Kao i toliko puta kroz istoriju, ovog puta na Zabjelu, Crnogorci, Srbi i Turci, opet su se našli u balkanskom karakazanu. Situacija ni nova ni neočekivana, ali povod i posljedice ovoga puta su mnogo ozbiljnije da bi pitanje: je li Srbija - čitaj Aleksandar Vučić - učestvovala, direktno ili posredno, u svemu što se pomalo eufemistički ovdje naziva “antiturskim protestima” - ostalo bez odgovora ili bar pokušaja da se odgonetne šta se dešava u trouglu Crna Gora - Srbija - Turska.
Ne časeći časa, polemiku je zametnuo Ivan Vujović, predsjednik Socijaldemokratske partije (SDP).
“Vučiću gori u Srbiji, pa mu nasušno treba malo haosa po Crnoj Gori”, napisao je lider ove vanpralamentarne stranke na mreži Iks, pojašnjavajući da se predsjedniku Srbije “s drugima vazda lakše obračunati preko Crne Gore”, bilo to kao onda s Hrvatskom, preko Rezolucije o Jasenovcu, a sada s Turskom “nakon najave o isporuci dronova Kosovu”.
Još iste noći reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić, takođe na mreži Iks, zapitao se javno “da li Beograd kažnjava Tursku preko Crne Gore?”, i objavio skrinšot teksta s naslovom: “Vučić napao Tursku: Znamo što planirate...”.
I Vujović, a naročito Fejzić, bili su zasuti gomilom komentara, čak i prijetnji, tako da je Više državno tužilaštvo u Podgorici formiralo predmet nakon što je Islamska zajednica policiji prijavila da su Fejziću preko društvenih mreža upućene “brojne prijetnje po život, uvrede i poruke mržnje”.
Vujoviću, ali i piscu Andreju Nikolaidisu, koji je izjavio da “nevolje s Turcima imaju Vučićev potpis”, brzometno, u prepoznatljivom stilu, odgovorio je Vučić.
“Nikolaidis je potrčko (bivšeg predsjednika Crne Gore) Mila Đukanović bio i ostao, a isto i Vujović. I nemam nikakav problem s tim, oni moraju da generišu negde neku svoju novu agendu, ne znaju šta će da ponude, a šta bi drugo ponudili osim mržnjom prema svemu srpskom, i posebno prema onome koga je za sve kriv, a to je uvijek Vučić”, kazao je predsjednik Srbije.
Za Ivana Vujovića sve je kristalno jasno, jer “to što je Vućić to demantovao, posebno na način na koji je demantovao, samo je potvrda više da su njegovi i prsti njegove BIA (Bezbjednosna informativna agencija) umiješane u događaje u Crnoj Gori”.
“Znamo kako funkcionišu stvari u Vučićevom medijskom i srpskom ‘svetu’. Medijske i obavještajne laboratorije, odnosno trovačnice, nacrtaju metu - u ovom slučaju je to bila Turska - a potom njegovi politički vazali nastavljaju i podgrijavaju priču”, objašnjava Vujović.
Ni za Ivana Vukovića, potpredsjednika opozicione Demokratske partije socijalista (DPS) nema mnogo nepoznanica u ovoj storiji.
“’Užasnut sam ponašanjem Turske, ponovo sanja obnovu Otomanske imperije’ - na ovaj način je, prije nešto manje od mjesec dana, predsjednik Srbije Vučić prokomentarisao isporuku dronova turske proizvodnje Kosovu. U tom momentu, svako ko prati politička zbivanja u Crnoj Gori morao je biti svjestan da je samo pitanje trenutka kad će se desiti ono čemu smo svjedočili prethodnih dana u Podgorici. Nedjeljama prije incidenta na Zabjelu, političke strukture i mediji pod kontrolom zvaničnog Beograda širili su dezinformacije i podizali tenzije s ciljem targetiranja turske zajednice u našoj zemlji. Od izmišljene priče o otmici djeteta u jednom podgoričkom tržnom centru, pa sve do tvrdnji da u Crnoj Gori boravi preko 110.000 Turaka koji, podržani od vlasti u Ankari, nastoje da dugoročno izmijene njenu etničku strukturu - Vučićeva domaća posluga entuzijastično je odgovorila na njegov politički mig”, ističe Vuković.
Boško Jakšić, novinar iz Beograda, ipak je, stiče se utisak, malo oprezniji.
“Sumnjam da u kampanji “ćeraj Turke” koje predvode “narodne patrole” postoji direktna odgovornost Beograda. Što ne znači da Srbija, još uvijek ljuta na Ankaru zbog prodaje dronova Prištini, ne bi da politički kapitališe.
“’Nedužnim Turcima se pale lokali’, piše u naslovu prorežimski tabloid ‘Informer’, nagovještavajući da je Beogradu u ovom trenutku bliža Ankara nego Podgorica. Podsjetimo se da je (lider Pokreta za promjene) Nebojša Medojević u septembru govorio da, ako Bošnjačka stranka zastupa interese Turske, a ne interese Bošnjaka u Crnoj Gori, to predstavlja ozbiljnu prijetnju nacionalnim interesima Crne Gore koja je kao država nastala na temeljima hrišćanske civilizacije. Prepoznaje se litijski rukopis Srpske pravoslavne crkve (SPC)”, objašnjava Jakšić.
On, međutim, skreće pažnju na još jedan aspekt posljednjih događaja u Crnoj Gori.
“Da li su Srbija i SPC gurnuli građane Crne Gore da se Turcima svete zbog poraza na Kosovu 1389? Želja nesumnjivo postoji, ali ljutito reagovanje javnosti na napad bilo je gotovo trenutno. Tehnički nije bilo vremena da se ljudi motivišu na osvetu. Reakcija je bila spontana, ali i opasna jer je sadržala elemente linča. Uništavanje radnji Turaka koji nemaju nikakve veze s incidentom, policija je morala da spriječi, a ne da pribjegne masovnim hapšenjima Turaka koji su poslije oslobađani. Vlast je dopustila da scene nasilja podsjećaju na obračun s konjokradicama na divljem zapadu”, dodaje Jakšić.
Brano Mandić, urednik portala Normalizuj.me, smatra da crnogorsko društvo djeluje pogubljeno, napeto, “kao da se nalazi u predinfarktnom stanju koje predugo traje”. Mandić izvore mržnje i ksenofobije vidi u plemenskoj svijesti, u porodičnoj patologiji i inficiranoj tradiciji, pa se ljudi “pronalaze u nacionalizmu, što omogućava poremećenim karakterima da se skrase u politici”.
“Sve što smo vidjeli ne liči na građanski protest, nego na političku miliciju u ophodnji, pa mi se čini da stvar nije spontana kako nam se želi prikazati. Ko je pokrenuo stvar na koncu je nevažno, ali jasno je kome se polažu računi i ko krizama ove vrste upravlja. Vučićeva vlast ne mora ni da izaziva incidente, njegova crnogorska “posluga” može donekle samostalno djelovati i kandidovati krize, koje se iz Beograda uzmu ili odbace. Kriza je politički materijal s kojim Vučić radi i zbog toga za agente i strane saradnike bira političke destruktivce spremne na sve. U Crnoj Gori ih je odavno našao”, kazao je Mandić.
Ne manje važno pitanje od umiješanosti Beograda u posljednje događaje, svako su eventualne posljedice po odnose u trouglu Crna Gora - Turska - Srbija.
“Neće biti bermudskog trougla na Balkanu. Sve će se nastaviti na bilateralnim kolosijecima: Ankara - Podgorica, Beograd - Podgorica i Beograd - Ankara. Srbija je poslije isporuka dronova Kosovu žestoko kritikovala Tursku za politiku ‘neoosmanizma’”, ali je predsjednik Vučić vrlo brzo reterirao i spustio tenziju. Predviđam da će se to dogoditi na relaciji Crna Gora - Turska. Incident u naselju Zabjelo svakako neće uticati na odnose Srbije i Crne Gore koji su već godinama pritisnuti potmulim tenzijama”, smatra Boško Jakšić.
On, međutim, upozorava da se ne smije dopustiti da kafanska tuča određuje pravce spoljne politike i saradnje dvije zemlje koje su članice NATO-a, i veruje da Ankara neće zaboraviti podgoričke povike “Turci napolje” i “Turci gradom neće šetati”, a da će parola “Migrante nećemo” biti zabilježena u dosijeu EU o pristupanju Crne Gore Uniji.
Ivan Vuković se plaši se da bi se Crna Gora i brojni građani uskoro mogli suočiti s negativnim posljedicama “nepromišljene odluke Vlade i nacional-šovinističkih istupa jednog broja predstavnika vladajuće koalicije”.
“Čak i ako zanemarimo to da je Turska jedna od politički najuticajnijih zemalja na globalnom planu, naša saveznica u okviru NATO-a i, tokom ove godine, prva po prilivu stranih direktnih investicija u Crnu Goru, postavlja se pitanje šta će se desiti sa hiljadama crnogorskih građana, pacijenata, studenata i poslovnih ljudi, ukoliko se Ankara odluči na recipročne mjere. Nijesam siguran da je o tome razmišljao bilo ko od članova Vlade i funkcionera partija na vlasti koji su se, prethodnih dana, u pokušaju da uberu neki jeftin politički poen ili se, pak, ‘dokažu’ pred političkim gazdom iz Beograda, silno potrudili da nas posvađaju s prijateljskom Turskom”, uvjeren je potpredsjednik najjače opozicione stranke.
Ivan Vujović, što se tiče unutrašnjih posljedica ili konteksta, siguran je da je ovo je bila “istovremeno i pokazna vježba ultradesnih velikosrpskih struktura šta se sve može desiti padne li premijeru Milojku Spajiću na pamet da napravi kakav otklon od vojvode (predsjednika Skupštine Andrije) Mandića”.
“Posljedice već imamo u kvarenju odnosa s Turskom i već imamo najave recipročnih mjera od te zemlje. Jasno je da imamo velike štete za turizam i ekonomiju. Da ne govorim o šteti po imidž zemlje da se tako važne odluke donose po diktatu mase koja emituje mržnju i traži ćeranja. Ona slika desetina ljudi postrojenih i okrenutih uza zid, slika je patologije ljudi koji upravljaju ovom državom”, naglašava predsjednik SDP-a.
I na kraju, jedna konstatacija Brana Mandića koja, čini se, može biti važnija od potencijalne (indi)direktne odgovornosti za antiturske proteste u Crnoj Gori.
“Ljudi u Crnoj Gori ovih se dana osjećaju manje bezbjedno. Strah stranaca se preliva na sve nas. Neki to još ne osjećaju, neki ne žele da priznaju, ali crnogorsko društvo nema imuni sistem institucija i politički okvir koji bi spriječio nasilje koje se može organizovati preko noći”, upozorava urednik portala Normalizuj.me.
Otkud povici protiv Vučića?
Na prošlonedjeljnom protestu ispred Vlade Crne Gore, čuli su se i pogrdni povici protiv Aleksandra Vučića koji su nekima bili dokaz da Srbija nema nikakve veze s dešavanjima poslije incidenta na Zabjelu.
“Za razliku od orkestriranog ‘navijanja’ protiv Turaka u Crnoj Gori, povici koje pominjete bili su sporadični i, moja je pretpostavka, predstavljaju eho onoga što se, u posljednje vrijeme, može čuti na sportskim priredbama u Srbiji. U političkom smislu, kad je riječ o događaju ispred zgrade Vlade, ne mislim da tome treba pridavati poseban značaj”, stav je Ivana Vukovića.
Ivan Vujović pak kaže da mu je u prvi mah to djelovalo kao “providan pokušaj da se zakamuflira upravo njegova (Vučićeva) uloga”.
“Dozvoljavam, s druge strane, da je moguće da je dio ljudi na skupu to iskreno skandirao. Naravno da ne mislim da je svaki učesnik tog skupa oduševljen Vučićem. Ljude su vukla njihova pogrešna, ali iskrena ksenofobna uvjerenja, i jasno je da su i oni bili dio igrokaza kojim je orkestrirao cijeli sistem, na čijem čelu stoji Vučić”, vjeruje Vujović.
Vučić i “Osmansko carstvo”
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je 8. oktobra objavio je da je “zgrožen” time što je Turska, kako je rekao premijer Kosova Aljbin Kurti, tada na aerodromu u Prištini isporučila hiljade turskih borbenih “dronova-samoubica ‘skajdager’”.
Vučić je tada na platformi Iks napisao da je “zgrožen ponašanjem Turske i brutalnim kršenjem Povelje UN-a i Rezolucije 1244 Savjeta bezbjednosti UN, kao i kontinuiranim naoružavanjem vlasti u Prištini”.
“Sad je potpuno jasno da Turska ne želi stabilnost na Zapadnom Balkanu i da ponovo sanja o obnovi Osmanskog carstva”, naveo je Vučić, dodajući da je “Srbija mala zemlja, ali razumijemo njihove prave namjere”.
Bonus video:
