POVUKAO SE SA MJESTA PREDSJEDNIKA SNP-A

Odlazak Milića: Zaslužena penzija za omiljenog opozicionara

Od proevropskog kursa na početku mandata, u kampanjama se vraćao i retorici devedesetih
13 komentar(a)
Srđan Milić, Foto: Boris Pejović
Srđan Milić, Foto: Boris Pejović
Ažurirano: 26.05.2017. 05:55h

O politici ne znam puno, ali ako šta znam to je da pravim pare i one za partiju više neće biti problem.

To je navodno rekao Srđan Milić širem krugu saradnika, nakon što je krajem 2006. izabran za predsjednika posrnule Socijalističke partije partije (SNP). Milić je od tada potvrdio da malo zna o politici, ali ako je suditi po posljednja dva nalaza Državne revizorske institucije o stranačkim finansijama, za koje kaže da su urađeni po nalogu DPS-a, malo je znao i o parama. Ili su u pravu oni koji su za Milića godinama tvrdili da je omiljeni opozicionar DPS-a, koji je juče objelodanio da ide u penziju sa mjesta predsjednika.

Evropsko lice

Milićeva izlaganja o evropskim integracijama 2002. su, u poslaničkom klubu SNP-a žestokom na retorici i djelima, djelovala kao šetnja praseta po Teheranu ili za javnost potpuno neinteresantna. Zbog toga je njegov izbor za šefa stranke, u konkurenciji sa Dragišom Pešićem, bio iznenađenje, iako pažljivim posmatračima nije promaklo da ga je Predrag Bulatović vodio u Brisel na predreferendumske razgovore sa Havijerom Solanom. Milić je na početku mandata zauzeo proevropski stav i bio predlagač Deklaracije o evropskim integracijama.

"Od izrazito prosrpske, Milić je SNP profilisao i pozicionirao kao građansku partiju, čiji je akcenat glavni državni cilj, evropske integracije”, objavio je Radio Slobodna Evropa u predstavljanju predsjedničkih kandidata 2008.

Bolja Crna Gora

Iako je ostao iza Andrije Mandića i Nebojše Medojevića, oko 40 hiljada osvojienih glasova predstavljali su uspjeh koji je Milić krunisao na parlamentarnim izborima 2009. Tada je SNP je opet postao vodeća opoziciona snaga sa osvojenih 16 mandata. Od tada je počelo političko tumaranje pedestodvogodišnjeg Budvanina.

Prvo je u posljednji čas 2010. prihvatio da SNP za lokalne izbore bude dio široke opozicione koalicije “Bolja Crna Gora”, iako se to može tumačiti nepovjerenjem prema kolegama. Kao prema Mandiću, kada je na miting Srpske liste protiv priznavanja kosovske nezavisnosti, naivno doveo svoju djecu, vjerujući da neće biti nereda. Režimski mediji su tada objavili da je Milić "nakon dva obimna razgovora na kanabeu Borisa Tadića naprasno izmijenio strategiju i krenuo u brzopotezno opoziciono ujedinjavanje". Druga verzija priče glasi da je tadašnji njemački ambasador Peter Plate zavrtao ruku Miliću da bi ovaj ušao u šarenoliki savez.

Srpski jezik kao maska

Odbio je 2012. da SNP uđe u savez koji je vodio Miodrag Lekić, a koji je poprimao obrise građanske političke organizacije, zbog čega su SNP napustili Milan Knežević i Predrag Bulatović. Sa Bulatovićem su mimoilaženja počela znatno ranije. Nejasano je da li je Bulatović želio da vlada iz sjenke ili Milić nije želio kritike, poput one da, bez obzira na izborni rezultat iz 2009. treba da zna da je stanje u stranci zabrinjavajuće jer su pojednini opštinski odbori podbacili u predizbornim projekcijama glasova i za nekoliko destina procenata.

Tražeći spas od naleta DF-a koji je išao ka centru, SNP je pobjegao udesno, vraćajući se skoro na retoriku iz devedesetih.

Na skupu u Herceg Novom uoči oktobarskih parlamentarnih izbora 2012, rekao je da će se SNP ako dođe na vlast, založiti za “rehabilitaciju” crnogorske državne himne “Oj, svijetla majska zoro”, kao i za “povratak na pijedestal srpskog jezika”.

I dok se njegova partija topila, Milićeva imovina je rasla. Upisao se i kao divlji graditelj. U centru Budve bespravno je dogradio porodičnu stambenu zgradu, bez obzira na nalog za rušenje Republičke građevinska inspekcije.

Dok je gurao glavu u pijesak na probleme u stranci, uhljebljavao na državne funkcije nezadovoljne funkcionere, uveo praksu elektronskih sjednica Glavnog odbora, Milić se javno žestoko zalagao sa stavljanje na sto identitetskih pitanja, obično u momentima kada je njegova partija davala podršku DPS-u za usvajanje ekonomskih zakona.

Bivši funkciioner SNP-a, sada Demokrata, Velizar Kaluđerović je kazao da je "Miliću prestao da vjeruje od trenutka kada je od poslanika SNP-a 2013. tražio da glasaju za anekse ugovora o zakupu Svetog Stefana, Miločera i Kraljičine plaže".

Uspio što nije niko

Nezadovoljstvo Milićevom politikom kulminiralo je na kongresu 2014. kada je zadržao mjesto predsjednika partije sa 273 glasa, Aleksa Bečić je dobio 141, dok je za Aleksandra Damjanovića glasalo 80 delegata.

Nakon katastrofalnih rezultata na prošlogodišnjim izborima i novog sukoba sa Damjanovićem, Milić više nije mogao ni da formira samostalan poslanički klub.

Milić je 2012. rekao: “Mnogi su pokušavali da oslabe i sa političke scene uklone SNP, ali to im nije uspjelo, niti će uspjeti”. Izgleda da je on to uspio.

Pričao bi sa Đukanovićem, ali javno i na srpskom jeziku

Nakon poraza i raspada opozicionog saveza “Bolja Crna Gora”, iz Mandićeve i Medojevićeve stranke počele su stizati optužbe da se predsjednik SNP-a tajno sastajao sa Milom Đukanovićem.

“Tražio sam da kažu kad, gdje i otkuda znaju da sam se sastajao sa Đukanovićem. Ćutali su! Naravno, nijesam imao tajne susrete, ali spreman sam sjutra da se sa liderom DPS-a prvi put sretnem u četiri oka, naravno javno, ako hoće da razgovara o temama na kojim insistira SNP - i ako ne bude tražio prevodioca za moj srpski jezik", odgovarao je Milić.

Damjanovića bi na kongresu mogla sačekati Snežana Jonica

Oni koji poznaju Milića kažu da odluka da se povuče sa mjesta predsjednika, bez objave šta će sa poslaničkom funkcijom i kako će stranka funkcionisati do izbora novog šefa, nije iznenađanje.

Navodno je to urađeno kako bi Damjanoviću, koji je često na svoja leđa nosio teret Milićevih dilova, otežao poziciju.

Umjesto formiranja nove stranke, Damjanović će možda pod pritiskom svojih pristalica da očuva SNP morati da opet uđe u ring za mjesto stranačkog lidera. Kako sada stvari stoje tamo bi ga mogla čekati Snežana Jonica o čijem se pogubnom uticaju na rođaka Milića spekuliše već godinama. Uticajna funkcionerka SNP-a iz Bara navodno je idejni tvorac prljave kampanje, koja se u režimskim medijima, pa čak i "Informeru", vodila prvenstveno protiv Bečića, ali i Damjanovića.