Priznanje odgovornosti i zalog za EU put: Šta bi značio dogovor s Hrvatskom o isplati odštete zatočenicima iz Morinja

Isplata odštete državljanima Hrvatske koji su bili zatočeni u nekadašnjem logoru u Morinju, minimum je pravde za žrtve ratnih zločina, izraz priznanja odgovornosti Crne Gore za ono što je počinjeno i zalog za zajedničku budućnost - ocijenile su sagovornice Vijesti.

Pravna savjetnica u Akciji za ljudska prava (HRA) Bojana Malović rekla je da, iako se danas to pitanje politizuje ili koristi za prebacivanje odgovornosti zbog aktuelnih zategnutih odnosa sa Zagrebom, to ne mijenja činjenicu da su konkretni ljudi pretrpjeli štetu i da je na državi da ih obešteti, što je u slučaju Morinj u velikoj mjeri već urađeno.

Građanska aktivistkinja Dina Bajramspahić podsjeća da je već 34 godine od kako je logor osnovan, te da je krajnje vrijeme za nedvosmisleno priznanje patnji žrtava, “posebno u kontekstu talasa revizionizma, umanjivanja i poricanja ratnih zločina i glorifikacije ratnih zločinaca”.

“U tom smislu, ohrabrujuće što je Vlada spremna na ustupke, to je crnogorska dužnost”, poručila je ona.

Prema nezvaničnim informacijama Vijesti, radne grupe ministarstava vanjskih poslova Crne Gore i Hrvatske u poodmakloj su fazi pregovora o visini odštete za nekoliko stotina hrvatskih državljana koji su bili u Morinju, a navodno se razgovara o višemilionskom iznosu obeštećenja.

Iz Ministarstva vanjskih poslova juče nijesu odgovorili na pitanja lista šta su radne grupe dogovorile i o kom odštetnom iznosu je riječ.

Posebna savjetnica hrvatskog šefa diplomatije Vanda Babić Galić, odgovorila je Vijestima prekjuče da pregovori između radnih grupa u vezi odštete traju i da su trenutno “u fazi brušenja”.

“Ono što je važno naglasiti je agilnost ministra (vanjskih poslova Crne Gore Ervina) Ibrahimovića i premijera (Milojka) Spajića, koji su transparentni i otvoreni. Nažalost, uočavamo i brojne opstrukcije kad je ova tema u pitanju, ali važno je da crnogorska javnost percipira činjenicu kako postoji dobra volja dijela crnogorske Vlade, kao i suverenističkih stranaka koje ulažu velike napore u rješavanju civilizacijskih pitanja kao što je odšteta logorašima, nestali i sl”, poručila je ona.

Logor Morinj je jedan od neriješenih bilateralnih sporova između dvije države. List je sredinom maja objavio da se u Spajićevoj Vladi nadaju da će Zagreb dozvoliti Podgorici da u junu zatvori Poglavlje 31 (spoljna, bezbjednosna i odbrambena politika), čije je zatvaranje blokirao krajem prošle godine, ako se dvije države dogovore o odšteti za nekadašnje zatočenike u Morinju, promjeni imena gradskog bazena u Kotoru, te ako se finalizuje proces poklanjanja tivatskog Doma kulture “Josip Marković” Zagrebu.

U mjestu Morinj, u Kotoru, od 3. oktobra 1991. do 18. avgusta 1992. godine Jugoslovenska narodna armija (JNA) organizovala je tzv. Centar za prihvat zarobljenika iz Hrvatske. U tom centru, poznatom kao “logor Morinj” su, prema svjedočenjima zatvorenika, u nečovječnim uslovima bile zatvorene 292 osobe iz dubrovačke regije (dva ministarstva usaglašavala su spiskove zatočenika, jer im se dokumentacija o tome ne podudara). O nečovječnom postupanju prema njima svjedočilo je 169 zatvorenika.

Za taj ratni zločin u sudskom procesu osuđene su četiri osobe na 12 godina zatvora. Specijalno državno tužilaštvo (SDT) saopštilo je početkom februara da su, po nalogu glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića, ponovo formirani krivični predmeti povodom, između ostalog, ratnih zločina u Morinju.

Bivšim zatočenicima isplaćeno 1,5 miliona eura

Bojana Malović podsjeća da je, prema podacima Vrhovnog suda, Crna Gora od 2013. do 2025. isplatila ukupno 1.537.760 eura bivšim zatočenicima Morinja na ime nematerijalne štete zbog mučenja i nečovječnog postupanja (105 pravosnažnih predmeta). U toku su još tri predmeta koji se odnose na umanjenu životnu aktivnost, dok su svi ostali pravosnažno okončani.

Tužbe je, kako su pisali mediji, podnijelo više od 200 hrvatskih državljana.

Međutim, kako navodi Malović, u presudi “Bagoje protiv Crne Gore”, Evropski sud za ljudska prava u Strazburu ukazao je na neujednačenu praksu u postupanju crnogorskih sudova kad je u pitanju dosuđivanje pojedinih oblika štete. Konkretno, štete za pretrpljene i buduće fizičke bolove i za pretrpljeni strah, i utvrdio da je time Crna Gora povrijedila zatvorenicima pravo na pravično suđenje.

“Zato bi Vlada, u cilju zatvaranja Poglavlja 31, trebalo da sistematizuje podatke o tome šta je do sada isplaćeno, šta je još u toku, a šta je zbog nedostatka mehanizma za prevazilaženje neujednačene sudske prakse ‘ostala dužna’, i da na toj osnovi formuliše jasnu pregovaračku poziciju prema Hrvatskoj. Sve što nije isplaćeno - mora biti”, poručila je.

Na pitanje ko je kriv za to što će Crna Gora vjerovatno plaćati nove odštete, Malović je odgovorila da to nije političko pitanje, “već minimum pravde za žrtve ratnih zločina”.

Dina Bajramspahić kaže da je, imajući u vidu da se prije samo desetak dana desio “primjer negacije ratnog zločina u logoru Morinj”, u sali kina “Boka” uz prisustvo predstavnika lokalnih vlasti, pozitivna spremnost Vlade da se što prije postigne dogovor s hrvatskim vlastima.

Savjet NVO “Boke Kotorske” je 6. juna, u saradnji s mjesnim zajednicama Morinj i Orahovac, pod motom “Istina iznad svega”, organizovao javnu tribinu “Sabirni centar - Morinj”: istorijska manipulacija”, u sali kina “Boka” u Kotoru. Tribini je prisustvovao i niz lokalnih funkcionera, među kojima i predsjednica Skupštine opštine Kotor Maja Mršulja i opštinski sekretar Ognjen Vukasović.

Iz Akcije za ljudska prava i Centra za građansko obrazovanje ocijenili su nakon toga da je posrijedi istorijski revizionizam.

“Na ovoj tribini je osporavan karakter logora Morinj, uz tvrdnje da ‘zločin postoji samo ako ima mrtvih ili trajno osakaćenih’, uz zaključak da ‘boravak u logoru nije bio prijatan, ali nije zločin’”, naglasili su oni.

Bajramspahić kaže da suočavanje s prošlošću ima moralne, društvene, pravne i političke komponente, sve jednako važne, kako bi se stvorile pretpostavke za zdravije buduće odnose. Smatra da održavanje istorijskog pamćenja kroz reparacije, edukaciju, spomen-obilježja i izvinjenja pomaže da se manipulacije koje se svakodnevno šire spriječe.

“S druge strane, aktuelna vlast je prošle godine svjesno učinila dovoljno pogrešenog da pokvari poziciju Vlade i maksimalno smanji prostor za lakše postizanje dogovora o ogromnom broju spornih pitanja koja otežavaju odnose Crne Gore i Hrvatske”, rekla je sagovornica.

Ministri potpisuju ugovor o domu

Kad je riječ o preostala dva sporna pitanja o kojima se razgovara s Hrvatskom, danas će u Tivat doputovati ministar vanjskih i evropskih poslova Hrvatske Gordan Grlić Radman da sa crnogorskim kolegom Ibrahimovićem potpiše ugovor o poklanjanju Hrvatskoj Doma kulture u Donjoj Lastvi i tako okonča proces koji je počeo krajem 2024.

Vlada je u četvrtak usvojila izvještaj o završenim pregovorima za zaključivanje ugovora između Podgorice i Zagreba o poklanjanju doma. U dokumentu piše da Vlada tim ugovorom potvrđuje svoje opredjeljenje da hrvatska manjina dobije “savremeno i adekvatno mjesto za okupljanje, promociju kulturnih sadržaja i očuvanje svog nasljeđa”.

Dom kulture godinama koriste Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore i nevladina organizacija Hrvatska krovna zajednica Dux Croatorum.

Što se tiče slučaja gradskog bazena u Kotoru, trećeg spornog pitanju o kom se u posljednje vrijeme priča s Hrvatskom, razlog sporenja je to što je lokalni parlament u avgustu 2021. odlučio da bazen nazove po Zoranu Džimiju Gopčeviću, za kog su rekli da je jedan od najboljih vaterpolista s ovih prostora. Iz Zagreba su to osudili, tvrdeći da je Gopčević bio čuvar u logoru u Morinju.

Podgorica u nepovoljnom položaju

Bajramspahić ocjenjuje da je činjenica da je Crna Gora u pregovorima s Hrvatskom u nepovoljnijem polažaju, i to iz više razloga.

“Naprije zato što je Crna Gora bila agresor na Hrvatsku, potom zato što je ‘Sabirni centar Morinj’, mjesto terora i straha, na našoj teritoriji i trajući podsjetnik na sramnu epizodu. Na kraju, zato što je vlast, znajući sve to, potpuno svjesna nečasnog napada na Dubrovnik, prošle godine gurala prst u oko onome od koga zavisimo, a da za tim uopšte nije bilo potrebe, niti je od toga bilo koristi”, smatra ona.

Hrvatska nije krajem (decembra) prošle godine dozvolila Crnoj Gori da zatvori Poglavlje 31, nakon što su se pogoršali odnosi između dvije države. Prethodno je Zagreb, u formi non-pejpera, ispostavio zahtjeve za rješavanje nekoliko pitanja koja smatra otvorenim i za koja tvrdi da narušavaju međusobne odnose. Odnosi su zaoštreni zbog niza pitanja (vlasništvo nad brodom “Jadran”, spomen-ploča na logoru u Morinju i sl.), a ponajviše nakon što je crnogorski parlament krajem juna 2024. usvojio Rezoluciju o genocidu u Jasenovcu i logorima Dahau i Mauthauzen.

Bajramspahić tvrdi da je u ovom trenutku najvažnije da se prevaziđe problem, priznaju patnja žrtava i odgovornost i omogući nastavljanje evropskog puta.

“Otvorenost Vlade da se dođe do rješenja jedan je od rijetkih njenih poteza koji pokazuju da razumije da je prioritet prevazilaženje svih prepreka, te da je vrijednost na kraju puta daleko veća od svakog odricanja”, rekla je.

Podsjeća da je Hrvatska prošle godine, uoči zatvaranja poglavlja u decembru, uputila Crnoj Gori non-pejper s 11 spornih pitanja, i smatra da će biti značajan uspjeh ako rješavanje samo nekoliko pitanja bude dovoljno u ovoj fazi da se zatvori Poglavlje 31, “što je za Crnu Goru od najvećeg značaja, posebno u svjetlu zaostajanja u zatvaranju poglavlja”.

Do sada isplaćeno preko pet i po miliona za odštetu žrtvama

Crna Gora je, osim za Morinj (1,5 miliona eura), do sada isplaćivala odštetu žrtvama ratnih zločina iz 1990‑ih, kroz sudske presude i vansudske nagodbe, a u tu svrhu do sada je izdvojeno preko pet i po miliona eura.

Tako je 25. decembra 2008. donijeta odluka o sudskom poravnanju s porodicama žrtava i preživjelim žrtvama deportacije izbjeglica iz Bosne i Hercegovine 1992. U predmetu “Deportacija” porodicama bosanskohercegovačkih izbjeglica, na osnovu poravnanja, na ime naknade štete isplaćeno je 4.135.000 eura. Sudska nagodba sa 200 članova porodica žrtava i nekoliko preživjelih postignuta je nakon parnice koja je trajala skoro četiri godine.

U avgustu 2010. Crna Gora je počela da plaća dio ratne odštete građanima Hrvatske za štetu učinjenu tokom “oslobađanja” Dubrovnika 1991. Tada je vansudskim poravnanjem jednom Dubrovčaninu isplatila 30 hiljada eura na ime obeštećenja za njegov brodić ukraden 1991. s veza u Cavtatu.

Krajem aprila ove godine Vlada je odlučila da porodicama 16 žrtava tragičnih dešavanja u Štrpcima, tokom NATO bombardovanja u Murinu i Tuzima i prilikom deportacije izbjeglica uplati odštetu od po 100.000 eura. Isplata je, kako je saopšteno iz Ministarstva socijalnog staranja, počela juče.

Porodicama će ove godine biti isplaćeno po 50.000 eura i još po toliko 2026.

U Štrpcima su 28. februara 1993. oteti iz voza i ubijeni državljani Crne Gore Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakija, Šeć Softić, Rifat Husović, Senad Đečević, Jusuf Rastoder i Ismet Babačić.

U NATO bombardovanju mosta u Murinu 30. aprila 1999. ubijeni su Miroslav Knežević, Olivera Maksimović, Julija Brudar, Vukić Vuletić, Milka Kočanović i Manojlo Komatina, a prilikom bombardovanja Tuzi poginuo je Paško Junčaj.

Pomoć će dobiti i porodica Osma Bajrovića, izbjeglice iz Bosne i Hercegovine, koji je deportovan u Crnu Goru 1992, čiji posmrtni ostaci nisu pronađeni.

Malović: Crna Gora da ne zaboravi svoje u Lori

Bojana Malović poručuje da Crna Gora ne smije zaboraviti svoje državljane koji su bili zatočeni u hrvatskom logoru “Lora”, među kojima neki i danas žive ovdje i tvrde da su tamo bili mučeni.

“Za njihovu pravdu i reparaciju takođe treba da se zalažemo, jer kao što se od Crne Gore očekuje priznavanje sopstvenih zločina, to isto se posebno očekuje i od članica Evropske unije, čijim vrijednostima težimo”, rekla je Malović.

Prema podacima crnogorskog Udruženja učesnika ratova, od 1990. je u “Lori” ubijeno 14 pripadnika bivše Jugoslovenske narodne armije (JNA) iz tzv. nikšićko-šavničke grupe, koji su zarobljeni na hercegovačkom ratištu 1992. Županijsko državno tužilaštvo u Splitu pokrenulo je krajem 2011. istragu o ubistvu grupe zarobljenika, pripadnika pomenute grupe, ali taj slučaj još nije dobio epilog na sudu. Crnogorsko državno tužilaštvo je prije više od deceniju ustupilo Hrvatskoj obimnu dokumentaciju u vezi s tim slučajem.

Grlić Radman je u intervjuu Vijestima u martu rekao da “ne postoji i nikad nije postojao nikakav ‘logor Lora’’, da to nije otvoreno pitanje, već “narativ koji cilja na izjednačavanje agresora i žrtve”.