Pripajanjem Radničke partije Maksima Vučinića i Prave Crne Gore Marka Milačića Novoj srpskoj demokratiji (NSD), lider tog političkog subjekta Andrija Mandić stavlja pod kontrolu prosrpski politički blok i sprovodi projekat “bildovanja” NSD-a kako bi bio konkurentan dvijema trenutno najjačim strankama - vladajućem Pokretu Evropa sad (PES) i opozicionoj Demokratskoj partiji socijalista (DPS).
Tako koordinator Centra za građanske slobode (CEGAS) Boris Marić i docentkinja na Univerzitetu “Donja Gorica” Nikoleta Đukanović odgovaraju na pitanje “Vijesti” - kakvu simboličku poruku šalje dolazak dijela prosrpskih stranaka pod Mandićevu “šljivu”.
List je u subotu objavio da će se Prava utopiti u NSD, prestajući na taj način da postoji kao politički subjekat. Izvor “Vijesti” iz Prave kazao je da su imali komunikaciju s NSD-om, te da su odluku da uđu u tu partiju donijeli na stranačkim organima sredinom prošlog mjeseca. Tvrdi i da je dio članstva Prave bio protiv toga.
Sagovornik je rekao da je do odluke da pristupe NSD-u došlo zbog “objedinjavanja srpskog biračkog tijela”, podsjetivši da su i do sada nastupali u koaliciji s partijom koju predvodi šef Skupštine.
Prava je formirana 2018. godine, i od tada je na njenom čelu Milačić. Ta stranka je krajem 2023. potpisala sporazum o organizacionoj saradnji i jedinstvenom političkom djelovanju sa koalicionim partnerom NSD-a - Demokratskom narodnom partijom (DNP) Milana Kneževića.
Odluku o utapanju u Mandićevu stranku, početkom novembra donijela je i Radnička partija.
“Ponosan sam što danas s Maksimom Vučinićem, mladim, pametnim i obrazovanim gospodinom, sinom velikog borca za radnička prava Janka Vučinića, imam privilegiju da započnem novu eru političkog savezništva koje smo još davno započeli njegov pokojni otac i ja”, poručio je Mandić tom prilikom.
Prava i Radnička bili su dio koalicije “Za budućnost Crne Gore” (ZBCG) na parlamentarnim izborima 30. avgusta 2020. godine, kad je smijenjena trodecenijska vlast DPS-a. U istom aranžmanu nastupali su i na više lokalnih izbora.
Radnička je nastala 2015, i do 2019. je bila dio saveza Demokratski front (DF). Ta koalicija se sastojala od NSD-a, DNP-a i Pokreta za promjene, kao i nekoliko manjih stranaka, a rasformirala se uoči parlamentarnih izbora 2023. Mandićeva i Kneževićeva stranka i dalje nastupaju zajedno kao ZBCG.
Prema rezultatima istraživanja javnog mnjenja koje je sredinom oktobra predstavio Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM), ZBCG ima podršku 23,5 odsto građana. DPS, prema istim nalazima, podržava 25,8 odsto ispitanika, a PES 20,3.
Rješavanje problema iscjepkanosti
Govoreći o utapanju Prave i Radničke u NSD, Boris Marić kaže da je Mandić sebe i svoju partiju postavio u centar nekadašnjeg DF-a, odnosno sadašnje koalicije ZBCG. Navodi da je šef parlamenta “stožer”, te da se stoga može reći - i ideolog ZBCG. Objašnjava da je “formula”, u osnovi, jednostavna.
“Na pitanje kako riješiti problem iscjepkanosti ove ideološki i programski bliske političke ponude, Mandić je sebe i svoju partiju ponudio kao stožer koalicije u kojoj svi ti manji subjekti mogu naći svoj interes ili, bolje rečeno - njihovi lideri ili uže liderske strukture”, rekao je Marić “Vijestima”.
On ocjenjuje da se sad realizuje nova faza koja se razvija nakon “suštinskog ulaska” ZBCG u vlast i Mandićevog dolaska na čelo Skupštine.
“Mandić funkciju predsjednika parlamenta vješto politički koristi, komparirajući je premijerskoj i često stvarajući utisak da se bez njega mnoge odluke ne mogu artikulisati. To mu daje dodatan politički vjetar u leđa i ohrabruje male subjekte, odnosno njihove lidere da učvrste svoj položaj kroz pregovore i utapanje u političko biće NSD-a. Mandić i njegov NSD tako pokušavaju - i jednim dijelom uspjevaju - da do sad labaviju vezu i koalicionu formu dobrim dijelom prevedu u sistem partijske kohezije”, ističe sagovornik.
On tvrdi da se može konstatovati da će se trend ulazaka u NSD, nastaviti u nekom obliku.
“Jer se očigledno sprovodi projekat bildovanja NSD-a do nivoa konkurentnosti kao partije PES-u i DPS-u”, poručuje Marić.
Jača organizacionu i pregovaračku snagu
Podsjećajući da je u Skupštini godinama bilo i do desetak partija sa po jednim poslanikom - koje bi, da su nastupile samostalno na izborima, bile ispod cenzusa - Nikoleta Đukanović kaže da Crna Gora ima ogroman broj političkih subjekata, među kojima mnogi imaju parlamentarni status koji ne odgovara njihovoj realnoj podršci.
Na tom fonu, objašnjava ona, Mandić koristi svoju poziciju najiskusnijeg političara i, za prosrpski blok, neprikosnovenog lidera, kako bi u najvećoj mogućoj mjeri “objedinio” taj politički prostor i stavio ga pod svoju kontrolu.
“Poruka javnosti je da on konsoliduje političku scenu i jača svoju organizacionu infrastrukturu”, kaže Đukanović za “Vijesti”.
Kako dodaje, Mandić na taj način političkim konkurentima šalje poruku da jača svoju moć apsorbovanjem manjih aktera - onih koji, s jedne strane, bez njega ne bi imali nikakav politički status, a, s druge, onih koji su postali instrumentalizovani i opijeni političkim uticajem koji je šef parlamenta akumulirao posljednjih godina.
Sagovornica navodi da očekuje da će Mandić nastaviti da “širi kišobran NSD-a nad svima kojima može da upravlja ili manipuliše”.
“U toj grupi su dvije vrste subjekata: oni koji bez njega faktički ne postoje, pa im je priklanjanje jedini način da ostanu politički relevantni, i oni koji mu se povinuju iz emotivnih ili, kako oni to nazivaju, ‘racionalnih’ razloga, potpuno prihvatajući njegovu dominaciju i političko vođstvo”, smatra Đukanović.
Ona poručuje da je, u oba slučaja, logika ista - ako NSD raste, Mandić će težiti da sve stranke s tog političkog pola objedini, kako bi pojačao svoju pregovaračku snagu u vlasti i prema partnerima.
Mandić mjeri mišiće i s Kneževićem
Odgovarajući na pitanje kakvu poruku Mandić šalje Milanu Kneževiću time što mu “otima” Pravu, koja je s DNP-om imala sklopljen sporazum o saradnju, Đukanović odgovara da je na snazi odmjeravanje snaga.
“Mandić preuzimanjem Prave i time što ne prati Kneževića u njegovim političkim potezima, demonstrira da on određuje ritam i pravac kretanja tog političkog bloka. Ovu političku trku s Mandićem trenutno ubjedljivo ne gubi samo opozicija, već i dio vladajućih partija koje ili nisu željele da prate njegove političke korake, ili nisu htjele da pristanu na ulogu poslušnika u sprovođenju njegovih, ali i tuđih, političkih ciljeva”, smatra sagovornica “Vijesti”.
Marić navodi da Knežević sve češće izlazi s “autonomnim političkim akcijama”, pokušavajući da ojača svoju i poziciju DNP-a.
“Za sada istraživanja govore da ima nesporan parlamentarni status, ali se ne može mjeriti s NSD-om. Igru, ipak, dominantno vodi Mandić. Obje strukture i oba politička subjekta, kao ključni činioci koalicije ZBCG, uzročno-posljedično su vezani i toga su svjesni”, smatra on.
Kako dodaje, sigurno da logika lidera podrazumjeva da na vrhu može biti samo jedan, ali su, tvrdi, Mandić posebno, ali i Knežević pokazali da znaju da djeluju taktički i da kontrolišu političke ambicije kad je potrebno.
“Pokazali su u nekim slučajevima i da međusobna mimoilaženja mogu pretvoriti u novu političku akciju. Iza toga je jasan politički cilj koji slijede, sviđalo nam se to ili ne”, konstatuje Marić.
Bonus video:
