Teza šefa parlamenta Andrije Mandića (Nova srpska demokratija) o “pomirenju naroda Crne Gore” naizgled je ideja protiv koje se niko ne bi usprotivio, ali je ona u njegovoj izvedbi maska za izjednačavanje kolaboracionističkog četničkog i slobodarskog partizanskog pokreta, a sve u cilju stvaranja zbunjene mase koju je potom lako kontrolisati.
Tako sagovornici “Vijesti” komentarišu izjavu prvog čovjeka Skupštine da je ideja pomirenja koju je, prema njegovim riječima, on postavio nakon parlamentarnih izbora u junu 2023. godine - temelj sadašnje Crne Gore, ali i njena budućnost.
Mandić je u intervjuu beogradskoj “Poltici” u nedjelju kazao da mu je drago i što su njegove kolege iz parlamentarne većine “uvidjele da je ideja pomirenja jedan od ključnih faktora stabilnosti”.
“Nakon 30 godina podjela, polarizacije i - biću slobodan da kažem - otvorenog raspirivanja netrpeljivosti od strane bivšeg režima, cilj pomirenja koji sam postavio nakon izbora 2023. godine nije bio nimalo jednostavan, ali smatram da je Crna Gora krenula u pravom smjeru”, rekao je on iako su njegove akcije u posljednjih nekoliko mjeseci pokazivale suprotno i izazivale oštre reakcije u javnosti.
Tako je šef parlamenta polovinom juna predvodio delegaciju u slovenačkoj Kamniškoj bistrici, na obilježavanju 80. godišnjice stradanja na Zidanom Mostu. Tada je tvrdio da “ne da oživljavaju bilo kakvu mržnju”, već da, “u molitvi i tihoj muci odaje počast žrtvama”.
Krajem tog mjeseca rekao je da se ne suprotstavlja izjavama mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija i budimljansko-nikšićkog Metodija, koji su veličali ratnog zločinca Pavla Đurišića, dok je sredinom oktobra uništenje četničkog 8. puka na Krnovu 1944. nazvao “zločinom protiv mladosti Crne Gore”, tvrdeći da je trista “golobradih mladića” stradalo od “bratske ruke, nenaoružano i ne opalivši jednog metka”…
Iz Mandićevog kabineta juče nisu odgovorili na pitanje Vijesti da li prvi čovjek najvišeg zakonodavnog doma smatra da je gorenavedenim djelima doprinio “pomirenju naroda Crne Gore”.
“Lobotomija”
Politički konsultant i politikolog Aleksandar Musić rekao je “Vijestima” da je pomirenje “jedan od lukavo ubačenih pojmova u crnogorski javni prostor”, čiji je cilj maskiranje prave akcije na terenu i u ljudskim mozgovima, a to je korjenito mijenjanje sadržaja i vrijednosti Crne Gore.
“... Rekonfiguracija i trajno cementiranje jedne druge Crne Gore, u kojoj ratni zločinci i sluge odjednom postaju tragično pali junaci i legitimni uzori, Drugi svjetski rat nedefinisani ‘bratoubilački rat’, Crna Gora ‘vještačka tvorevina iz 1945’... Đavo je uvijek u detaljima. Komemorisati mrtve je jedno, a iskoristiti njihove leševe za ubrizgavanje političkih poruka nešto je sasvim drugo”, ocjenjuje on.
Musić ističe da pomirenje na zlim osnovama nije pomirenje već - “lobotomija”.
“Kad lukavo kažete da ste za ‘pomirenje’ - ko bi bio protiv toga? Kad vidite kako izgleda to ‘pomirenje’ u izvedbi - odjednom nestaje dobro i zlo, isto su oni koji su se borili protiv (nacističkog vođe Adolfa) Hitlera i oni koji su mu služili - i imate amorfnu masu zbunjenih ljudi koju onda možete kontrolisati. Računa se na element neznanja i zaborava”, napominje sagovornik.
Prema njegovim riječima, Mandićev cilj u prvom koraku je razvodnjavanje razlike između crnogorskih partizana i crnogorskih četnika, a u drugom - reći da je period od 1941. do 1945. godine ništa drugo nego veliki nesporazum unutar iste porodice, te da će konačno pomirenje nastupiti kad svi budu isto mislili i govorili.
“... Po mogućnosti ono njegovo, Joanikijevo, Metodijevo, (predsjednika Srbije Aleksandra) Vučićevo, (bivšeg funkcionera srpske Bezbjednosno-informativne agencije Marka) Parezanovićevo itd. sa zadnjim korakom - u jednoj državi”, kazao je Musić.
Poručio je da Mandića treba pitati mogu li se njegove slike o “golobradim mladićima” i “bratskoj ruci” primijeniti na ratne saveznike onih koje oplakuje.
“Na primjer mlade SS-ovce iz Skenderbeg divizije ili Handžar divizije ili Princ Eugen divizije ili mlade ustaše koji su pali u borbi, neki od njih ‘golobradi’ i ‘ne opalivši ni metka’, kako mu to zvuči? Ili za pripadnike drugih nacija to ne vrijedi jer je ionako cilj svega ovoga, da se ne lažemo, nametanje hibridne SNS (Srpska napredna stranka) ideologije kroz instrument politika istorije, a ne pomirenje”, konstatovao je sagovornik.
Musić je poentirao da se mogu miriti ljudi i potomci, ali ne i “sloboda i ropstvo, otpor i sluganstvo, oni koji su se borili protiv Hitlera i Hitler”.
Suštinska uvjerenja mu ostala ista
Koordinatorka programa u Centru za građansko obrazovanje (CGO), Sara Čabarkapa, listu je kazala da je Mandić iznio poruku da “Crna Gora jača kulturu sjećanja i da se njena budućnost gradi na istini i pomirenju”, tokom parastosa četnicima na Krnovu, podsjećajući da o “pomirenju, istini i kulturi sjećanja”, šef Skupštine govori prilikom polaganja vijenaca saradnicima nacista i ustaša.
“Odkad je počeo da promoviše ideju ‘pomirenja’, Mandić to uglavnom čini kroz pokušaje izjednačavanja četničkog i partizanskog pokreta, ali i relativizacijom naše novije istorije iz 90-ih”, istakla je ona.
Kazala je i da se Drugi svjetski rat završio prije više od 80 godina, te da o njemu postoji obilje dokumenata i naučnih istraživanja, a da današnja potreba Crne Gore nije “pomirenje” koje bi uključivalo rehabilitaciju pokreta koji je sarađivao s Hitlerom, liderom fašističke Italije Benitom Musolinijem i ustašama.
“Takav ideološki revizionizam ne može promijeniti činjenice iz prošlosti, ali ima za cilj da utiče na budućnost i štetno oblikuje današnje politike”, tvrdi Čabarkapa.
Ocijenila je da je znakovito i to što Mandić u svojim izjavama koristi termine poput “bratoubilački rat” i govori o “golobradim mladićima” koji su stradali “od bratske ruke”, dok četnike naziva “Jugoslovenskom vojskom u otadžbini”, a što su sve istorijski falsifikati.
“Nikada, međutim, ne pominje zločine koje je taj pokret počinio, a naročito etnička čišćenja muslimanskog stanovništva na sjeveru Crne Gore. Još je problematičnije što nastoji da se predstavi kao glas svih Srba i Srpkinja u Crnoj Gori, poistovjećujući srpski identitet sa četništvom, što je opasno i duboko pogrešno”, konstatovala je sagovornica.
Poručila je da Mandić ne bi zagovarao rehabilitaciju pokreta odgovornog za zločine i etnička čišćenja, da mu je zaista stalo do Crne Gore kao države ravnopravnih građana.
“Iako je njegova retorika u posljednjih pet godina ublažena, odnosno više ne poziva javno ratne saborce da ‘iskopaju oružje iz posljednjeg rata’, izjave poput one da se ne suprotstavlja stavovima Joanikija i Metodija o Đurišiću i Mihailoviću jasno pokazuju da su njegova suštinska uvjerenja ostala ista”, navela je Čabarkapa.
Bačanović: Mase ne žele činjenice, nego bajke
Govoreći o Mandiću i njegovim javnim nastupima, Istoričar i novinar Vuk Bačanović rekao je “Vijestima” da su devedesete godine proizvele mase koje ne žele činjenice, nego bajke.
“To su oni ljudi koji, kad im pokažeš dokument koji ruši njihovu priču, kažu: ‘Eto, vidiš, baš zato ti dokumenti i lažu’. Dakle, što više istine, to gore po istinu”, ocijenio je.
Kazao je da u Crnoj Gori istina ima položaj “neplaćenog računa u kafani” - svi ga gledaju, svi ga prebacuju drugom, i svi odlaze kući uvjereni da je već plaćen iz “evropskih fondova”.
“Zamisli sad scenu: ti, običan građanin s trunkom zdravog razuma, priđeš političaru i kažeš: ‘Molim Vas, nemojte lagati.’ To je, otprilike, kao da dileru droge predložiš da počne da prodaje knjige o pletivu. Uz razliku što bi diler, za razliku od političara, makar pitao: ‘A ima li tu zarade?’”.
Bačanović je poručio da “tako to ide”, bilo u Sjedinjenim Američkim Državama, bilo u EU, bilo u Crnoj Gori - “gdje je politika postala društvena verzija loše sapunice, a publika zaneseno gleda reprize i plače nad scenama koje su već hiljadu puta emitovane”.
“Zato danas jedni podižu spomenik Jeleni Savojskoj, kraljici države koja je, dok su se punile gasne komore u Aušvicu, veselo marširala pod zastavom Osovine - a drugi Pavlu Đurišiću, koji je služio istom tom okupatoru i, pravno gledano, istoj toj kraljici. A tobože su neprijatelji! To je kao da dvije otrovne pečurke iz istog panja raspravljaju koja je više antifašistička”, naveo je.
Na pitanje da li Mandić namjerno potkopava evropski put Crne Gore, imajući na umu da je Evropski parlament više puta osudio istorijski revizionizam i upozorio na malignu praksu veličanja ratnih zločinaca, Bačanović je odgovorio da je Evropski parlament “glavni sto istorijskog revizionizma”.
“Nema tog kolaboracioniste iz Istočne Evrope, od litvanskih, preko ukrajinskih do domaćih ‘junaka’, na koga tamo nisu blagonaklono namignuli - sve pod starim, dobrotvornim sloganom Hladnog rata: ‘Ne pitaj koga si regrutovao, važno je da je da radi za našu stvar”, istakao je.
Bačanović je rekao da je rezime da svako ima svog mrtvaca za rehabilitaciju, svog kolaboracionistu za kip, i svoju bajku o slobodi.
“A istina? Ona čami negdje u arhivu, sama, bez spomenika, bez ploče, i bez političke koristi - najopasniji status koji neko u Crnoj Gori može imati”.
Musić: Mandić ima strategiju, testira granice i pomjera ih
Aleksandar Musić je rekao da je priča o “pomirenju” crpljenje zadnjih ostataka benefita i imidža 30. avgusta u jednom dijelu biračkoga tijela i “zgodna maska za pravo djelovanje ispod površine”.
Na pitanje da li prvi čovjek parlamenta namjerno potkopava put države ka Evropskoj uniji (EU), Musić je odgovorio da Mandić dobro zna da je u EU, kao i u ostatku svijeta - geopolitika ta koja odlučuje realitet, a ne simboli i komemoracije.
“Dok god Nijemci i Francuzi tetoše njegovog gospodara na Andrićevom vencu jer ovaj milijardama iz duga kupuje njihovu milost (Rio Tinto, Rafali, Mistrali, aerodromi, beogradski metro, Kosovo), dok god se većina crnogorskog društva boji Joanikija i Metodija i dok god je opozicija terminalno nesposobna napraviti išta za promjenu društvene atmosfere – zna da ima određeni manevarski prostor raditi ovakve stvari u Crnoj Gori”, kazao je.
Poručio je da Mandić ima strategiju, da testira granice i da te granice stalno pomiče, te da je u posljednjih pet godina “za svoju stvar” napravio više “nego oni prije njega za svoju stvar u 30 godina vlasti”.
Bonus video:
