r

Grupa organizacija i aktivista: Poslanici da ne podrže amandman Čarapića na Predlog zakona o SPI

U otvorenom pismu koje je dostavila Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), između ostalog se navodi da poslanik Vasilije Čarapić predlaže rješenje kojim se građanima i civilnom društvu uskraćuje mogućnost da budu aktivni dio sveukupnih napora da Crna Gora uspješno zatvori pregovaračka poglavlja 23 i 24

2722 pregleda 1 komentar(a)
Detalj iz Skupštine Crne Gore, Foto: Skupština Crne Gore/F.Burzanović
Detalj iz Skupštine Crne Gore, Foto: Skupština Crne Gore/F.Burzanović

Grupa organizacija i aktivista civilnog društva pozvala je danas poslanike u Skupštini Crne Gore da ne podrže amandman poslanika Pokreta Evropa sad (PES) Vasilija Čarapića na Predlog zakona o slobodnom pristupu informacijama (SPI).

U otvorenom pismu koje je dostavila Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), između ostalog se navodi da Čarapić predlaže rješenje kojim se građanima i civilnom društvu uskraćuje mogućnost da budu aktivni dio sveukupnih napora da Crna Gora uspješno zatvori pregovaračka poglavlja 23 i 24.

Otvoreno pismo grupe organizacija i aktivista civilnog društva poslanicima Skupštine povodom Zakona o slobodnom pristupu informacijama, prenosimo u cjelosti.

"Poštovane poslanice i poslanici,

Obraćamo vam se povodom amandmana na Predlog zakona o slobodnom pristupu informacijama, koji je na Odboru za politički sistem, pravosuđe i upravu podržan na predlog poslanika PES-a Vasilija Čarapića, a kojim se predviđa da u upravnim sporovima pokrenutim zbog “ćutanja uprave” svaka strana snosi svoje troškove.

Ovaj amandman nije tehničko “peglanje” teksta, već suštinsko derogiranje prava javnosti da dođe do informacija od javnog značaja. Slobodan pristup informacijama nije apstraktna pravna norma – to je alat bez kojeg građani ne mogu da zaštite svoja prava, mediji ne mogu da rade svoj posao, a civilno društvo ne može da kontroliše vlast. Ako se taj alat finansijski obesmisli, pravo ostaje samo na papiru, a sistemski se obesmišljava borba protiv korupcije.

Posebno je važno podsjetiti da je pravo na pristup informacijama Ustavom garantovano, kao i pravo na pravni lijek i pravično suđenje pred nezavisnim sudom. Sudska zaštita mora biti stvarna i djelotvorna, a ne formalna. Ako se postavi pravilo po kojem građanin, novinar ili organizacija i kada dokažu povredu prava moraju unaprijed računati da će plaćati svoje troškove – onda se to pravo u praksi “naplaćuje” čak i kada je država nesporno pogriješila.

Time se uvodi finansijska barijera za pristup sudu i narušava ravnopravnost stranaka, jer država nastupa kao jača strana, sa budžetom i resursima, dok se teret borbe za zakonitost prebacuje na pojedinca.

Posebno je opasno što se ovim rješenjem potpuno promašuje osnovni uzrok problema: nezakonito ponašanje institucija koje ne postupaju po zahtjevima u zakonskim rokovima.

Umjesto da zakon pojača obavezu organa da odlučuju i time spriječi opstrukcije, amandman praktično uvodi pravilo da će građanin, novinar ili NVO i kada dokažu da je organ prekršio zakon – ipak platiti cijenu tog kršenja. Time se javnosti poručuje: “Možete tužiti državu, ali ćete to i platiti.”

To posebno pogađa one najranjivije među nama – ljude koji nemaju novca da plaćaju takse, advokate i sudske troškove; porodice koje se bore za socijalna prava; osobe sa invaliditetom koje pokušavaju da ostvare usluge koje im pripadaju; građane iz manjih sredina koji traže informacije o lokalnim odlukama koje utiču na njihov život; žrtve nasilja ili diskriminacije koje pokušavaju da dođu do dokaza; kao i medije i organizacije koje rade u javnom interesu i već sada su pod velikim pritiscima. Upravo njima zakon mora najviše da služi – a ne da ih obeshrabri i natjera da odustanu.

Predlagač amandmana, poslanik Vasilije Čarapić, očigledno nije razmislio o stvarnim posljedicama ovakvog rješenja u praksi. U sistemu u kojem su “ćutanje uprave” i odugovlačenje već postali uobičajen mehanizam skrivanja informacija, ukidanje troškovne odgovornosti organa šalje pogrešan signal: institucije će imati dodatni podsticaj da ne odgovaraju, jer znaju da ih to ništa ne košta. Kad “ćutanje” nema finansijsku posljedicu, postaje najjeftiniji i najbezbjedniji način da se izbjegne odgovornost i sakriju dokumenta od javnog interesa.

Dodatno, ovakav amandman gura građane u nejednaku borbu sa državom. Organi vlasti raspolažu budžetima, pravnim službama i resursima, dok je za običnog čovjeka i mali medij svaki sudski postupak rizik. Ako unaprijed znaju da će, čak i kada dobiju spor zbog nezakonitog nerada institucije, morati da plate svoje troškove – mnogi neće ni pokušati. To je tiha, ali vrlo efikasna zabrana pristupa informacijama: ne kroz eksplicitno “ne”, već kroz finansijsko obeshrabrivanje.

Pritom, ovakvo rješenje svakako ne bi prošlo provjeru pred Ustavnim sudom – samo je pitanje zašto se predlagač uopšte odlučuje da namjerno napravi štetu pravu javnosti da zna, umjesto da se popravljaju realni problemi u primjeni zakona i jača odgovornost institucija.

U trenutku kada se od države očekuju mjerljivi rezultati u borbi protiv korupcije, poslanik Čarapić predlaže rješenje kojim upravo građanima i civilnom društvu uskraćuje mogućnost da budu aktivni dio sveukupnih napora da Crna Gora uspješno zatvori pregovaračka poglavlja 23 i 24. Uspješno zatvaranje ovih poglavlja nije moguće bez snažnih mehanizama javne kontrole, dostupnosti informacija i efikasne sudske zaštite – a ovaj amandman ide direktno suprotno tom cilju.

Zato vas pozivamo da u plenumu ne podržite ovaj amandman. Ako se već govori o sprečavanju zloupotreba, rješenje ne može biti kažnjavanje svih koji traže pravdu i informacije, već ciljane mjere koje sankcionišu očigledno zlonamjerne zahtjeve. Blanket pravilo “svako snosi svoje troškove” je pogrešno, nepravično i opasno, jer nagrađuje nezakonito ponašanje organa vlasti.

Slobodan pristup informacijama je jedan od rijetkih mehanizama kojim građani mogu da dođu do istine o tome kako se troši njihov novac, kako se donose odluke i ko snosi odgovornost. Ne dozvolite da se kroz amandman, naizgled “umjeren”, sruši suština zakona i pošalje poruka da institucije mogu nekažnjeno da ćute", piše u otvorenom pismu.

Ovo pismo su potpisale sljedeće organizacije i aktivisti civilnog društva:

  1. Mreža za afirmaciju nevladinog sektora – MANS
  2. Akcija za ljudska prava - HRA
  3. Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore CIN-CG
  4. GREEN HOME
  5. Fidelity Consulting
  6. Aleksandar Dragićević, aktivista
  7. Nvo 35mm
  8. CEE Bankwatch Network
  9. Milica Kankaraš Berber, aktivistkinja
  10. Danijel Garić, aktivista
  11. NVO Mogul
  12. Dr Martin Schneider-Jacoby Assoc. – MSJA
  13. NVU LBTQ žena Stana
  14. Mladen Ivanović, reditelj i aktivista
  15. Expeditio Kotor
  16. Dina Bajramspahić, građanska aktivistkinja
  17. NVO Prima
  18. Inicijativa mladih za ljudska prava
  19. Balkanska Istraživačka Mreža Crna Gora
  20. Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore - UMHCG
  21. NVO Zora
  22. NVO Bezbjednost žena
  23. NVO Posejdon
  24. NVO “Grupa građana BU2”
  25. NVO “Udruženje Vasojevića Primorja i Boke”
  26. Mediteran News
  27. Vasojevićka Riječ
  28. NVO ”Ekološki centar Delfin”
  29. Siniša Nadaždin, CRINI
  30. Crnogorski forum (Montenegrin forum)
  31. NVO NADA-Herceg Novi
  32. Centar za zaštitu i proučavanje ptica - CZIP
  33. Organizacija KOD
  34. Centar za razvoj nevladinih organizacija - CRNVO
  35. RERI
  36. Društvo mladih ekologa Nikšić
  37. Parkovi Dinarida - mreža zaštićenih područja Dinarida
  38. Ženska akcija
  39. NVO " UZIP" Herceg Novi
  40. Građanska alijansa
  41. NVO “Briga Me”- Podgorica
  42. Dr Bojan Baća, sociolog
  43. NVO Crnogorsko društvo ekologa
  44. KANA / ko ako ne arhitekt
  45. Sindikat medija Crne Gore
  46. NVO Sparta Crna Gora
  47. NVO Link
  48. NVO Program za životnu sredinu - EnvPro
  49. NVO Institut alternativa
  50. NVO CEGAS
  51. Udruženje Korina
  52. Centar za demokratsku tranziciju - CDT
  53. NVO Buše

Bonus video: