Crnogorske vlasti moraju pojačati rad na pridobijanju javnog mnjenja u državama članicama Evropske unije (EU), posebno u Francuskoj, ocijenila je francuska ambasadorka u Podgorici An Mari Maske, navodeći da je jedan od najjačih aduta Crne Gore u tom procesu sprovođenje zahtjevnih strukturnih reformi u okviru pregovora o pristupanju.
Ona je u intervjuu “Vijestima” rekla da bi, kao i prilikom prethodnih proširenja, pristupanje budućih država članica moglo biti praćeno privremenim zaštitnim klauzulama i prelaznim periodima, ali će to biti razmatrano u odgovarajućem trenutku i odluke će se donositi za svaki slučaj pojedinačno.
Kada je u pitanju zatvaranje crnogorskih poglavlja 11 (Poljoprivreda i ruralni razvoj) i 13 (Ribarstvo), tvrdi da nikada nije bilo riječi o “blokadi” Francuske, “što potvrđuje i ishod razgovora”.
Istakla je da su to oblasti od velikog značaja i neophodno je vrijeme kako bi se sprovela detaljna analiza ispunjenosti svih kriterijuma, “radi zaštite evropskih interesa i funkcionisanja zajedničkih politika, ali i radi stvaranja uslova da Crna Gora, kada za to dođe trenutak, bude u stanju da u potpunosti primijeni te evropske politike u korist svog stanovništva”.
Maske je kazala da je Francuska, upravo zato što prepoznaje napredak koji je Crna Gora ostvarila, podržala formiranje radne grupe za izradu njenog Ugovora o pristupanju i “ne postoji nikakav uslov čiji bi cilj bio odlaganje ovog procesa”.
Crna Gora je krajem prošle godine zatvorila pet poglavlja u pregovorima sa EU. Nekoliko dana prije međuvladine konferencije na kojoj su poglavlja zatvorena, poglavlja 11 i 13 je na radnim tijelima Savjeta EU blokirala Francuska, čiji su predstavnici tvrdili da nijesu dovoljno usklađena s tekovinama Unije. Međutim, nakon trodnevnih intenzivnih diplomatskih aktivnosti predstavnika Crne Gore i država članica, Pariz je dao “zeleno svjetlo” za zatvaranje svih pet poglavlja.
Kako su “Vijesti” tada objavile, Francuska je dala saglasnost da se formira radna grupa za pisanje ugovora o pristupanju Crne Gore EU, ali je, na zahtjev Pariza i uz podršku dijela članica Unije i zemalja kandidata, postignut neformalni dogovor da se početak njenog rada odloži dok se ne ispuni nekoliko uslova. Izvori “Vijesti” rekli su da je dogovoreno da se radna grupa prvi put sazove kad Crna Gora “zatvori dovoljan broj poglavlja” i kad EU i države članice steknu uvid i daju smjernice “o budućem formatu pristupnih ugovora”. Ostalo je nejasno koliko je poglavlja “dovoljno”.
Zašto je Francuska nakratko blokirala zatvaranje dva pregovaračka poglavlja u pregovorima sa Briselom i šta se desilo pa je odluka promijenjena i dato “zeleno svjetlo” za zatvaranje pet poglavlja?
Najprije, dozvolite mi da ponovim naše čestitke Crnoj Gori povodom zatvaranja još pet poglavlja u njenom procesu pristupanja Evropskoj uniji, na Međuvladinoj konferenciji održanoj 16. decembra prošle godine. Radujemo se savladavanju ove etape, čime se potvrđuje ozbiljnost proevropskog opredjeljenja Crne Gore i dinamika reformi koje se sprovode.
Nakon detaljnog i objektivnog razmatranja napretka koji je Crna Gora ostvarila, dali smo saglasnost za zatvaranje ovih poglavlja. Sa radom u okviru pregovaračkog procesa se nastavlja, jer je, kao što znate, proširenje vrlo zahtjevan proces, zasnovan na zaslugama. Taj stepen zahtjevnosti dugujemo i zemljama kandidatima (a Crna Gora je uvijek isticala da ne želi članstvo po privilegovanim kriterijumima) i građanima država članica Evropske unije.
Što se tiče navodnog “blokiranja” od strane Francuske, stvari se nisu odvijale na taj način - nikada nije bilo riječi o “blokadi”, što potvrđuje i ishod razgovora. U oblastima od velikog značaja kao što su poljoprivreda i ribarstvo, neophodno je vrijeme kako bi se sprovela detaljna analiza ispunjenosti svih kriterijuma, kako radi zaštite evropskih interesa i funkcionisanja zajedničkih politika, tako i radi stvaranja uslova da Crna Gora, kada za to dođe trenutak, bude u stanju da u potpunosti primijeni te evropske politike u korist svog stanovništva.
Šta je, konkretno, Francuska dobila od Crne Gore i država članica da bi promijenila odluku? Da li je Podgorica u tim razgovorima dovodila u pitanje primjenu međudržavnog sporazuma s Francuskom? Ako jeste, kako je to riješeno?
Neću kriti da su mi spekulacije koje su se intenzivno širile u danima koji su prethodili Međuvladinoj konferenciji i koje su uslijedile nakon nje, istovremeno bile zanimljive i uznemirujuće.
Zanimljive jer je potraga za složenim objašnjenjima, koja se ponekad graniče sa teorijama zavjere, često privlačnija od prihvatanja onih jednostavnih zasnovanih na činjenicama. To je, nažalost, postala konstanta u savremenom informacionom okruženju, u kojem se društvene mreže i komentatori takmiče ko će privući veću pažnju javnosti.
Uznemirujuće jer rizik od instrumentalizacije nikada nije daleko, negdje između traženja spoljnjih odgovornosti i istorijskih referenci koje navodno ukazuju na nepromjenljive obrasce u odnosima Francuske sa zemljama regiona.
Još jednom, Francuska podržava proces proširenja zasnovan na sopstvenim zaslugama zemalja kandidata - to je stav koji je zauzeo predsjednik Republike (Emanuel Makron) i istakao u svom govoru na skupu Globsec u Bratislavi 2023. godine, a delegirani ministar nadležan za Evropu ponovo potvrdio 16. decembra prošle godine na Savjetu za opšte poslove. Taj stav je jasan: nema mjesta za taktiziranje ili kompromise.
Koji je crnogorski zvaničnik, kako bi se omogućilo zatvaranje pet poglavlja, lično razgovarao sa predsjednikom Francuske?
Čini mi se da ovo pitanje na kraju ima relativno malu važnost u odnosu na značaj procesa evropskih integracija Crne Gore. Opet zanimljivo i uznemirujuće.
Da li je tačno da je Francuska uslovila svoju podršku uspostavljanju radnih grupa zaduženih za izradu ugovora o pristupanju Crne Gore Uniji odlaganjem početka njihovog rada dok se ne ispuni više uslova? Koji su to uslovi?
Cilj procesa proširenja jeste puno i potpuno pristupanje zemalja kandidata, onda kada ispune Kopenhaške kriterijume, u skladu sa principom sopstvenih zasluga koji podržavamo. To je pitanje kredibiliteta za Evropsku uniju, za zemlje kandidate i za države članice.
Upravo zato što prepoznaje napredak koji je Crna Gora ostvarila, Francuska je podržala formiranje ove ad hoc grupe za izradu njenog ugovora o pristupanju. Evropski savjet je donio odluku o formiranju ove grupe 16. decembra prošle godine i apelovao na prioritet pripremnih aktivnosti neophodnih za pravilno funkcionisanje ove ad hoc grupe. Ne postoji nikakav uslov čiji bi cilj bio odlaganje ovog procesa.
Pojedini posmatrači francuske političke scene tvrde da, uprkos deklarativnoj podršci Pariza proširenju EU, ovo pitanje trenutno nije prioritet za vašu zemlju. Paralelno s tim, istraživanje Eurobarometra objavljeno početkom septembra pokazuje da u Francuskoj podrška pristupanju Crne Gore EU iznosi oko 40%, što, zajedno sa istim procentom u Austriji, predstavlja najniži nivo podrške među državama članicama Unije. Da li Francuska podržava skorije pristupanje Crne Gore EU (i zašto)? Kada smatrate da bi Crna Gora trebalo da postane članica? Zašto ankete ukazuju na to da među francuskim građanima postoji snažna uzdržanost prema procesu proširenja Unije?
Francuska odlučno podržava proširenje Evropske unije na šest zemalja Zapadnog Balkana, na Ukrajinu i Moldaviju. To predstavlja stratešku nužnost u aktuelnom geopolitičkom kontekstu.
Po tom pitanju Francuska ne pruža samo deklarativnu podršku. Aktivna je u pružanju konkretne podrške, kako na političkom, tako i na tehničkom planu - u Crnoj Gori već izvjestan period borave četiri francuska eksperta koji pružaju podršku u oblastima vladavine prava i pravosuđa, zaštite životne sredine, borbe protiv korupcije i jačanja administrativnih kapaciteta.
Crna Gora je već prešla značajan dio puta ka članstvu u Evropskoj uniji, ali još mnogo toga ostaje da se uradi, naročito u oblastima koje sam upravo navela. Francuska će nastaviti da pruža podršku kako bi Crna Gora, što je moguće brže, ispunila zahtjevne kriterijume i uslove pristupanja EU, kako u svim poglavljima koja su još otvorena, tako i u onima koja su privremeno zatvorena. U tom kontekstu važno je da crnogorske vlasti imaju ambiciozne ciljeve kako bi se održala izuzetna dinamika kakvu sada imamo.
Šta je potrebno da uradi Crna Gora da bi dobila podršku Francuske i tamošnjeg javnog mnjenja za ulazak u EU do 2028. ili do 2030. godine? Na koji način bi Crna Gora mogla poboljšati svoju vidljivost i imidž među francuskim građanima?
Kada je riječ o javnom mnjenju u državama članicama, a naročito u Francuskoj, koje je takođe pomenuto u vašem prethodnom pitanju, od suštinskog je značaja da crnogorske vlasti, u saradnji sa svojim francuskim partnerima, na različitim nivoima, budu u stanju da odigraju svoju ulogu u intenziviranju neophodnog rada na podizanju svijesti javnog mnjenja i izabranih predstavnika.
Po mom mišljenju, jedan od najboljih aduta Crne Gore u uvjeravanju kako parlamentaraca, tako i javnosti različitih država članica, u Francuskoj i drugdje, upravo je isticanje zahtjevnih strukturnih reformi koje se sprovode u okviru procesa pristupanja.
Pored toga, nastavak jačanja naših bilateralnih odnosa može, u ovom kontekstu, predstavljati samo pozitivan element. Francuzi sve bolje i bolje poznaju Crnu Goru, naravno kroz turizam, ali i kroz intenziviranje naših veza, kako političkih - zahvaljujući sve brojnijim posjetama i razgovorima - tako i ekonomskih, potpisivanjem međudržavnog sporazuma u septembru prošle godine. Takođe, naša saradnja u oblasti odbrane doživjela je značajan kvantitativni i kvalitativni iskorak nabavkom od strane Crne Gore dva patrolna broda koji se trenutno grade u Francuskoj.
Sve su to argumenti koji će imati pozitivan značaj u trenutku ratifikacije Ugovora o pristupanju. Imajmo na umu da i samo postavljanje pitanja ratifikacije podstiče na entuzijazam, jer pokazuje koliko je Crna Gora napredovala na svom evropskom putu.
Može li ideja proširenja EU da bude stavljena ad acta ako u Francuskoj na izborima 2027. pobijede stranke desnice? Kako bi eventualna promjena političkog pejzaža u vašoj državi uticala na njenu politiku prema Zapadnom Balkanu?
Nemojmo spekulisati o hipotetičkim scenarijima: do 2027. godine predviđeno je dosta drugih izbora, a nalazimo se na početku 2026. godine… Ne postoji nijedan razlog zbog kojeg Crna Gora ne bi nastavila putem koji je sama sebi zacrtala, i to zarad sopstvene dobrobiti.
U svim slučajevima zadatak ostaje isti - treba ubijediti Francuze i njihove izabrane predstavnike, ali i šire - stanovništvo država članica i njihove predstavnike - da će pristupanje Crne Gore učiniti sve nas kolektivno snažnijima, bilo u političkom, ekonomskom ili bezbjednosnom smislu.
Podržava li Francuska ideje o ograničavanju prava veta budućim članicama kako se ne bi ponovio “mađarski scenario” (zašto)?
To sam već rekla i ponavljam: cilj procesa jeste puno i potpuno pristupanje zemalja kandidata onda kada ispune utvrđene kriterijume, u skladu sa principom sopstvenih zasluga.
Kao i prilikom prethodnih proširenja, pristupanje budućih država članica moglo bi biti praćeno privremenim zaštitnim klauzulama i prelaznim periodima, kako bi se obezbijedilo poštovanje obaveza koje zemlje kandidati preuzimaju nakon ulaska u Evropsku uniju, i kako bi se ograničili rizici od disfunkcionisanja unutrašnjeg tržišta i kršenja evropskih vrijednosti. Eventualno uvođenje takvih mjera biće razmatrano u odgovarajućem trenutku i odluke će se donositi za svaki slučaj pojedinačno.
Kako ocjenjujete stanje u crnogorskom pravosuđu, koje EU godinama kritikuje u izvještajima, i kako objašnjavate to što pet godina nakon promjene trodecenijske vlasti jedva da ima pravosnažnih presuda u slučajevima visoke korupcije?
Ono što konstatujemo jeste da poglavlja 23 i 24, koja predstavljaju temeljne oblasti, zahtjevaju najviše rada - i to govorim potpuno svjesna da je i poglavlje 27 koje se odnosi na životnu sredinu, takođe izuzetno obimno.
Sprovođenje vladavine prava je, i to ponavljam svim svojim sagovornicima, kamen temeljac demokratskog sazrijevanja, primjene evropskih vrijednosti i standarda – ne kao spoljašnji, nametnuti preduslov, već kao put koji je sama Crna Gora izabrala radi dobrobiti svih svojih građana - jer je to ono što velika većina tih građana želi.
U posljednje vrijeme došlo je do značajnih pozitivnih pomaka u pravosudnom sistemu i tužilaštvu, kroz uspostavljanje specifičnih procedura, profesionalizaciju obrade predmeta, i očigledno je da se sa reformama i jačanjem kapaciteta mora nastaviti kako bi se garantovali transparentnost, efikasnost i nezavisnost sistema.
Sljedeća etapa je pravilno funkcionisanje tog sistema, ne samo radi poštovanja kriterijuma za članstvo, već prije svega kako bi stanovništvo imalo provjerenja u rad sudija i tužilaca koji ne treba da budu izloženi pritiscima – kako bi mogli da se dokažu i pruže stvarne rezultate u pogledu okončanja postupaka i donošenja presuda, ne samo u oblasti korupcije na visokom nivou, već i u borbi protiv organizovanog kriminala i njegovih razgranatih struktura.
Vladavina prava podrazumijeva i preventivnu borbu protiv korupcije, kao i jačanje kapaciteta javne uprave, za dobrobit svih građana. Francuska, takođe, doprinosi realizaciji tog cilja kroz projekat koji sprovode Francuska razvojna agencija (AFD) i Fond za borbu protiv korupcije, u saradnji sa Agencijom za sprečavanje korupcije, Ministarstvom pravde i civilnim društvom, kako bi se ojačali kapacititi i strukture u ovoj oblasti.
Narativi koji dijele društvo prisutni i u drugim zemljama regiona i šire
Kako gledate na sve češće slučajeve istorijskog revizionizma u Crnoj Gori?
Sve izraženije prisustvo narativa koji imaju za cilj da dijele društvo, nažalost, predstavlja pojavu koja je prisutna i u drugim zemljama regiona, pa i šire. Da bi se suprotstavili takvim pojavama i podstakli na aktivno pomirenje, uvjerena sam da je neophodan dvostruki pristup, koji istovremeno kombinuje pozitivne impulse od strane vlasti i ascendentno inkluzivno djelovanje civilnog društva i mladih.
Vjerovatno vam je poznato da Francuska u regionu promoviše veliki projekat pod nazivom “Zajednički horizonti”. Cilj ovog programa je jačanje dijaloga i saradnje među mladima kroz sport, borbu protiv dezinformacija, valorizaciju zajedničkog nasljeđa i razmjenu ideja. Izložba “Lavirint devedesetih”, koju su podržali Centar za građansko obrazovanje i naši holandski partneri, a koja je uspješno prikazana u više crnogorskih gradova, predstavljajući na dekonstruisan način deceniju koja je uticala na život miliona ljudi u regionu, takođe je bila jedna od naših aktivnosti.
Javni tender ne garantuje transparentnost i pravičnost
Kako vidite ocjene dijela crnogorske javnosti da se međudržavnim sporazumima, uključujući i onima koje je Vlada potpisala s Francuskom, zaobilaze tenderske procedure i favorizuju određeni ponuđači, te da se tako važni poslovi obavljaju netransparentno, bez javne kontrole i odgovornosti?
Pomenula bih nekoliko stvari u vezi sa ovim pitanjem koje je, takođe, od značaja za usklađivanje sa pravnom tekovinom Evropske unije, ne samo u teoriji – kroz privremeno zatvaranje 2025. godine poglavlja 5 koje se odnosi na javne nabavke – već i u praksi, kroz uspostavljanje procedura koje omogućavaju stvarno transparentne i pravične postupke javnih nabavki. Francuska je u tom pogledu u potpunosti usklađena sa evropskim principima i okvirima.
Prva stvar se odnosi na projekte koji se tiču bezbjednosti ili nacionalne odbrane, čiji kriterijumi po svojoj prirodi treba da ostanu povjerljivi i koji, iz tog razloga, mogu legitimno biti realizovani putem direktnih sporazuma između strana.
Druga stvar se tiče relativne važnosti koja se u pojedinim projektima želi pripisati tehničkim kriterijumima, kriterijumima održivosti ili usklađenosti sa najnaprednijim evropskim standardima (posebno mislim na poštovanje zaštite životne sredine). Međutim, pojedine tenderske dokumentacije i dalje, na fiksan i, nažalost, nepromjenljiv način, favorizuju finansijske parametre. U tom slučaju, možda je korisnije primijeniti direktno ugovaranje kako bi se dobio proizvod boljeg ukupnog kvaliteta, iako on ne mora nužno biti finansijski najpovoljniji.
Treće, javni tender sam po sebi ne predstavlja garanciju transparentnosti i pravičnosti. Kao i u slučaju vladavine prava uopšte – a to je njen sastavni dio – u toku je proces sazrijevanja ka pouzdanim i transparentnim praksama, u skladu sa evropskim standardima.
U zaključku, rekla bih da dodjela projekata putem direktnog ugovaranja, u okviru međudržavnih sporazuma, nije sama po sebi problematična, pod uslovom da se posebna pažnja posveti unapređenju poslovnog okruženja, kontroli rizika od korupcije i da je pravni okvir tih sporazuma čvrst. To je slučaj sa sporazumima koje je Francuska potpisala sa Crnom Gorom.
Bonus video:
