Gdje ima „matica”, tu nema države: Izjava Strujić Harbić samo jedna u nizu onih koje prizivaju etnofederalizaciju

Izjava poslanice vladajuće Bošnjačke stranke (BS) Kenane Strujić Harbić, da Bošnjaci (iz Crne Gore) gledaju na Bosnu i Hercegovinu (BiH) kao na matičnu državu - nije iznenađujuća s obzirom na to da se Crna Gora godinama unazad transformiše iz građanske u državu naroda, pa postojanje onih koji bi je rasparčali po etno-religijskim linijama nije uopšte upitno.

Tako sagovornici “Vijesti” komentarišu ocjenu Strujić Harbić, koja je proteklog vikenda poručila iz Sarajeva da Bošnjaci u Crnoj Gori “s matičnom državom” nemaju komunikaciju “ni na mjesečnom nivou”, za razliku od drugih naroda u zemlji koji, kako tvrdi, “sa svojim maticama komuniciraju svakodnevno”.

“Srbi u Crnoj Gori imaju iza svojih leđa Srbiju, Albanci dvije države, Hrvati imaju dvadesetčetvorosatnu komunikaciju. Bošnjaci u Crnoj Gori su prepušteni sami sebi”, kazala je ona.

Njenu izjavu oštro su kritikovali pojedini političari bošnjačke nacionalnosti iz drugih stranaka, a poslanik i potpredsjednik BS-a Jasmin Ćorović reagovao je juče na te ocjene rekavši da je Crna Gora Bošnjacima matična država, a da to “što vole i neke druge države - ne treba da je problem nikome”.

“Tužno je gledati reagovanja pojedinih bivših i sadašnjih zvaničnika i stranačkih funkcionera na izjavu Strujić Harbić... Jer sva politika i reagovanja svode im se na napade, posebno onih koji su bezrezervno bili i ostali uz Crnu Goru, vraćanje njene nezavisnosti, podizanje životnog standarda građana, i njeno učlanjenje u NATO i EU”, saopštio je Ćorović.

Iz BS-a juče nisu odgovorili na pitanja “Vijesti” da li je stav Strujić Harbić zvaničan stav te partije, te da li ta stranka još neke države smatra matičnim.

Sarajevo, Beograd, Tirana...

Komentar Strujić Harbić nije jedini koji je stigao iz vladajuće većine, a kojim se druga zemlja proglašava maticom dijela crnogorskih građana. Prvi čovjek Nikšića i visoki funkcioner Nove srpske demokratije (NSD) Marko Kovačević, rekao je u decembru 2022. da, “kad sarađujemo s našom maticom, može svima da nam bude bolje”.

“Moramo da poštujemo to što nam je Srbija rekla da na nju možemo da se oslonimo. Srbija je matica svih Srba”, naveo je on na sjednici Odbora za dijasporu i Srbe u regionu Skupštine Srbije.

Od njegove izjave ogradio se ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, tada šef poslaničkog kluba bivšeg Demokratskog fronta (DF), poručivši da je njemu Crna Gora matica jer je “bila srpska kroz istoriju”.

Ministar ekonomskog razvoja i potpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj (Albanski forum) je u januaru 2023. u jednoj televizijskoj emisiji ocijenio da je za sve Albance matica Albanija, a da je Crna Gora građanska država svih naroda koji u njoj žive, koju oni “apsolutno uvažavaju i poštuju”.

“Mislim da smo lojalni građani ove države, i to je naša država. Može neko da kaže da mu je matica Kina, to je lični izbor”, poručio je Đeljošaj, tada čelnik Tuzi.

Šaranović: Preobražaj u državu naroda

Docent na Fakultetu pravnih nauka Univerziteta “Donja Gorica” Nikola Šaranović, rekao je “Vijestima” da je iznenađujuće iznenađenje dijela javnosti izjavom predstavnice BS-a, imajući u vidu da, prema njegovim riječima, godinama i decenijama svjedočimo transformaciji Crne Gore iz države građana u državu naroda.

Ocijenio je da su najviše iznenađeni oni koji su dobrim dijelom doprinijeli “tom preobražaju”, insistirajući na tezi da su nezavisnost Crne Gore obnovili Crnogorci s manjinama, a da su u tome prihvatljivi i “građanski Srbi”, što je, najblaže rečeno - diskriminacija.

“Kao da su se na referendumu 2006. izjašnjavali narodi, a ne građani, uvedena je romantična hermeneutika između Crnogoraca i manjina, a radikalna hermeneutika između Crnogoraca i Srba. Tada je nacrtana skica za etnofederalistički portret Crne Gore”, naveo je on.

Šaranović je konstatovao da se referendumsko izjašnjavanje ispostavilo kao “odnos prema ramu, a ne prema slici”, te da je zato indipendentističko-unionistička paradigma iz 2006 - prevaziđena.

“Ona ne pokazuje stvarni odnos prema Crnoj Gori kao državi - a podsjećanja radi, ona je to bila i prije 2006, ‘na osnovu istorijskog prava crnogorskog naroda na sopstvenu državu stečenog u vjekovnim borbama za slobodu’, kako je glasio prvi resital preambule Ustava Republike Crne Gore iz 1992”, ukazao je sagovornik.

Istakao je da bi suštinski odnos prema Crnoj Gori kao državi pokazao odgovor na hipotetičko referendumsko pitanje - “da li vam je Crna Gora jedina država?”, dodavši da bi manjina onih koji su 2006. glasali ‘da’ na to pitanje odgovorila sa ‘ne’, dok bi većina onih koji su tada glasali ‘ne’, na hipotetičko pitanje odgovorila sa ‘da’.

Šaranović je poručio da oni kojima je Crna Gora jedina država, bez obzira na zajedničke imenitelje s drugim zemljama, “koje niko razuman ne dovodi u pitanje”, predstavljaju novu većinu koja traži novu artikulaciju kroz paradigmu inkluzivnog crnogorstva.

“To je jedini garant građanskog karaktera Crne Gore i jedina brana od inkluzivnih koncepata iz regiona, kojima je cilj Crna Gora kao država naroda”, podvukao je on.

Nikolić: Ili matica ili dijaspora

Pisac Nikola Nikolić rekao je da je stvar, u formalnom smislu, vrlo jednostavna, objašnjavajući da postoji “država matica”, a da je suprotno od nje “dijaspora”. Drugim riječima, kaže, iseljeništvo ili rasijanje, dodajući da međuvarijante ne postoje.

“Ako ti matica nije u državi koja baštini dugu tradiciju državnosti, gdje si rođen i odakle generacijama unazad vodiš porijeklo, onda, u skladu s vlastitim mišljenjem, živiš u dijaspori, odnosno iseljeništvu, odnosno rasijanju. Ako ipak misliš da nije tako - ko će ti ga znati: ili si slabo upućen, pa samim tim povodljiv, ili možda negoduješ zbog položaja granica”, ocjenio je on za “Vijesti”.

Nikolić je poručio da, kao Crnogorac, ne smatra da mu Crna Gora išta više pripada nego bilo kom crnogorskom Srbinu, Bošnjaku, Muslimanu, Albancu, Hrvatu, Romu ili “nekom anacionalnom ovdašnjem čeljadetu”.

Konstatovao je da je prirodno težiti najtješnjim vezama s etnički srodnim zajednicama u ovoj ili onoj komšijskoj državi, ali da bi trebalo i te kako biti obziran i prema zemlji u kojoj pojedinac živi i njenom pravnom ustrojstvu - “što posebno dobija na težini ako si dio vladajuće strukture”.

“Nesumnjivo je da u Crnoj Gori ima onih koji bi je rado rasparčali po nekim sumanutim etno-religijskim linijama. Međutim, ne treba ni praviti veliku frku kod ovakvih izjava. To što se neka stranka naziva ‘bošnjačkom’ ili ‘srpskom’ ili ‘crnogorskom’ ne znači da je ona neprikosnoveni svjetionik nekakvih ‘bošnjačkih’, ‘srpskih’ ili ‘crnogorskih’ kolektivnih shvatanja. Lično znam mnogo Bošnjaka koji Crnu Goru smatraju matičnom zemljom”, naveo je on.

Na pitanje da li su izjava Strujić Harbić i slični primjeri pokazatelji da je koncept građanske države samo mrtvo slovo na papiru, sagovornik je odgovorio da ka građanskoj državi jedino vodi koncept ustavnog patriotizma, koji ovdje, kaže, nikad nije u potpunosti zaživio. A da bi zaživio, prema njegovim riječima, država mora imati snažne institucije i njegovati vladavinu prava.

“Što se u Crnoj Gori teško ostvaruje zbog ‘kulture’ partitokratije, korupcije i nepotizma. Samo vjera u snagu ustavnosti i zakonitosti može miriti etničke i religijske nesuglasice”, poručio je Nikolić.

Pojam “ustavni patriotizam” najviše se povezuje s njemačkim filozofom Jirgenom Habermasom (Jürgen Habermas), koji je taj koncept razvio u kontekstu Njemačke poslije Drugog svjetskog rata, gde je nacionalni patriotizam bio kompromitovan nacističkim nasljeđem. Habermas definiše ustavni patriotizam kao oblik patriotizma koji se zasniva na univerzalnim demokratskim vrijednostima i vladavini prava definisanim najvišim pravnim aktom - ustavom.

Profesor Ilija Vujačić pisao je da je ustavni patriotizam, za razliku od drugih normativnih strategija političke integracije, posebno pogodna strategija za kulturno diferencirana društva, “jer podrazumijeva široko inkluzivan koncept građanstva i identifikaciju s političkim principima i vrijednostima koje su zajedničke svim građanima, bez obzira na etničku, vjersku, lingvističku ili neku drugu grupnu pripadnost”.

“Kao specifična forma patriotizma, on podrazumijeva kombinaciju univerzalnih principa koji omogućavaju jednaku slobodu za sve i priznanja i uvažavanja kontekstualno datih identitetskih posebnosti. Za razliku od liberalnog nacionalizma i liberalnog multikulturalizma, ustavni patriotizam naglašava jedinstvo, inkluzivan je i ne zapostavlja različitosti”, naveo je on.

Reakcije

Odbornik Socijaldemokratske partije (SDP) u bjelopoljskom parlamentu Adnan Striković, kazao je da Strujić Harbić ne može govoriti u ime svih Bošnjaka.

“Poslanica ovo može izjaviti jedino u lično, ili možda i u ime članova BS-a, iako sam siguran da i među njima ima mnogo onih koje ovakav narativ duboko vrijeđa. Ali nikako u ime svih Bošnjaka. ‘Ukrali’ ste ime naroda i dali ga političkoj partiji, ne kradite ljudima i intimu i ne određujte im ko su, što su i odakle su”, saopštio je juče on.

Rekao je da njemu matična i jedina država Crna Gora, te “neka ovo bude upozorenje svima koji pokušavaju drugima nametati identitet i porijeklo”.

“Manite se rđava posla dok još imamo strpljenja da učtivo reagujemo”, poručio je Striković.

Potpredsjednica SDP-a Amina Cikotić kazala je da je shvatanje Bošnjaka po mjeri BS-a pogubno po crnogorsko društvo.

“Nakon niza neuspjelih pokušaja da svakog ko je Bošnjak, a nije podržavalac BS-a u potpunosti stigmatizuju i ponize, ostaje još da nam kažu da nijesmo Bošnjaci ako nam je matična država Crna Gora. Rukovodstvo BS-a (sigurna sam ne i njihovi članovi) možda imaju drugu matičnu državu, ali mi ne. Sad već i previše liče svojim koalicionim partnerima. Drž’te se Mande (Andrija Mandić) i ne podvaljujte nam”, ocijenila je ona.

Prije nekoliko godina Crna Gora joj bila “jedina domovina”

Strujić Harbić je u decembru 2020, gostujući u emisiji na jednoj bosansko-hercegovačkoj televiziji, kazala da je Crna Gora Bošnjacima “jedina domovina”.

“Pravimo dobar ambijent za našu djecu, koja će sjutra odrastati i živjeti u Crnoj Gori i stvarati svoje porodice, jer mi ne želimo da idemo odavde, mi nemamo drugu domovinu, nemamo drugi glavni grad - naša Crna Gora je jedina domovina, rezervne nemamo”, kazala je tom prilikom.

Hoće i bosanski kao službeni jezik

Bivši portparol BS-a Adel Omeragić rekao je krajem novembra 2024. da će se ta stranka zalagati da bosanski jezik bude službeni u Crnoj Gori.

“Zaštita jezika jedan je od naših prioriteta i mi ćemo se zalagati da bosanski jezik bude službeni jezik u Crnoj Gori”, naveo je tada on, gostujući u jednom potkastu.

Prema Ustavu, službeni jezik u Crnoj Gori je crnogorski, a u službenoj upotrebi su i srpski, bosanski, albanski i hrvatski.

Za promjenu najvišeg pravnog akta u dijelu jezika, zalažu su i iz partija bivšeg DF-a.