O temama kao što su logori “Lora” i “Morinj” svako elementarno ozbiljan i kulturan morao bi da govori izmjerenim riječima, uz poštovanje činjenica. Međutim, izjava hrvatskog šefa diplomatije Gordana Grlić Radmana - da “svako izjednačavanje” tih kazamata “zapravo relativizuje i umanjuje žrtve u ‘Morinju’”, jasno ukazuje da on misli da su stradalnici tog logora vredniji nego oni u “Lori”.
Tako sagovornici “Vijesti” komentarišu novu provokativnu poruku Grlić Radmana. On i njegov crnogorski kolega Ervin Ibrahimović u subotu su položili vijence ispred spomen-ploče na mjestu nekadašnjeg logora u Morinju. Tom prilikom, Grlić Radman je kazao da se “pomirenje ne može dogoditi izjednačavanjem krivice”, te da misli da u slučaju “vojnog zatvora ‘Lora’ ima dosta nepoznavanja” i da mu se čini da se “olako politizuje tim pojmom”.
“U slučaju vojnog zatvora ‘Lora’, koji je uvijek bio vojni zatvor i u bivšoj petoj pomorskoj oblasti, hrvatsko pravosuđe je podstaklo postupke, istrage, naravno i donijelo odgovarajuće presude, odnosno kazne. Tako da svako izjednačavanje ovog vojnog logora ovdje u Morinju i vojnog zatvora - zapravo relativizuju, umanjuje žrtve u Morinju...”, rekao je hrvatski ministar.
Grlić Radman je sredinom marta, u intervjuu “Vijestima”, negirao postojanje logora “Lora”, navodeći da “ne postoji i nikad nije postojao nikakav ‘logor Lora’”, da to nije otvoreno pitanje između Podgorice i Zagreba, već “narativ koji cilja na izjednačavanje agresora i žrtve”.
“Sve oko događanja u zatvoru u ‘Lori’ je procesuirano i presuđeno, te je u domenu pravosudnog postupanja, što niti je moguće, niti potrebno komentarisati”, poručio je tada Grlić Radman, ne odgovarajući na dodatna pitanja - šta je “Lora” ako nije logor, te kako rasvjetljavanja stradanja ljudi koji su bili ratni zarobljenici - a koji su, u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom, zasluživali zaštitu od mučenja i ubijanja - može biti “narativ koji cilja na izjednačavanje agresora i žrtve”.
Monstruoznosti u “Lori” nije preživjelo 14 pripadnika nekadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) iz tzv. nikšićko-šavničke grupe, koji su u proljeće 1992. godine zarobljeni na hercegovačkom ratištu tokom višemjesečne agresije JNA na Dubrovnik. Hrvatsko tužilaštvo od 2007. istražuje slučaj stradanja crnogorskih rezervista, ali ni poslije 18 godina ne zna se gotovo ništa o tome dokle je stigao izviđaj Županijskog državnog odvjetništva u Splitu.
Iz Ministarstva vanjskih poslova nisu odgovorili na pitanje redakcije zašto je Ibrahimović oćutao izjavu Grlić Radmana.
NE PROPUSTITE
Lekić: Birati riječi
Diplomata i nekadašnji ministar spoljnih poslova Crne Gore Miodrag Lekić rekao je “Vijestima” da su pitanja o “Morinju” i “Lori” teška i mučna jer se, kaže, otvaraju iz crne kutije tragičnih ratova 90-ih godina na prostoru nekada zajedničke države. Navodi da bi svako elementarno ozbiljan i kulturan o tim temama morao da govori izmjerenim riječima i uz poštovanje činjenica.
“Uočljivo je da tema logora u ‘Morinju’, koja je neminovno prozvala i onu o ‘Lori’, jeste jedna od mnogih sporova u hrvatsko-crnogorskim odnosima, koji postaju sve dinamičniji imajući u vidu da hrvatski ministar prilikom svakog dolaska u Crnu Goru proširuje i obim zahtjeva...”, kazao je on.
Lekić ocjenjuje da je utisak da neadekvatan odnos crnogorskih zvaničnika u nastaloj situaciji ohrabruje Grlić Radmana da nastavi s povećavanjem spiska zahtjeva.
“Počelo je od Boke Kotorske, evo sada se stiglo i do samog juga, do Ulcinja”, ukazuje on, aludirajući na izjavu specijalne savjetnice hrvatskog šefa diplomatije Vande Babić Galić, koja je “Vijestima” prošle sedmice rekla da Grlić Radman dolazi u Crnu Goru kako bi, između ostalog, s Ibrahimovićem razgovarao o “odšteti imovine Hrvatima Tivta, Dobrote, te o situaciji Hrvata u Ulcinju i drugim važnim temama”.
Sagovornik navodi da ne bi bilo dobro da tako važna tema dobije dimenzije “šire neozbiljnosti”, niti da se u Crnoj Gori, u kojoj raste neraspoloženje nastalom situacijim, stvara “antihrvatsko raspoloženje”.
“Hrvatska je demokratska država, ne misle svi, počev od hrvatskog predsjednika (Zoran Milanović), kao aktuelna vlada, koja je, razumije se, legitimna. Kao jednu od ilustracija demokratskog pluralizma u hrvatskom društvu možemo uzeti, a baš povodom Lore i hrvatsko-crnogorskog spora, i stav u ‘Slobodnoj Dalmaciji’, koji je ovako formulisan već u podnaslovu: ‘Netko bi trebalo reći našem ministru da nas više ne sramoti’”, kazao je Lekić.
Tvrdi da “nije na nama da podržavamo, još manje upotrebljavamo ovakve riječi”, jer je, napominje Lekić, utisak da je Grlić Radman “vrlo otvorena osoba i dosljedna na svom nivou”. On poručuje da bi se u ovoj situaciji mogle upotrijebiti “slične riječi” za crnogorske zvaničnike od kojih, kaže, umjesto ćutanja i inferiornosti, crnogorska javnost i dalje očekuje jasne, javno argumentovane stavove i strategiju za rješavanje otvorenih pitanja s Hrvatskom, “prije svega u vezi s Prevlakom”.
“Dakle, potrebno je rješavanje navedenih pitanja na ozbiljan, stručan, državno dostojanstven i kulturan način. Zato i ostaje nada da će sve prebaciti na nešto ozbiljniji kolosjek i tako, u duhu dobrosusjedske i ravnopravne saradnje, rješavati otvoreni problemi”, konstatuje on.
Ponoš: Ne upoređivati žrtve
Hrvatski novinar i publicista Tihomir Ponoš saopštio je “Vijestima” da valja primijetiti da žrtve ne treba upoređivati ili izjednačavati, nego poštovati, dodajući da je Grlić Radman upotrijebio imenicu “izjednačavanje” i naveo da se time umanjuju žrtve “Morinja”.
“Iz te je njegove izjave jasno da on smatra da su žrtve ‘Morinja’ (zatočeni Hrvati) više vrijedne nego žrtve ‘Lore’ (Srbi i Crnogorci). Takav stav ministra vanjskih i evropskih poslova uklapa se u narativ o, uz ostalo, moralnoj superiornosti ‘naših žrtava’ i posvemašnjoj moralnoj inferiornosti strane kojoj pripadaju počinitelji (u ovom slučaju - ratnog zločina u ‘Morinju’), pa tako i ‘njihovih žrtava’ (u ovom slučaju žrtava ‘Lore’)”, objašnjava sagovornik.
Podsjeća da se, što se tiče slučaja “Lore” - “zatvora kojim je upravljala 72. bojna Vojne policije (VP) Hrvatske” - u dijelu hrvatske javnosti nastoji da stvori narativ prema kom tamo nisu počinjeni ratni zločini.
“Valja podsjetiti da postoje dvije pravosnažne presude za počinjene ratne zločine, da su u ‘Lori’ bili zatočeni (i bili žrtve ratnih zločina) ratni zarobljenici i protivzakonito zatočeni civili, među kojima su od zlostavljanja umrli Gojko Bulović i Nenad Knežević”, rekao je Ponoš.
Pojašnjava da se u Hrvatskoj ratni zločini u ‘Lori’ pokušavaju da negiraju i “lošim propagandno-filmskim uratkom” kakav je film Jakova Sedlara “72. bojna VP - istina”, dodajući da je taj film snimljen i uz finansijsku podršku Ministarstva hrvatskih branitelja.
Ponoš poručuje da je, imajući to u vidu, ali i činjenicu da u “Lori” ne postoji spomen-obilježje posvećeno žrtvama ratnih zločina, cinična izjava Grlić Radmana - da je “kultura sjećanja važna ne samo za Hrvatsku i žrtve, nego i za Crnu Goru”, te da je “važna za sve nas kako bismo njegovali to sjećanje i kako bi nove generacije koje dolaze spoznale sve te mračne trenutke zajedničke prošlosti i onoga što se dogodilo”.
“Od sadašnje vlasti u Hrvatskoj može se očekivati da će i u temama rata i zločina iz devedesetih u odnosu naspram Crne Gore koristiti poziciju članice Evropske unije prema državi koja to želi da bude, uz na domaćem, hrvatskom terenu, sve izraženiju nekulturu zaborava kad je riječ o zločinima počinjenim s hrvatske strane, nasuprot kulturi sjećanja”, poentirao je Ponoš.
U “Lori” su, kako se vjeruje, usmrćeni rezervisti JNA - Dušan Barović, Luka Gazivoda, Borivoje Zirojević, Ranko Vujović, Dragoman Doknić, Dragan Jakovljević, Pavle Popović, Miloš Perunović, Ratko Simović, Neđeljko Janković, Miljan Šušić, Radivoje Petković i Radomir Vulić. Međunarodni Crveni krst je u “Lori” evidentirao samo Luku Adžića, koji je u avgustu 1992. razmijenjen u veoma teškom psihofizičkom stanju. Godinu kasnije, preminuo je u Nikšiću od posljedica teškog zlostavljanja.
Posmrtni ostaci 12 pripadnika grupe, kako su “Vijesti” pisale, otkrivani su godinama kasnije na različitim lokacijama u Bosni i Hercegovini, kod Duvna, Mostara i Trebinja, a tijelo Miloša Perunovića još nije pronađeno.
Morinj i odnosi s Hrvatskom
U logoru u Morinju su, u nečovječnim uslovima, bile zatvorene 292 osobe iz dubrovačke regije (ministarstva vanjskih poslova Crne Gore i Hrvatske usaglašavala su spiskove zatočenika jer im se dokumentacija o tome ne podudara). O nečovječnom postupanju prema njima, svjedočilo je 169 zatvorenika. Za taj ratni zločin, u sudskom procesu osuđene su četiri osobe na 12 godina zatvora.
U Morinju su, početkom oktobra 2022, tadašnji ministri vanjskih poslova i odbrane, Ranko Krivokapić i Raško Konjević, s Grlić Radmanom i Tomom Medvedom (ministar hrvatskih branitelja), otkrili spomen-ploču u znak sjećanja na to što je u tom mjestu početkom devedesetih nekoliko mjeseci funkcionisao tzv. Sabirni centar za ratne zarobljenike s dubrovačkog ratišta.
Ploča je postavljena mimo procedure predviđene Zakonom o spomen-obilježjima, odnosno bez odluke Vlade i saglasnosti Opštine Kotor. Zbog toga je nekadašnja Uprava za inspekcijske poslove sredinom oktobra 2022. donijela Rješenje o uklanjanju table i obavezala Opštinu Kotor da ga sprovede. Međutim, uklanjanje su više puta spriječili pripadnici Vojske Crne Gore.
Ploča, prema ocjeni dijela crnogorske javnosti, ne tretira na ispravan način istorijske okolnosti kad je Crna Gora bila učesnik agresije na Hrvatsku na području Konavala i Dubrovnika.
Crna Gora i Hrvatska počele su krajem januara bilateralne konsultacije u cilju prevazilaženja sporova zbog kojih je Zagreb onemogućio Podgorici zatvaranje Poglavlja 31 (spoljna, bezbjednosna i odbrambena politika) u pregovorima s EU.
Kako su “Vijesti” nedavno pisale, dogovor je blizu i trebalo bi da obuhvati isplatu odštete hrvatskim državljanima koji su bili zatočeni u nekadašnjem logoru u Morinju i neuklanjanje spomen-ploče na tom mjestu, kao i promjenu imena gradskog bazena u Kotoru. Kotorski parlament je u avgustu 2021. odlučio da ga nazove po Zoranu Džimiju Gopčeviću, za kog su rekli da je jedan od najboljih vaterpolista s ovih prostora. Iz Zagreba su to osudili, tvrdeći da je Gopčević bio čuvar u logoru u Morinju.
Dio dogovora trebalo bi da bude i to da se o brodu “Jadran”, koji Zagreb svojata, ne priča ni u Crnoj Gori, ni u Hrvatskoj, dok se to pitanje ne riješi dogovorom između dvije države ili međunarodnom arbitražom.
Teršelič: Grlić Radman izbjegao značaj “Lore”
Direktorica hrvatske organizacije “Documenta - Centar za suočavanje s prošlošću” Vesna Teršelič rekla je “Vijestima” da u organizacijama za ljudska prava “sigurno ne izjednačavaju logore”, već da samo iznova naglašavaju kako bi činjenice o povredama humanitarnog prava u svakom logoru trebalo da utvrdi pravosuđe.
“Žalim što je Grlić Radman ponovo propustio da pozove na procesuiranje svih ratnih zločina, izbjegavajući istaknuti značaj procesuiranja ratnih zločina nad zarobljenicima u Lori”, navela je ona.
Bonus video:
