rаtа i poslijerаtnog revolucionаrnog nаsiljа".
Šarec bez odgovora o Mandićevoj posjeti
Andrija Mandić se prekjuče zahvalio i poslaniku Evropskog parlamenta i stalnom izvjestiocu za Crnu Goru Marjanu Šarecu, koji je za vrijeme svog mandata na čelu opštine Kamnik podržao gradnju spomen obilježja u Kamniškoj bistrici.
"Takođe, želim da se zahvalim Marjanu Šarecu, današnjem poslaniku Evropskog parlamenta i stalnom izvjestiocu za Crnu Goru, što je kao nekadašnji prvi čovjek opštine Kamnik pomogao svima nama da pronađemo tačna mjesta pogubljenja ljudi iz Crne Gore i sagradimo ovu malu pravoslavnu kapelu", rekao je Mandić.
Iz Šarecovog kabineta nisu odgovorili na pitanja "Vijesti" kako gledaju na prisustvo crnogorske delegacije na obilježavanju godišnjice stradanja na Zidanom Mostu, te da li smatra da su crnogorski predstavnici tamo bili da odaju poštu žrtvama, ili da veličaju saradnike okupatora.
Bonus video:
