Dok građani Bijelog Polja mjesecima svjedoče radovima na rekonstrukciji gradskog trga, ostaje pitanje - koji projekat je na kraju izabran, jer se nagrada za pobjedničku zamisao rekonstrukcije trga dodjeljivala nekoliko puta, istakao je predsjednik bjelopoljskog odbora Hajro Bučan.
"Uzimajući u obzir činjenicu da su sredstva za rekonstrukciju trga obezbijeđena kroz donaciju kompanije „Adriatik Properties“ iz Budve, te da će samo prva faza radova koštati oko 900.000 eura, ostaje vrlo upitna neobična visina iznosa tih radova, ali i način obezbjeđivanja pomenute donacije, prilikom koje je „premijer posredovao“. Na koji način je kompaniju, koja nema bilo kakvih investicija u Bijelom Polju, premijer uspio da ubijedi da finansira rekonstrukciju trga - u navedenom iznosu? Sa druge i suštinski bitnije strane, dok se Bijelo Polje nalazi u socio-ekonomskoj vještačkoj komi, umjesto da lokalna uprava i Vlada preuzmu hitne i neopodne korake za sanaciju takvog stanja, oni „oboljelog pacijenta“ šminkaju uređenjem Trga. Koliko se samo radnih mjesta moglo obezbijediti, za tih 900.000 eura?!", upitao je Bučan.
On je dodao da su „u moru obećanja, prevara i obmana, građani Bijelog Polja navikli na milionske iznose kojima se lokalni čelnici barataju, pa više ni ne obraćaju previše pažnje na te bitne stvari“.
„Ne obaziru se ni zaposleni u bjelopoljskoj Opštini, na radove ispod njihovog radnog mjesta - na koja uredno dolaze i rade, potpuno besplatno. Naime, u ovom trenutku, Opština Bijelo Polje svojim zaposlenima duguje čak 7 mjesečnih zarada! Kako je uopšte moguće, da u 21. vijeku zaposleni u lokalnoj samoupravi ne primaju svoje plate, a da se pritom ne bune za takvo stanje?! Još je veći apsurd da je, kako pouzdano saznajemo, zaposlenim licima u Sekretarijatu za finansije zabranjeno da pričaju o platama i o stanju računa Opštine. Postavlja se logično pitanje - kako ti ljudi žive i izdržavaju svoje porodice, dok im država i lokalna uprava - svojim represivnim mjerama, žele naplatiti sva potraživanja“, upitao je Bučan.
On ukazuje na jedinstvenu praksu gdje „država i opština duguju svojim radnicima nekoliko hiljada eura, ali iste te radnike uredno tuži za neplaćenu vodu, struju, porez na nepokretnost, parking prostor i druge namete“.
„To najbolje govori o kakvom strahu se zapravo radi. Rad bez naknade je ili volonterizam ili ropstvo, a zaposleni u lokalnoj upravi nisu volonteri. Koliko će im vremena trebati da se sjete stihova zajedničke Internacionale, koji vjerno poručuju „ustajte prezreni na svjetu, svi sužnji koje mori glad“? Međutim, ipak je važno to što je instalirani premijer došao da svečano položi kamen temeljac za „novi“, a prije svega 15 godina rekonstruisani, bjelopoljski Trg. Nadamo se da će ovaj trajati makar duplo duže, šta mu i nije toliko teško“, istakao je Bučan.
On navodi da se, u kontinuitetu, godinama „objavljuju alarmantni podaci o iseljavanju i drastičnom smanjenju broja stanovnika Bijelog Polja“.
„Zvanični podaci govore o iseljavanju bjelopoljskih građana ka Podgorici i primorskim opštinama, dok je puno veći broj onih koji idu ka inostranstvu, ne mijenjajući prebivalište, pa zbog kojih MUP ne vodi bilo kakvu evidenciju niti (po direktivama DPS-a) birački spisak. Da li takav negativni trend brine bilo koga u vladajućoj strukturi? U gradu „tvrđavi DPS-a“, u kome godinama dobijaju većinsku podršku građana. Da paradoks bude veći, podršku onih koje je DPS-ova politika otjerala sa svojih ognjišta. Ili je možda to strategija vladajuće partije - da iseli pola građana Bijelog Polja, koji će trbuhom za kruhom pronaći poslove negdje sa strane, pa da kasnije mogu izdržavati svoje porodice koje ostaju u našem opustošenom gradu“, ukazao je Bučan.
Bučan podsjeća na izborni dan, u oktobru prošle godine „kada je Bijelo Polje oživjelo a centar grada pretvoren u isplatna mjesta, dok su iseljenici disciplinovano (kao u zemljama u kojima žive), čekali u redu da prime novac za glas DPS-u. Dobijali su po oko 300 eura, prodavali automobile stare po nekoliko decenija pa onda pazarili u lokalnim marketima - kako su to prodavačice ocijenile - „kao da su bile penzije“. Sve to je pratio bivši potpredsjednik Vlade a sadašnji premijer, iz „komande“ lokalnog DPS-a, koji je koordinirao vojskom svojih poslušnika, u činjenju svih izbornih nedjela“, podsjetio je Bučan.
Bučan ocjenjuje da „umjesto da se instalirani premijer i ministri pozabave ovim - kako je krenulo - budućim gradom duhova, oni se vraćaju na mjesto zločina i organizuju nove predstave“.
„Dok premijer postavlja „kamen temeljac“ i nastavlja na večeru u jednom od isplatnih punktova (nadamo se da je sve bilo dezinfikovano, jer se ipak radi o prljavom novcu), ukazuje se i ministar poljoprivrede, kako bi zaustavio eksploataciju šljunka iz rijeke Lim. Pritom se ponaša kao da prvi put čuje za taj problem i neophodnost spašavanja jedne od najzagađenijih rijeka u regionu, kao da nikada ranije nije obavljao posao ministra poljoprivrede. Možda bi trebali opet da, po ko zna koji put u posljednje četiri godine, prošetaju kroz nezavršenu mljekaru u Tomaševu ili kroz virtuelni Ski centar i Đalovića pećinu. Eto, i ministar kulture će donijeti klavir, pa se nadamo da će to simbolično označiti i početak „sviranja klavira“ za mnoge koji su se ogriješili o zakon i građane“, istakao je Bučan.
On podsjeća da su građani Bijelog Polja „otupljeli na prevare, laži, korupciju, prijetnje, siromaštvo i tugu za sopstvenom djecom, koja su otišla daleko od njih“. Bučan navodi da su nažalost „komirane i lokalne opozicione partije, jer njihovi vapaji decenijama nemaju nikakvog efekta“.
„URA pokušava da probudi građane Bijelog Polja, da ih presudno motiviše, kako bi zajedno spasili sve šta se spasiti može. A mi možemo i znamo, kako treba zadržati i vratiti našu djecu, koja su otišla iz našeg grada. Nije potrebna velika pamet da bi se zaključilo šta je potrebno najljepšem gradu, na Limu. Investicije u industriji, za koju još uvijek postoji radna snaga, ali i za poljoprivredu za koju su nam potrebni otkupni centri i jača podrška sa državnog nivoa. Potrebna nam je pametnija eksploatacija mineralne vode, koja se gotovo uopšte ne valorizuje. A trgove, garaže, pećine, skijališta i klavire - ćemo lako napraviti i prilagoditi, čim oživi prijeko potrebna industrijska i poljoprivredna proizvodnja, ali i čim na pravi način iskoristimo sva bogatstva koja Bijelo Polje posjeduje“, ukazao je Bučan.
Bučan navodi da će URA pozvati sve „iseljenike da investiraju u svoj rodni grad, ali im ponuditii admnstraciju koja će biti efikasan servis, za razliku od logike DPS-a koji iseljenike posmatra isključivo kao korupcionaški plijen i glasački potencijal“.
„Jer ovako, trgove renoviramo za penzionere i kriminalno obogaćene milionere, jer će golubovi otići negdje drugo. Zato što penzioneri, sa svega 220 eura prosječnom penzijom u Bijelom Polju, nemaju ni za šaku pšenice kojom bi hranili golubove na Trgu. Poštovani sugrađani, ako ne dođe do promjena, sigurnim korakom postajmo grad duhova , a država penzionera i tajkuna“, ocijenio je Bučan.
Bonus video:
