U predizbornu godinu srpski politički korpus u Crnoj Gori ulazi sa bar dva scenarija. Prvi okvir za sljedeće parlamentarne izbore, zamišljen i priželjkivan od dobrog dijela stranačkog spektra, zapravo je kombinacija botunskog vodvilja i budvanskog kolopleta: razdvajaju se putevi Milana Kneževića i Andrije Mandića, Nikola Jovanović otima (značajan) dio (osviješćenih) srpskih glasova, skromno potpomažu u tom naumu nove stranke Jakova Milatovića i Dragoslava Šćekića, a i DPS, novim kursom prema SPC, vraća u svoje skute zabludelu srpsku braću. Epilog: ex DF je demontiran, vraćen ponovo u opoziciju.
Na drugoj strani, nemali broj aktera zastupa tezu da su bivši DeeFovci osmislili “savršenu oluju” (“The Perfect Storm”), idealnu političko-izbornu strategiju koja ima za cilj da se “antisrbima” ne prepusti ama baš nijedan srpski glas. Po ovoj teoriji, Andrija kupi sve sistemske birače, sabraće koji su se ovajdili, po dubini i širini, od ulaska u vlast. Takvih nije malo, ali mislilo se i na one buntovne Sorabe, koji nemaju mnogo razumevanja za ovaj Mandićev “proevropski kurs”. Za te “kolektor glasače”, eto, novog vojvode - Milana od Botuna. I Vučić pride.
Cilj ovako osmišljenog izbornog pristupa je jasan - obezbijediti 2027. znatno više od oko 66.000 glasova ili 15 mandata u crnogorskom parlamentu koliko je bilo osvojeno 2023. godine i postati jača politička grupacija od PES-a i Demokrata. A, onda, samo je nebo (Mandićeva) granica.
Na prošlim parlamentarnim izborima glasalo je 305.324 građana. Prosrpske partije predvodila je lista “Za budućnost Crne Gore” (ZBCG) koju su činili kandidati Nove srpske demokratije (NSD), Demokratske narodne partije (DNP) i Radničke partije. Ova koalicija je osvojila 44.565 glasova, ili 14,74 odsto, što im je obezbijedilo 13 mandata. Lista “Za tebe” (SNP i Demos) osvojila je 9.472 glasova i dva mandata.
“Narodnu koaliciju - složno i tačka” činili su Dejan Vukšić - Demohrišćanski pokret, Marko Milačić - Prava Crna Gora, Vladislav Dajković - Slobodna Crna Gora, Dragica Perović - Demokratska srpska stranka i dr Novica Stanić - Pokret za Pljevlja. Njima je pripalo 3.630 glasova, ili 1,2 odsto.
Van parlamenta je ostala i lista “Pravda za sve” dr Vladimira Leposavića sa 8.380 glasova, ili 2,77 odsto.
KNEŽEVIĆ KAO BALAST
Za analitičara Stefana Đukića odnos Andrije Mandića i Milana Kneževića je možda i ključno pitanje pred naredne izbore.
“Očigledno da je Kneževićevo ‘grlato’ lutanje postalo teret Mandiću. Mandić je odlučio da zauzme jedan pomirljiviji stav i da nastupa kao ozbiljan političar. Knežević je mogao da bude zgodna protivteža u opoziciji. Sada, kada čine vlast, i to snažnu polugu vlasti, djeluje kao balast”, ističe Đukić.
On istovremeno upozorava da je pitanje može li Mandić imati brojke koje su mu potrebne ako potpuno “izbaci” Kneževića iz narednog koalicionog nastupa, te sa kim bi ga mogao zamijeniti.
“Pošto su izbori tek 2027. godine, vjerujem da ćemo do kraja ove godine imati odgovor na to”, naglašava Đukić.
Nikola Rakočević, poslanik Demokratske partije socijalista (DPS) i potpredsjednik Skupštine, smatra da su ideološke pozicije Mandića i Kneževića nesumnjivo iste.
“Uticaj Beograda na te dvije stranke u savezu bivšeg DF-a se razlikuje po intenzitetu i dnevno-političkom oblikovanju. Ipak, cilj bivšeg Fronta je ostao isti, politika je ostala ista, prema tome - očekivano je da će ostati zajedno do izbora i na izborima 2027, bez obzira na partikularne poteze partija u savezu”, stav je Rakočevića.
Prema njegovom mišljenju, Mandićev i Kneževićev zajednički cilj je da potkopavaju evropsku perspektivu Crne Gore i da, različitim pristupom i ulogom, ugroze Spajića i njegov politički integritet.
“Obarajući mu rejting zauzeli bi vodeću poziciju u koaliciji, nakon što su uspješno partiju premijera Spajića (PES) izjednačili sa svojom politikom, politikom DF-a - to posebno nakon ulaska DF-a u Vladu, te nakon podgoričkih i nikšićkih izbora, gdje su uspostavili politički zagrljaj u kojem će PES, sasvim izvjesno, biti ‘ugušen’”, naglašava Rakočević.
Docentkinja na Unverzitetu Donja Gorica Nikoleta Đukanović ističe da se ne može sa sigurnošću prognozirati razvoj odnosa na crnogorskoj političkoj sceni, jer ona često funkcioniše više pragmatično nego principijelno.
“Koalicije koje nijesu prirodne često se ipak formiraju kada postoji zajednički interes, naročito pred izbore. Imajući u vidu da su zajedničkim nastupom ostvarili vrlo dobar politički rezultat posljednjih godina, ne bi bilo iznenađenje da DNP i NSD, uprkos trenutnim tenzijama, ponovo nastupe zajedno”, naglašava Đukanović, dodajući da, suštinski, njih ne razdvajaju ciljevi, već prije svega taktika, odnosno način na koji do tih ciljeva dolaze.
Ona smatra važnim i to što međunarodni faktor, posebno Evropska unija, očigledno Mandića prepoznaje kao prihvatljivijeg sagovornika zbog njegove trenutno umjerenije retorike i političkog pozicioniranja.
Jedno od otvorenih pitanja budućih parlamentarnih izbora je i da li eventualno formiranje stranke Nikole Jovanovića, gradonačelnika Budve, može i u kojoj mjeri da okrnji glasačko tijelo bivšeg DF-a.
Nikola Rakočević smatra da je Nikola Jovanović pokazao političku i ličnu hrabrost, “zadržavajući svoj politički rukopis, pokazujući da politika kojoj pripada može biti građanska, moderna i usmjerena na ostvarivanje konkretnih programskih zadataka u korist građana”.
“U Budvi je to uspio. Vjerujem da postoji prostor za takvu političku ponudu i na centralnom nivou, a zavisiće od Jovanovića da li će krenuti u takav vrlo zahtjevan projekat. Ukoliko to učini, nesumnjivo će, mislim da ne treba objašnjavati razloge, pretendovati na glasove DF-a, ali i Demokrata i PES-a”, smatra poslanik DPS-a.
Stefan Đukić ne vjeruje da bi eventualna stranka Nikole Jovanovića na bilo koji način mogla da prevaziđe okvire Budve.
“Za njegov uspjeh na lokalnom nivou on mora prije svega da zahvali dobroj infrastrukturi, prethodnoj pozicioniranosti u gradskoj vlasti i postojećim funkcionerima koji su postali dio tog lokalnog pokreta. Ko bi mogli biti njegovi saveznici u drugim opštinama, sa kim bi zapravo pravio stranku? To je ključno pitanje na koje mislim da ne postoji odgovor do 2027. godine, te sam mišljenja da Jovanović neće pokušavati da ide sa formiranjem stranke”, kazao je Đukić.
Ovaj politički analitičar, takođe, kada je u pitanju most ka DPS-u, vjeruje da treba imati u vidu da je on nastao iz potrebe jer nije bilo zajedničkog jezika između Jovanovića i bivšeg DF-a, a na državnom nivou bi mogle postojati druge kombinacije.
DPS I DALJE NEPOŽELJAN PARTNER
Nikoleta Đukanović ističe da podaci o padu povjerenja u političke partije i smanjenoj izlaznosti jasno ukazuju na duboko nezadovoljstvo građana ukupnom političkom ponudom. Taj trend, naglašava, ne pogađa samo jednu političku grupaciju, već gotovo sve, i vlast i opoziciju. Iako su PES, Demokrate, URA i DPS najizraženiji primjeri tog pada povjerenja, ni biračko tijelo bivšeg DF-a nije imuno na razočaranje.
“U tom kontekstu, nova politička opcija poput one koju bi predvodio Nikola Jovanović može uticati na preraspodjelu glasova i mandata, ali vjerujem da to neće suštinski ugroziti poziciju najjačih aktera unutar tog bloka, posebno Mandića”, ističe Đukanović.
Ona smatra da, kada je riječ o mogućim koalicijama, realno je očekivati da DPS može biti opcija za postizbornu saradnju, posebno imajući u vidu iskustvo iz Budve. Sa druge strane, predizborna koalicija sa DPS-om vjerovatno bi negativno uticala na rejting Jovanovića, zbog čega je malo vjerovatna, zaključuje Nikoleta Đukanović.
Ono što je jedno od ključnih dilema je svakako kako bi se mogla odraziti previranja u prosrpskom stranačkom fundusu na poziciju PES-a i Demokrata sa jedne, i DPS-a, sa druge strane, na samim izborima 2027. i poslije njih.
Nikoleta Đukanović vjeruje da će PES, kao i Demokrate, pokazati visok stepen pragmatizma i nastojati da nakon izbora pronađu zajednički jezik sa većinom prosrpskih partija kako bi obezbijedili učešće u vlasti.
“Takav obrazac ponašanja već smo vidjeli, a što se DPS-a tiče, i pored pokušaja da popravi svoj koalicioni kapacitet određenim političkim potezima (poput situacije oko budžeta u Budvi), ta partija i dalje nosi značajan politički teret iz prethodnog perioda. Zbog toga će teško biti poželjan partner većem dijelu političkih aktera i nakon izbora 2027”, smatra Đukanović.
MOGUĆNOST SARADNJE I UCJENE
Nikola Rakočević ne očekuje previranja u koaliciji bivšeg DF-a. On vidi samo političku taktiku sa ciljem jačanja rejtinga na štetu PES-a i dijelom Demokrata.
“Nova politička ponuda u tom bloku, ukoliko bi se pojavila na izborima 2027. mogla bi oslabiti partije vlasti u određenoj mjeri, koja može biti značajna u finalnom izbornom ishodu”, zaključuje Rakočević.
On ističe da je, prema posljednim istraživanjima, povjerenje građana u politiku DPS-a u rastu.
“To potvrđuje rezultat na izborima u Glavnom gradu i u Nikšiću, kad je DPS zabilježio 30, odnosno 35 procenata podrške. Bez obzira na strukturu političke scene, vjerujem da će DPS bilježiti rast podrške”, predviđa Rakočević.
Stefan Đukić naglašava da je DPS očito konačno shvatio da mu ekstremna pozicija onemogućava bilo kakav povratak na vlast i krenuo je sa “omekšavanjem”.
“Da li će to biti dovoljno da ‘okrzne’ i prosrpski korpus, ostaje da se vidi. Ali ono što je interesantnije u tome je otvorenost za buduća koaliranja, naročito ako uz ovo ‘omekšavanje’ dođe i neka vrsta direktnije osude bivših funkcionera i njihovog činjenja”, objašnjava Đukić.
Ako se tako nešto desi, dodaje on, neće biti nezamislivo da i DPS bude partner u nekoj budućoj Vladi, neće biti nemoguće da se ta ideja “proda” biračima koji su prije 2020. godine bili opozicija.
“Tome umnogome pomažu stranke na vlasti, koje se nerijetko trude da ogade ideju promjene svojim biračima. U takvoj situaciji, osim DPS-a, profitiraju stranke kao što je PES jer im se širi mogućnost saradnje, a uz to smanjuje mogućnost ucjene”, ocjenjuje Đukić, naglašavajući da je i razlog zašto Mandić mora da razmisli da li od Kneževića ima više štete ili koristi, jer će 2027. godine mnoge opcije koje su prije bile nezamislive, postati moguće.
Propuštena šansa Milatovića
Predsjednik države Jakov Milatović nagovijestio je da će formirati političku partiju, navodeći da je državi potrebna nova snaga “koja će okupiti poštene i kredibilne ljude koji hoće da rade, a ne da obećavaju i nude izgovore”. Nije, međutim, ni potvrdio, ali ni demantovao neke nagovještaje o mogućoj saradnji sa gradonačelnicima Budve i Danilovgrada, Nikolom Jovanovićem i Aleksandrom Grgurovićem.
Odgovarajući na pitanje u kojoj mjeri buduća stranka Jakova Milatovića može računati na glasove iz srpskog korpusa, Nikola Rakočević sumnja da “nakon velike šanse koju je Milatović imao nakon podgoričkih izbora, njegov eventualni politički pokret može računati na bilo koje glasove, pa ni građana koji se izjašnjavaju kao Srbi”.
“Šansa koju je imao, propuštena je”, naglašava Rakočević.
Za Stefana Đukića je preciznije pitanje - na koje glasače Jakov Milatović može da računa jer, ističe, “uprkos tome što mu je pozicija predsjednika davala značajnu slobodu u javnom djelovanju, što nije morao da zadovoljava koalicione partnere ili stranačke “ajkule”, čini se da je Milatović uglavnom politički lutao”.
“Neke njegove inicijative su bile bliske biračkom tijelu koje ga je glasalo, neke druge onima koji ga nikad neće glasati. U svakom slučaju, nije iskazao konzistentnost i teško je reći ko su ljudi koji bi ga glasali, naročito u slučaju neke veće polarizacije. Možda bi mogao da pokuša da privuče neopredijeljene ili birače koji su glasali prošli put PES ili Demokrate. Samo, da bi to učinio, mora da svoju poruku namijeni određenoj biračkoj grupi”, ističe Đukić.
Nikoleta Đukanović smatra da je Jakov Milatović u značajnoj mjeri izgubio politički kredibilitet i povjerenje značajnog dijela građana, što objektivno ograničava domet njegove buduće stranke.
“Zbog toga vjerujem da bi eventualni rezultat te partije bio skroman i da bi se kretao oko cenzusa, bez ozbiljnijeg uticaja na biračko tijelo srpskog korpusa”, mišljenje je Đukanović.
Šćekić dodatno oslabio SNP
Među onima koji pretenduju na glasove građana koji se izjašnjavaju kao Srbi, svakako će biti SNP, “nekada najjača stranka pro-srpskog bloka”, ali i Pokret narodnog povjerenja Dragoslava Šćekića. Buduća stranka bivšeg potpredsjednika SNP-a i ministra sporta i mladih u fazi je registracije, a prema najnovijem istraživanju javnog mnjenja koje je sproveo CEDEM, uživa podršku 2,1 odsto građana.
Uoči kongresa SNP-a Šćekić je objavio fotografiju na kojoj je sa funkcionerom te stranke Darkom Stojanovićem, ali i dugogodišnjiim poslanikom i funkcionerom te partije Aleksandrom Damjanovićem i nekadašnjim ministrom pravde Markom Kovačem, ali nije poznato da li će oni biti u novoformiranom političkom subjektu.
Nikoleta Đukanović primjećuje da se crnogorska politička scena očigledno usitnjava i na strani vlasti i na strani opozicije.
“SNP, nakon izdvajanja Šćekića i formiranja nove partije, dodatno slabi svoju poziciju i politički kapacitet. Ipak, razlika u odnosu na tzv. suprotnu stranu političkog spektra jeste u tome što će prosrpske partije, bez obzira na fragmentaciju, vjerovatno pronaći model za postizbornu saradnju. To je mnogo teže očekivati kod građanskih i opozicionih partija zbog opterećenja koje i dalje nosi nasljeđe DPS sistema”, ocjenjuje Đukanović.
Nikola Rakočević misli da SNP može opstati jedino u koaliciji sa bivšim DF-om.
“Ostaje da se vidi da li će DF baš olako ponuditi visoku poziciju na svojoj listi SNP-u, koja bi im garantovala parlamentarni status, budući da se ta stranka, nakon izlaska Šćekića, nalazi daleko ispod censuza. Podsjetiću vas da je i prije izlaska mlade garniture SNP-a, na čelu sa g. Vuksanovićem, a značajno prije odlaska Šćekića, SNP nije mogao do cenzusa u Podgorici. Sada je situacija znatno teža za ovu, nekada najjaču stranku prosrpskog bloka”, naglašava poslanik DPS-a.
“SNP je partija koja se više puta podijelila nego sve ostale partije zajedno. Uprkos tome, nekako opstaje. Vjerujem da će tako biti i sada. Njena moć nije velika, ali ona je poželjan koalicioni partner jer nudi strukturu i organizaciju, pogotovo u nekim manjim opštinama u kojima je ‘mlađim’ partijama teško da prodru. S druge strane, ako odaberu samostalan izlazak imaju šanse da pređu cenzus i da budu partner svima”, kaže Stefan Đukić, uz napomenu da, što se Šćekića tiče, treba vidjeti koliko može privući birača van njegovih Berana i da li je razvio neku formu infrastrukture tokom svog ministarskog mandata.
Bonus video:
