U 15 ministarstava Vlade Crne Gore, u periodu od 1. januara do 1. septembra ove godine, upućena su ukupno 1.354 zahtjeva za pristup informacijama od javnog značaja (SPI). Prema podacima iz ovih resora, nije odgovoreno u zakonskom roku na 110 zahtjeva. Ovu, pa bezmalo idiličnu sliku, urušavaju djelovi izvršne vlasti, poput Ministarstva zdravlja i Ministarstva sporta i mladih, koji po pravilu ne ispunjavaju ovu zakonsku obavezu.
Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP), u ovom periodu, primilo je čak 523 zahtjeva po SPI. Odgovoreno je na 423 zahtjeva a, kako su odgovorili Vijestima, za preostale zahtjeve procedura je u toku. MUP-u je uloženo je 140 žalbi zbog ćutanja administracije, od čega je 70 usvojeno rješenjem i informacije su dostavljene podnosiocima zahtjeva.
Ministarstvu prosvjete, nauke i inovacija upućen je 141 zahtjev. Na samo dva zahtjeva nije odgovoreno uz 21 žalbu zbog ćutanja administracije. Protiv ovog ministarstva, u ovom periodu, podnijete su i dvije tužbe zbog ćutanja administracije.
Na sve pristigle zahtjeve odgovorili su Ministarstvo evropskih poslova, Ministarstvo javnih radova, Ministarstvo odbrane, Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Ministarstvo pomorstva, Ministarstvo regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa nevladinim organizacijama, Ministarstvo turizma, Ministarstvo javne uprave i Ministarstvo dijaspore.
U ostalim ministarstvima koja su odgovorila na upit Vijesti nije odgovoreno tek na pokoji zahtjev, a ako ne računamo MUP i Ministarstvo prosvjete, u 13 resora primljeno je 15 žalbi zbog ćutanja administracije.
Ministarstvo zdravlja i Ministarstvo sporta i mladih nisu odgovorili na direktan upit o njihovom bilansu kad je u pitanju dostupnost informacija od javnog značaja, kao što su ova dva resora ostala nijema i na većinu zahtjeva po SPI koji im je novinar Vijesti uputio tokom 2025. godine preko MANS-ove aplikacije “Pitajte institucije”.
U Ministarstvu sporta i mladih, primjera radi, i pored urgencija, nisu odgovorili na zahtjeve kojima su tražena akta o obrazovanju ministra, uključujući i faklultetsku diplomu, kao ni podaci o troškovima reprezentacije, o službenim automobilima, faksimili ugovora o djelu i informacije o putnim troškovima ministra.
Iz resora na čelu sa Dragoslavom Šćekićem, međutim, na zahtjev o isplatama na osnovu tužbi zbog ćutanja administracije od 26. maja i na zahtjev o isplatama crkvama i drugim vjerskim organizacijama odgovorili su da nemaju tražene informacije.
Odlukom po dvije tužbe naloženo je Ministarstvu sporta i mladih donošenje odluke po zahtjevima iz 2024. godine.
Gotovo identična je situacija sa Ministarstvom zdravlja. Ni ovaj resor na čelu sa Vojislavom Šimunom nije bio voljan da dostavi podatke o obrazovanju ministra, troškovima reprezentacije, ugovorima o djelu, konsultantskim ugovorima, isplaćivanju varijabilnog dijela zarade, isplate savjetnicima...
Ministarstvo zdravlja tokom 2025. godine, poslije žalbe, jedino je odgovorilo je na zahtjev o službenim automobilima upućen 21. jula 2025. Drugi odgovor se odnosio na to da ne posjeduju informaciju o isplatama na osnovu tužbi po SPI.
Prema mišljenju Dragoljuba Duška Vukovića, dugogodišnjeg novinara, urednika i analitičara medija, glavni razlozi za ignorisanje zahtjeva uključuju nedostatak efikasnih sankcija za nepoštovanje zakona jer institucije rijetko bivaju kažnjene, što dovodi do “ćutanja administracije” bez posljedica.
“Pošto je našim javnim službenicima debela čapra na obrazima, javno sramoćenje zbog nepoštovanja zakona nije od koristi. Strogim kaznama bi se, korak po korak, stvarala kultura odgovornosti kod onih kojima nije data moć da vladaju, nego da upravljaju javnim poslovima u interesu svih. Kaznena politika bi mogla biti proširena i na marifetluk praksu izuzetaka, koja se pravda zaštitom privatnosti ili poslovnih tajni, kada to uopšte nije opravdano, kazao je Vuković.
On smatra da odnos prema SPI u Crnoj Gori direktno odražava generalni stav političara prema transparentnosti i odgovornosti.
“U velikoj mjeri, neodgovaranje na zahtjeve signalizira nedostatak političke volje za otvorenošću, što ukazuje na sistemski problem gdje se prioritet daje zaštiti interesa elite umjesto građana. Ovo govori o slaboj demokratskoj kulturi, gdje se informacije vide kao alat moći, a ne pravo građana – posebno u kontekstu borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala. Političari često vide građane kao pasivne posmatrače (koji svoj aktivizam potroše na izborima), a ne aktivne učesnike u upravljanju, što podriva povjerenje u institucije”, stav je Vukovića.
Odnos prema SPI u državnim institucijama, smatra Duško Vuković, mogao bi se promeniti ali bi prvo trebalo izmijeniti zakon kako bi se uvele strožije sankcije za neodgovaranje, poput novčanih kazni i disciplinskih mjera za službenike, uz jačanje uloge Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama.
“Osim toga, treba poboljšati proaktivno objavljivanje informacija – institucije bi trebalo obavezno da objavljuju ključne podatke na svojim sajtovima, što bi smanjilo broj zahtjeva i zloupotreba. Treće, edukovati službenike kroz obuke i unaprijediti resurse za obradu zahtjeva, uključujući digitalizaciju procesa. Sve ovo bi, naravno, zahtijevalo političku volju, ali i pritisak za implementaciju sa relevatnih adresa iz vana”, zaključuje Duško Vuković.
Mila Radulović, predsjednica Društva profesionalnih novinara Crne Gore (DPNCG), smatra da je primjena Zakona o slobodnom pristupu ifnormacijama uvijek zavisila od toga da li neko, pojedinac ili resor, imaju nešto da sakriju od javnosti ili ne.
“Oni koji imaju sumnjive ugovore, tendere, odluke boje se uvida javnosti s punim pravom i pokušavaju da ignorišu zahtjeve ili dostavljaju podatke koji su beskorisni ili zatamnjeni. Razog medjutim često može bitii čista nebriga da se ispuni ova obaveza jer se kazne po presudama Upravnog suda ne plaćaju iz svog džepa, već iz državnog”, upozorava Radulović i napominje da je ponekad razlog i odustvo svijesti o odgovornosti javnih zvaničnika prema građanima koji ih biraju i činjenici da ih oni plaćaju.
Predsjednica DPNCG ističe da sada partije tretiraju državne institucije kao svoje prćije, a novac iz državne kasne kao nešto što je “super za rasipništvo”.
“Kad ih mediji pitaju za to, oni se onda ljute, bojkotuju medije i smišljaju teorije zavjere. Nikoga nije briga za to što je uloga novinara da kritički prati rad vlasti i to što su slobodni mediji osnov demokratskog društva. Oni se bacaju floskulama na Dan novinara, a kad su konkretne situacije, tretiraju medije kao uslužni servis”, ističe Mila Radulović.
Ona smatra da je potrebno da se najprije donese zakon koji neće omogućavati sakrivanje informacija i da se on primjenjuje.
“Da bi institucije poštovale Zakon o SPI, treba prvo to da čini Vlada, čiji rad nije transparentan i koja odluke donosi na elektronskim jednicama, a da ni ministri ne znaju za šta glasaju. Kakvu to poruku šalje ministrima i direktorima”, pita se predsjednica DPNCG.
Bonus video:
