EU čuva državu, ali ne liječi rane: Šta čeka Crnu Goru u 2026. godini

Dvije decenije nakon obnove državnosti, Crna Gora je na raskrsnici koja će je odvesti ili ka članstvu u Evropskoj uniji (EU), ili dublje u magle iz kojih vreba opasnost razgradnje zemlje. Iako je jasno da bi prijem u EU učvrstio “državni okvir”, uprkos prenošenju dijela suvereniteta na tu zajednicu, za očekivati je da to neće riješiti problem podijeljenosti crnogorskog društva, koji sadašnja vlast ne može prevazići metodama svojih prethodnika - jednostranim nametanjem rješenja, bez traženja najšireg konsenzusa.

Tim riječima dio sagovornika “Vijesti” komentariše šta bi Crnu Goru moglo da očekuje u 2026. - godini velikog državnog jubileja, koja bi, po svemu sudeći, trebalo da bude presudna na njenom dugom putovanju u EU.

Vlast je predstojeću godinu zacrtala kao posljednju u kojoj će pregovarati s Briselom, ali je upitno može li, imajući u vidu dosadašnji tok tog procesa, ostvariti obećano i za 12 mjeseci “precrtati” 21 pregovaračko poglavlje (od ukupno 33). Podgorica je 2012. počela proces pridruživanja Uniji, i od tada je privremeno zatvorila 12 poglavlja, od čega polovinu ove godine.

Međutim, Vlada Milojka Spajića (Pokret Evropa sad), izabrana u jesen 2023, ima razloga za neku vrstu optimizma. Ona je pokrenula pregovore s mrtve tačke, nakon sedmogodišnje blokade procesa, zatvorivši od početka mandata devet poglavlja. Za svoj rad dobija bezrezervnu podršku Brisela, koji, tvrde brojni analitičari, zbog geopolitičkih prilika gura svim silama Podgoricu u EU, bez obzira na mršava rezultate. Da li je to dovoljno za članstvo i da li bi najavljeni početak pisanja pristupnog ugovora bio znak da nema nazad?

Odgovor na ta pitanja mogao bi da se dobije u godini jubileja, kad se obilježava 20. godišnjica najvažnijeg događaja novije istorije Crne Gore. No, s tim dolaze i nova pitanja. Prije svega: gdje je zemlja dvije decenije kasnije i što o njoj govori to što nju i njen Ustav i dalje osporavaju?

Krvna slika države, kroz prizmu tih upita, biće još jasnija u 2026, u kojoj slijedi priprema za državne i sve lokalne izbore godinu potom, a koje pojedini sagovornici redakcije nazivaju najvažnijim od referenduma 2006.

NA NOSILIMA U EU

Politički konsultant i politikolog iz Zagreba Aleksandar Musić, ocjenjuje za “Vijesti” da je jasno da Evropa u ovom trenutku “unosi Crnu Goru na nosilima u EU”, i da je pitanje ulaska Podgorice u tu zajednicu osjetno više do evropske volje, a manje do crnogorske spremnosti.

“Evropi je jasno da je prepuštena sebi samoj - s jedne strane agresivna Rusija, s druge otuđene Sjedinjene Američke Države (SAD) - mora djelovati odmah, bez kalkulisanja, što i te kako koristi Crnoj Gori”, tvrdi on, upozoravajući, ipak, da šanse da u foto-finišu pristupanja dođe do usporavanja, pa čak i zastoja procesa - postoje i da nisu male.

Da je takav scenario realan, pokazao je i primjer s posljednjeg “kruga” zatvaranja poglavlja, sredinom decembra. Crna Gora je tada planirala da “precrta” pet poglavlja - što je, na kraju i učinila - ali je Francuska, u kojoj ne postoji većinska podrška proširenju, bila prvobitno blokirala dva. Međutim, nakon intenzivnih diplomatskih aktivnosti, u kojima su učestvovali Podgorica i članice koje se zalažu za što brži prijem Crne Gore, Pariz je dao “zeleno svjetlo” i za ta dva poglavlja.

Politički analitičar Stefan Đukić, kazao je listu da se u Crnoj Gori stvorila percepcija da članstvo mnogo više zavisi od Brisela nego od Podgorice, dodavši da je tome doprinijela i Unija nejednakim tretmanom različitih aspiranata za članstvo, te pomjeranjem zahtjeva u zavisnosti od aktuelnih geopolitičkih dešavanja.

“Iz ovog ugla se čini da je članstvo, ako se nešto značajno ne promijeni, te ako naše vlasti ne naprave neku ogromnu neočekivanu brljotinu - nadohvat ruke. Bilo kako bilo, mislim da se radi o procesu koji je suštinski van naših ruku i da možemo biti najbolji ‘đaci’ i ne ući, ali i ući kao najgori”, rekao je on redakciji, dodajući da evropski zvaničnici govore o standardima i procedurama, ali da je očito da se suštinski radi o geopolitičkim interesima i da “tu nema ničeg neobičnog”.

DIPLOMATIJA GARANTUJE PROLAZ

Poslanik opozicione Demokratske partije socijalista (DPS) Ivan Vuković, konstatuje da, imajući u vidu uporedna iskustva zemalja koje su već prošle “evropski put”, nije dobro što zatvaranje 21 poglavlja za godinu djeluje gotovo neostvarivo. Prema njegovim riječima, dobro je što to neće nužno opredjeljivati konačan ishod procesa.

“Tokom 2026. potrebno je sve resurse s kojima raspolažemo staviti u funkciju implementacije potrebnih reformi, kako bi se Crna Gora preporučila za članstvo u EU. Ukoliko tako zaista bude i ukoliko naši evropski partneri to prepoznaju, moći ćemo za godinu reći da smo nadomak istorijskog cilja - čak i ako ne zatvorimo sva planirana poglavlja. Otud i Rezolucija o evropskoj integraciji Crne Gore”, naveo je on, podsjećajući na nedavni dokument skupštinskog Odbora za evropske integracije, kojim se poručuje da je ispunjavanje obaveza na putu ka EU “apsolutni prioritet”.

No, zatvaranje poglavlja je jedno, a ratifikacija pristupnog ugovora drugo. Šta ako prvi proces bude završen, a drugi krenu da blokiraju članice u kojima ne postoji većinska volja da se EU proširi, poput Francuske i Holandije?

Vuković je kazao redakciji da nema dilemu - da će, uz potreban diplomatski angažman naredne, “suštinski i u punom kapacitetu proevropske Vlade”, države članice, bez obzira na sve složenije političke prilike u Evropi, poželjeti dobrodošlicu Crnoj Gori u EU do kraja decenije.

Jovan Subotić, poslanik Novske liste koja je dio poslaničkog kluba vladajućeg Pokreta Evropa sad (PES), ocjenjuje da je “naporan rad” vladajuće koalicije u prethodne dvije godine pretočen u zatvaranje devet poglavlja i što je, prema njegovim riječima, još važnije - jasnu i konkretnu komunikaciju s Evropskom komisijom (EK), prihvatanje načela “proširenja po zaslugama” i “istinsku reformu društva”.

On je poručio da vjeruje da Podgoricu na kraju tog puta čeka ekonomski prosperitetnija država, visokog stepena vladavine prava i da se za te ciljeve vrijedi boriti.

“... Imajući u vidu jasne akcione planove zatvaranja ostalih poglavlja, odnosno dinamiku koju prepoznaju i evropski partneri, te opredijeljenost vlasti i opozicije da budu konstruktivni na ovom putu - nemam nikakvu sumnju da će proces zatvaranja poglavlja biti završen do kraja 2026”, saopštio je Subotić “Vijestima”.

I on naglašava da je, paralelno s tim procesom, od ključne važnosti da Crna Gora najveću pažnju posveti diplomatskim aktivnostima, te da su to svi imali priliku da vide pred posljednju međuvladinu konferenciju, na kojoj je zatvoreno pet poglavlja.

“Proces pristupanja zasnovan na zaslugama garancija je da nikakav spoljni faktor ne može ugroziti naš evropski put. Sve je u našim rukama”, podvukao je sagovornik.

POMIRENJE, ALI NE “AVGUSTOVSKO”

A šta je s “unutrašnjim faktorom” i može li on ugroziti put u EU? Dvadeset godina nakon obnove državnosti, društvo je, tvrde iskusniji poznavaoci političkih prilika, jednako ako ne i podjeljenije nego 2006, a rascjepi društvenog tkiva poprimaju sve dublje razmjere. Kako, u takvim okolnostima, ujediniti društvo oko zajedničkog cilja - EU?

Aleksandar Musić tvrdi da, nezavisno od brzine kojom Crna Gora napreduje, ulazak u EU, kad god nastupi, neće riješiti nijedan gorući unutrašnji problem “dubokog korijena”.

“... Ko god vam kaže suprotno - obmanjuje vas”, tvrdi on.

Sagovornik ocjenjuje da je svako demokratsko društvo podijeljeno, ali da je problem Crne Gore dublji - “bujanje paralelnih društava”. Tvrdi da je sve manje zajedničkih imenitelja, a sve više “unutrašnjeg krvarenja”, navodeći da je država dan nakon referenduma trebalo da počne da gradi iskrene mostove prema dijelovima stanovništva koji su se tada osjećali isključenjima, ali se i danas osjećaju donekle tako.

“Prema ljudima, sugrađanima, a ne prema vrhu pokreta za ‘zajedničku državu’, jer je ta vrhuška i prije i poslije referenduma, uprkos svoj kuknjavi, živjela kao ‘bubreg u loju’”, rekao je sagovornik.

On je kazao da bi Crna Gora danas, da su se od 2006. gradile institucije i zajednički imenitelji, bila otpornija na razne “mandiće” i “vraneše” iznutra, ali i “vučiće” spolja, dodajući da elita koja je tada stvarana, nije bila reklama za Crnu Goru i crnogorsko.

Musić je objasnio da kao temeljnu misiju novih crnogorskih generacija vidi redefiniciju, jačanje i odbranu pojma “crnogorsko”, kazavši da taj termin mora da bude častan i zdravorazumski, uključiv i ustavno-patriotski.

“Moramo da počnemo da se krećemo ka situaciji u kojoj će i prosječni Cetinjanin i prosječni Beranac moći da potpišu većinu zdravorazumskih vrijednosti i politika. Neće biti lako, zasad se čini nemoguće, no treba krenuti”, istakao je on, poručujući da cilj mora da bude pomirenje - ne “avgustovsko, lažno i ljigavo”, nego iskreno, bez straha od moćnih i opasnih, “bez interesne fige u džepu”.

“Da bi Crna Gora bila vječna, mora biti zdrava, usredsređena i inteligentna”, podvukao je on.

NESPOSOBNI ZA BOLJI DRUŠTVENI UGOVOR

Govoreći o podjelama koje su nastale nakon 21. maja, Stefan Đukić je rekao da su stvari veoma proste ako se želi istini “pogledati u oči”.

“Možemo davati površne odgovore, pretvarati se da su razlozi drugačiji iz intelektualne lijenosti, ali ništa dobro time nećemo dobiti. Sve to što nam se dešava nam se dešavalo i ranije i dešavaće se u budućnosti ako nastavimo da se ponašamo na isti način”, naveo je on, podsjećajući da su državni simboli izglasani “naprečac u parlamentu, tijesnom većinom glasova DPS-a, Socijaldemokratske partije (SDP) i pojedinih manjinskih partija...

Đukić je ocijenio da je, kad se s tako “tankom” većinom, bez širokog društvenog dijaloga, donesu dalekosežne odluke, jedino i moguće da se one stalno vraćaju kao bumerang i da veliki dio građana bude nezadovoljan.

Napomenuo je i da je procedura oko donošenja Ustava 2007. bila slična, pa i da je lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević tada rekao da njegovi birači ne bi podržali glasanje za takav najviši pravni akt, ali da će poslanici PzP-a glasati “za”.

Zato je, prema njegovim riječima, crnogorsko društvo tu gdje jeste - jer se rijetko bori za društveni konsenzus, “gledajući kako će 51 procenat da nametne nešto 49”.

“Nekom budućem vremenu ostaje da napravi novi i bolji društveni ugovor, ova sadašnja politička klasa sigurno nije sposobna, već želi novih 51 protiv 49”, tvrdi Đukić.

I KRALJ NIKOLA JE BIO FAVORIT...

Ivan Vuković kaže da je Crna Gora dvije decenije nakon referenduma - na raskrsnici, te da će u zavisnosti od toga kojim putem krene dalje, politička budućnost države i društva izgledati bitno drugačije. Jedan put, objašnjava on, vodi ka punopravnom članstvu u Uniji, koja, prema njegovim riječima, svakako nije obećana zemlja u kojoj će svi problemi Crne Gore preko noći biti riješeni.

“No, takva kakva je, Unija predstavlja jedinu dugoročno pouzdanu ‘polisu osiguranja’ očuvanja nezavisnosti, razvoja multietničke demokratije, vladavine prava i ekonomskog napretka. U tom smislu, evropska integracija Crne Gore predstavljala bi najbolju potvrdu da smo 2006. donijeli ispravnu odluku”, ocijenio je on.

Drugi put, kaže sagovornik, vodi Crnu Goru u političku neizvjesnost, dalju razgradnju vrednosnog temelja na kom počiva - sekularnosti, antifašizma i građanizma - i, potencijalno, ka njenom de facto ili de jure nestanku.

Potpredsjednik najjače opozicione stranke tvrdi da, u ovom trenutku, uticajne društveno-političke snage u zemlji, među kojima su i neke vladajuće partije, i u neposrednom okruženju predano rade na realizaciji takvog scenarija.

“Relativizovati tu činjenicu, podređujući je sitnim partijskim intersima i ličnim političkim ambicijama, a sve u interesu namirenja starih političkih dugova, ne predstavlja ništa drugo do stvaranje pretpostavki da nam se ponovi tragično istorijsko iskustvo s početka prošlog vijeka”, kazao je on.

Ukoliko, kaže, to djeluje previše dramatično, podsjeća da je 20 godina nakon održavanja Berlinskog kongresa 1878, tada knjaz Nikola bio viđen kao favorit za prijesto buduće zajednice južnoslovenskih naroda, a da je dvije decenije kasnije - izgubio sopstveni prijesto i državu.

Vukovićev kolega iz parlamenta, Jovan Subotić, ocjenjuje da dvije decenije nezavisnosti predstavljaju trnovit put društva kroz bolnu tranziciju, izražene klasne razlike, nejednak tretman opština i regiona u državi, afere i sprege vlasti s organizovanim kriminalom - do godina “oslobođenja pojedinaca od podaničkog mentaliteta i straha od režima”.

“Crna Gora se, nakon što je sebi pokazala da može da demokratskim putem mijenja režim, opredijelila za evropsku budućnost. Ta budućnost donosi i sve glasniji i uticajniji civilni sektor, odgovornije političare i njihove odluke, te osnaženu radničku klasu kojoj je vraćeno dostojanstvo”, rekao je on.

Sagovornik tvrdi da ekonomski programi “Evropa sad” 1 i 2 nisu samo povećali plate i penzije, već da su učinili da je radnik ponovo u centru razvoja privrede, i da se njihovo znanje i vrijeme adekvatno vrednuju.

Ti programi bili su ideje PES-a, koji su na njima i došli na vlast. Iako su plate i penzije povećane, neki ekonomisti tvrde da su ti programi izazvali inflaciju, te da predstavljaju prijetnju po javne finansije.

KO JE KO NA POLITIČKOJ SCENI

U godini u kojoj se obilježava značajan državni jubilej, partije će se pripremati za državne i lokalne izbore koji predstoje 2027. Pojedini su, moglo bi se reći, na neki način već u kampanji - prije svega Nova srpska demokratija (NSD) Andrije Mandića i Demokratska narodna partija (DNP) Milana Kneževića, koje su nedavno ponovo “izvukle iz rukava” priču o promjeni Ustava i Zakona o crnogorskom državljanstvu.

Za Aleksandra Musića, izbori 2027. najvažniji su u Crnoj Gori od referenduma 2006. Tvrdi da su to posljednji izbori na kojima se može spasiti “ono zdravo u društvenom tkivu Crne Gore”.

Kazao je da u susret tom glasanju očekuje dalje tiho jačanje šefa parlamenta Mandića, njegovo još tiše, “površinsko, ne i stvarno”, udaljavanje od predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, njegove diplomatske pokušaje prema Italiji, Njemačkoj i Francuskoj...

“Vijesti” su nedavno pisale o tome kako je prvi čovjek Skupštine počeo da “brusi” svoj imidž na Zapadu, pa je već prešao put od nepoželjnog partnera, kad je sjeo u prvu parlamentarnu fotelju, do sad već redovnog gosta na visokim zapadnim adresama.

Pojedinci upućeni u diplomatiju i spoljnopolitička dešavanja ocijenili su da je ta situacija proizvod više faktora - prije svega mijenjanja geopolitičkih okolnosti, ali i Mandićevog vještog vođenja politike od kad je stupio na funkciju.

Musić je rekao da očekuje i intenzivniji terenski angažman Srpske pravoslavne crkve (SPC) ka Mandićevom jačanju, rekordno partijsko zapošljavanje Demokrata i NSD-a, te dalje “bezlično bauljanje” PES-a.

Govoreći o PES-u, konstatovao je da je ta stranka sve karte odigrala na “robotizovano recitovanje evropske priče u maniru provincijalnih đaka”, bez, prema njegovim riječima, ljudskih brendova, hrabrosti i liderstva u životnim pitanjima poput izgradnje kolektora u Botunu, s puno straha od Mandića, SPC-a, pa čak i “nesrećnog” lidera DNP-a Kneževića...

“Ako im nešto nepredviđeno spolja ukrade tu šećernu vunu ‘evropskog’ - njima će se unutar Crne Gore to naplatiti, a sve uoči izbora 2027, a bez kadrovskog i terenskog zaleđa na koje se mogu osloniti”, podvukao je sagovornik.

Kad je riječ o opozicijii, prije svega DPS-u i Evropskom savezu (ES), kog čine Socijaldemokrate, Socijaldemokratska partija i Liberalna partija, Musić prognozira da im, ako ne dođe do “rekordne promjene u radu”, nakon izbora slijedi - “vječna opozicija”.

“ES bi se morao konsolidovati, odabrati golgetere, a ostale sakriti, prestati da liči na dječji vrtić, a DPS bi morao najhitnije naći način da prošire svoju biračku bazu i ne od danas do sjutra da zavise o naslovnicama s temom pravosudnih peripetija”, kazao je.

Istraživanje javnog mnjenja, koje je Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM) sproveo krajem septembra i početkom oktobra, pokazuje da bi DPS na izborima glasalo 25,8 odsto birača, koaliciju Za budućnost Crne Gore (ZBCG), odnosno NSD i DNP, 23,5 odsto, PES 20,3 odsto ispitanika, Demokrate 8,2 odsto, a ES pet odsto.

Musić naglašava da, s obzirom na ogromni nezadovoljeni prostor na opozicionoj sceni, te ogromnu količinu prilika na kojima niko ne kapitalizuje - očekuje i pojavu novih igrača.

Već duže vrijeme u javnosti se spekuliše da bi šef države Jakov Milatović mogao da formira partiju.

On je u novogodišnjem intervjuu “Vijestima” nagovijestio da to planira da učini.

Slične glasine kruže i za predsjednika Opštine Budva Nikolu Jovanovića. Uoči izbora održanih u Nikišću polovinom aprila, spekulisao se da bi se lista bliska njemu mogla naći na glasačkom listiću u toj opštini, ali se to nije ostvarilo. Navodno, Jovanović sad razmatra opcije u kom formatu bi mogao da nastupi na državnim izborima 2027.

I donedavni poslanik DPS-a, sad nezavisni parlamentarac Nikola Janović, nije, nakon izlaska iz najjače opozicione partije, isključio opciju formiranja svoje.

Komentarišući ponašanje političkih aktera, Aleksandar Musić ocjenjuje da nametanje tzv. identitetskih tema od Mandića i njemu bliskih ljudi, “provučenih kroz DB-ovsku mašinu”, primarno ima za cilj da natjera ostatak političke scene u grč i defanzivu.

“Ta šok terapija u političkoj se operativi naziva kontrola narativa. Manipulacijom temama i volumenom, ta strana paralizuje konkurente i protivnike, drži ih u kavezu straha, a mobilizuje svoje birače. Što ostali to više ignorišu u nadi da će proći, nestati samo od sebe - ta strana više jača”, konstatuje zagrebački politikolog.

Mandić i Knežević su u prethodnih nekoliko sedmica opet iznosili ideje o mijenjanju Ustava, kako bi srpski jezik bio normiran kao službeni, kao i o izmjenama propisa o državljanstvu, kako bi se omogućilo dvojno državljanstvo sa Srbijom. To rade uprkos tome što su krajem oktobra 2023. potpisali sporazumu o vlasti, u kom piše da će se njeni konstituenti suzdržavati “od svih tema koje mogu obnavljati ili produbljivati podjele...”.

KARTE SKRIVENE, IGRAČI POZNATI

Stefan Đukić je ocijenio da većina stranaka ne zna na koju kartu će da “igra” kad dođe 2027, a da ono što zasad pokušavaju da urade - ne daje zadovoljavajuće rezultate. Rekao je i da PES neće imati novu “Evropu sad”, a sve i da ispuni sva obećanja iz prethodnog ciklusa - potreban im je dovoljno moćan zamajac da opet privuku tako veliki broj birača.

“Oni su stranka bez snažne infrastrukture, što znači da moraju da inspirišu birače. Stvar je u tome što oni sad žele da inspirišu pozivanjem na svoje ‘uspjehe’, te će, u idealnom scenariju govoriti o rastu plate, penzije, o realnom ulasku u EU, ali stara slava i ono već ispunjeno ne mobiliše birače - potrebno je nešto novo, neka nova nada za koju se vrijedi boriti. Oni zasad to nemaju”, konstatuje on.

Napominje da je logično, s obzirom na to da je ZBCG već duže vrijeme u vlasti, da se postavljaju pitanja kad će i da li ikad, isporučiti svoja programska načela. Prema njegovim riječima, pošto to ne djeluje realno, na njima je da probaju opet da obećaju isto ili da nađu neke nove ideje, ali da za razliku od PES-a imaju infrastrukturu na koju će se osloniti ako izostane “inspiracije”.

“DPS i ES će vjerovatno sebe postaviti kao ‘branioce ustavnog poretka’, mada nisam siguran koliko je to smislena strategija za privlačenje novih birača. Brojke im ne daju šansu da ostvare pobjedu. Pitanje je, dakako, i šta će raditi partije ‘između’, kao što su Demokrate, Građanski pokret URA i Preokret i da li će biti novih igrača na sceni. Crna Gora ima prostora za nove partije u smislu neopredijeljenih birača, ali nema ljudi koji bi se aktivirali”, uvjeren je Đukić.

ZBOG ČEGA ZBCG RASTE

Ivan Vuković tvrdi da je trend političkog rasta koalicije ZBCG počeo nakon što im je Spajić otvorio vrata izvršne vlasti, a da su danas ti subjekti u poziciji da usmjeravaju procese u državi, da ucjenjuju premijera prilikom donošenja iole važnijih odluka i da, važnije od svega, prave ozbiljnu štetu državi na putu ka EU.

Do ljeta 2024. NSD i DNP su Spajića podržavali iz parlamenta, u prilikom ulaska u Vladu krajem jula te godine, njihovom kadru pripala su tri ministarska i dva potpredsjednička mjesta.

Vuković kaže i da se ostali konstituenti vlasti, “vođeni klijentelizmom”, i da se ne usuđuju da dignu glas protiv “političke destrukcije koalicionih partnera na državnom i lokalnom nivou”.

S druge strane, tvrdi da opozicija predvođena DPS-om nastoji da minimizira štetu koju takvo djelovanje proizvodi po državne interese i da istovremeno daju maksimalan doprinos ispunjavanju preostalnih obaveza iz evropske agende.

“Nasuprot tome, baš u trenutku kad pregovori s Briselom ulaze u najvažniju fazu, maligni djelovi vladajuće koalicije, ‘na daljinskom upravljaču’ iz Beograda, pokušavaju da otvore pitanje ustavnih reformi u dijelu službenog jezika, sve sa ciljem podizanja društvenih tenzija i destabilizacije političkih prilika u Crnu Gore”, navodi Vuković.

Dodaje i da predlagači ustavnih promjena znaju da Ustav Srbije definiše srpski kao “jezik u službenoj upotrebi” - istovjetno kao i Ustav Crne Gore, poručivši da je siguran “da im je jasno da od izmjena Ustava nema ništa”.

Zbog komplikovane procedure za izmjenu Ustava u dijelu jezika (potrebni su dvotrećinska podrška u parlamentu i najmanje tropetinska svih birača na referendumu), zbog čega je to praktično nemoguće, NSD i DNP su zagovarali pravno upitne ideje za realizaciju svog zahtjeva, poput organizovanja ustavotvorne skupštine i “dodavanja” novog člana u najviši pravni akt.

Jovan Subotić navodi da je sigurno da će partije izborima 2027. prići različito. Prema njegovim riječima, modernije i progresivnije nastaviće borbu za ekonomski prosperitet i ravnomjeran razvoj, dok je, kaže, nesporno i to da će se stranke ograničenog programskog usmjerenja koncentrisati na specifične teme i pojedine lokalne samouprave, te se boriti da zadrže što je moguće više svog tradicionalnog biračkog tijela.

“I jedno i drugo su, s aspekta interesa partija, legitimni pristupi, ali se iskreno nadam da će oslobođeni, ekonomski osnaženi birači ovog puta glas bazirati na širem interesu društva, svojih lokalnih zajednica, regija i cijele države, te se opredijeliti za one koji mogu njima i generacijama koje dolaze da donesu evropsku budućnost. Evropska budućnost znači više prilika, veće mogućnosti, pravednije društvo, ali i društvo koje civilizovano može da razriješi sva sporna pitanja u zemlji”, podvlači Subotić.

Šta je obilježilo 2025.

Godina je počela protestima neformalne studentske grupe “Kamo sjutra”, nakon masakra u Cetinju 1. januara u kom je poginulo 13 osoba, tražeći zbog toga razrješenje potpredsjednika Vlade Alekse Bečića i ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića. Održano je nekoliko protesta u Podgorici, koji su privukli značajan broj građana, ali se priča “ugasila” krajem februara - navodno zbog unutrašnjih sukoba u grupi povodom izjava ko njenim članovima smeta na okupljanjima. Jedan od vođa grupe rekao je da mu je zasmetao Blažo Đukanović, sin bivšeg šefa države i DPS-a Mila Đukanovića.

Početak godine prošao je i u znaku sukoba vlasti i opozicije zbog slučaja prestanka funkcije Dragani Đuranović u Ustavnom sudu. Opozicija je zbog toga blokirala neko vrijeme rad parlamenta, Mandić ih je zbog opstrukcija kažnjavao, a sve se završilo zvanjem u pomoć Venecijanske komisije, koja je konstatovala da zakonodavni dom nije ispoštovao proceduru prilikom donošenja odluke o Đuranović, dajući nekoliko preporuka, na čiju se primjenu još čeka.

Mandić je bio u centru pažnje i zbog svog bratanića i neformalnog tjelohranitelja Danila Mandića, kog tužilaštvo, između ostalog, sumnjiči da je ukrao skupštinski automobil u noći ranjavanja dvije osobe u Podgorici. Šef zakonodavnog doma odbio je da svjedoči u postupku, a iz ZBCG tvrde da je “potpuno osnovana sumnja” da je Danilo Mandić i dalje u pritvoru samo zato što je Andrijin sinovac.

Mnogo buke diglo se i zbog sporazuma Vlade s Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Spajić je čelnicima Ulcinja proljetos predstavio namjeru arapskog milijardera Mohameda Alabara da navodno uloži 35 milijardi eura u izgradnju turističkog kompleksa u toj opštini i da zakupi cijelu tamošnju Veliku plažu na 99 godina. Dio javnosti tvrdi da je sporazum suprotan državnim interesima, zbog čega su i protestovali.

Događaj koji se ne može zaobići je i dogovor partija vlasti i opozicije da svi lokalni izbori budu održani u junu 2027. Prethodno su dogovorili da “izbornom reformom” sebi povećaju izdvajanja s 0,5 na 0,8 odsto ukupnih budžetskih sredstava.

Ponajviše bure u javnosti bilo je zbog nezakonitog otkrivanja spomenika Pavlu Đurišiću u beranskom selu Gornje Zaostro početkom avgusta. Kip je uklonjen istog dana kad se to desilo, onda premješten u tamošnju crkvu, a potom u Manastir Đurđevi stupovi, u kom mu se gubi trag. Otkrivanju spomenika prethodile su brojne revizionističke izjave.

U 2025. nastavilo se i sporenje s Hrvatskom o neriješenim bilateralnim sporovima. Iako je bilo najava da je dogovor o rješavanju dijela njih blizu, to se nije desilo. Zagreb je u dva navrata slao Podgorici diplomatske note - jednu zbog znački s modelom broda “Jadran”, a drugu zahtijevajući da se pripadnicima hrvatske nacionalne manjine vrati imovina.

Problema nije bilo samo sa susjedima, već i s Turskom, kojoj su na dva mjeseca bile uvedene vize nakon što su dva strana državljanina, za koje se prvobitno mislilo da su Turci, jesenas ranila Podgoričanina. Zbog toga je uslijedila serija ksenofobnih incidenata širom države.

Moguće i najvažniji događaj godine je zatvaranje pet poglavlja u pregovorima s EU sredinom decembra (plus jedno u junu), nakon što je Francuska nakratko bilo blokirala “precrtavanje” dva.

Sporenja i oštrih riječi nije falilo ni zbog najave izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Botunu, čemu su Zećani rekli “ne” na referendumu. Kulminacija se desila juče, kad je policija privela više desetina osoba koje su protestovale u Botunu, čime su stvoreni uslovi za početak izgradnje postrojenja.

Crna Gora i eventualni Vučićev pad

Dio domaće, ali i evropske javnosti smatra da bi na prilike u Crnoj Gori mogao da utiče i rasplet političke situacije u Srbiji, koristeći se tezom da bi krah režima tamošnjeg predsjednika Aleksandra Vučića negativno uticao na crnogorske političke aktere bliske njemu.

S tim nije saglasan Aleksandar Musić. On je kazao da “stranci” okreću leđa Vučiću, ali da ga još ne “ruše”, a da Vučić istovremeno pokušava da iscrpi srpske studente.

“U tom smislu, u Srbiji je na snazi kratkoročna pat-pozicija u Vučićevom sukob sa studentima, njegov sve vidljiviji gubitak kontrole nad dijelovima sistema i razvidni pad na srednjoročnom vidiku”.

Napominje da, ko god se pouzda samo u pad Vučića kao spas za Crnu Goru, “ne zna gdje živi”, kazavši da je njemu bliska politička struktura u Crnoj Gori ojačala do te mjere “da sad ima zaokruženu terensko-medijsku i vlastitu novčanu logistiku”.

“... Ne trebaju joj više presudno Pinkovi, Happy-ji, RTS-ovi, automobili s novcem, laptopovima i zastavama koji prelaze granicu... Sve navedeno će nesumnjivo biti prisutno i na izborima 2027. – no, dostignuta je i unutrašnja autonomija”.

Prema njegovim riječima, jedini “lijek” za to je pobijeda nad tom strukturom na izborima, a sve ostalo su “jeftina samotješenja, luzersko ufanje u strance i dalje truljenje na štetu Crne Gore”.

Stefan Đukić je konstatovao da je Vučićev režim uzdrman, ali da je veliko pitanje kad će on zaista pasti. Ocijenio je da je nakon aktiviranja “zvučnog topa” svima postalo jasno da je ta vlast na posljednjih nogama, ali da one mogu trajati godinama.

“Ako do toga pak dođe, mislim da će uticaj na Crnu Goru biti samo verbalan, da neće biti realnih političkih konsekvenci čak ni kod onih koji se u Vučića i te kako uzdaju”.

Ivan Vuković kazao je da je siguran da bi, nakon tragedije kakva se dogodila u Novom Sadu, demokratska vlast vratila mandat građanima, ali da se umjesto toga tamošnji režim odlučio za “paranoidni narativ ‘obojene revolucije’” i, po uzoru na onaj iz 1990-ih, krenuo u propagandno-političko-policijski “lov” na “domaće izdajnike i strane plaćenike”.

“Simbolički, Vučić je tako ‘zatvorio politički krug’, vraćajući se u vrijeme svojih radikalskih početaka. U tom izdanju, jasno je da ni Srbija, niti region od njega ne mogu očekivati ništa dobro”.

Hapšenja - mač s dvije oštrice

Crnoj Gori godinama se u izvještajima EK spočitava zbog manjka presuda u slučajevima visoke korupcije i organizovanog kriminala. Uprkos velikom broju hapšenja, sudski procesi se odugovlače, što ide na vodenicu optuženih za ta krivična djela... S nizom hapšenja ljudi koji su nekad bili u vrhu vlasti, pojedini analitičari tvrde da bi to moglo da dovede i da procesuiranja “najvećih riba”.

Aleksandar Musić smatra da bi svako visokoprofilno hapšenje uoči izbora 2027. dalo vjetar u leđa vlasti. Naveo je da za politiku nije važno da li tužilaštvo radi nezavisno ili na nečiji mig - jer je učinak ključan, a političke posljedice uvijek opipljive.

“No, realnost je jedno, a politička vještina drugo, između ostaloga i u nizu alata i opcija koje imate ako znate igrati igru. Da je DPS napravio korjeniti remont kad je tome bilo vrijeme, sad bi bio u poziciji u kojoj bi i moguća hapšenja mogao etiketirati kao progon od strane posrnule vlasti i na tome profitirati. U prevodu - i željenu poziciju ‘žrtve’, treba znati pripremiti. No, nije se radilo, tavorilo se i stjeralo se u ćošak straha i nemoći. Stoga, ako do ovakvog krupnog hapšenja dođe, malo ko će to čuti i shvatiti u toj stranci, na iole koristan način, malo ko će u društvu to čuti i shvatiti”, kaže sagovornik.

Stefan Đukić ocjenjuje da su hapšenja oproban koncept koji ohrabruje birače koji nisu bliski DPS-u, dodajući da se u narednoj godini očekuje konkretizacija presuda, te potvrda da li će doći “do neke vrste pravde u Crnoj Gori”.

“Ishod tih presuda će učiniti dosta za percepciju budućih hapšenja. Ako bude osuđujućih presuda za visoke funkcionere, onda će i ta nova hapšenja inspirisati birače partija vlasti”, poručuje on.

Ako presude pak budu oslobađajuće, sagovornik naglašava da bi se nakon “kratkotrajne vike” na aktere tih procesa, buduće akcije uzimale s mnogo više sumnjičavosti i uz manja očekivanja.