Aktuelni predsjednik Skupštine Opštine Tivat i predsjednik OO Nove srpske demokratije u Tivtu Miljan Marković nije odslužio zatvorsku kaznu na koju je pravosnažno bio osuđen u Srbiji zbog saobraćajnog udesa u kojoj su dvije osobe izgubile život, a više ih je teško ili lakše povrijeđeno.
Marković je nakon 11 godina suđenja, u Srbiji proglašen krivim za saobraćajni udes koji se 31. avgusta 2001. dogodio na auto-putu Beograd - Novi Sad u blizini sjedišta preduzeća “Ivan Milutinović” iz Beograda. On je zbog toga pravosnažno osuđen na zatvorsku kaznu od četiri godine i deset mjeseci, ali ga je 2017. godine pomilovao tadašnji predsjednik Srbije, Tomislav Nikolić.
Iako je već duže od deceniju osoba koja je pravosnažno osuđena na zatvorsku kaznu, Marković o tome do sada nije zvanično upoznao javnost u Crnoj Gori gdje se duže vrijeme bavi politikom, niti je svoj krivični dosije iz Srbije prikazao prilikom konkurisanja, odnosno imenovanja na razne pozicije u preduzećima u vlasništvu Opštine Tivat, odnosno samoj Opštini Tivat gdje je od kraja 2022. godine na poziciji predsjednika lokalnog parlamenta.
On je “Vijestima” kazao da je prilikom imenovanja za predsjednika SO Tivat, odnosno konkurisanja na mjesta direktora Postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda Tivat - Kotor odnosno nedavno za direktora Komunalnog preduzeća Tivat, dostavljao potvrde da se u tom trenutku, ne vodi krivični postupak protiv njega. Kaže da je to bila njegova zakonska obaveza kao kandidata za ta radna mjesta, a da je onda organ upravljanja po službenoj dužnosti, trebalo da pribavi izvod iz eventualne krivične evidencije za tog kandidata.
Što se desilo avgusta 2001.
Prema zvaničnom saopštenju policije Republike Srbije, Peter Jonaši (54), šef slovačke Direkcije spoljne trgovine za saradnju sa zemljama u tranziciji, i Miloljub Pantović (56), vozač u Vladi tadašnje državne zajednice Srbija i Crna Gora, poginuli su, dok je jedanaest osoba teže i lakše povrijeđeno u teškoj saobraćajnoj nesreći 31. avgusta 2001. oko 8.30 sati.
Potpukovnik Stojadin Jovanović, v. d. načelnika Uprave saobraćajne policije MUP Srbije je dan nakon nesreće na konferenciji za novinare saopštio da je bez povreda prošao Mikolaš Dzurinda, tadašnji slovački premijer, kao i ostali ministri koji su bili u delegaciji, a koja je u koloni automobila uz pratnju putovala iz Beograda u Novi Sad, prilikom službene posjete Dzurinde SCG.
U nezgodi je učestvovalo pet automobila, od kojih tri iz pratnje slovačke delegacije. Prema zvaničnim navodima srpske policije, do nesreće je došlo kada je u traci iz pravca Novog Sada ka Beogradu “mercedes” kragujevačke registracije 436-04, kojim je upravljao, kako je policija tada pretpostavljala, Miljan Marković, naletio na ‘ford” rumske registracije 207-95 i nakon toga se odbio na lijevu stranu, u traku kojom je iz suprotnog smera dolazila slovačka delegacija pod pratnjom. U tom trenutku na “mercedes” je naletio “audi” (BG 111-712) iz kolone koja je pratila slovačku delegaciju. Na “mercedes” je naletio i drugi “audi” beogradske registracije 111-746, koji poslije udarca slijeće sa kolovoza, a zatim i “mercedes”, vlasništvo Ambasade Republike Slovačke, koje je takođe sletio sa puta. U “audiju” koji je sletio sa puta poginuli su Pantović i Jonaši.
U teškoj nesreći povrijeđeno je još jedanaest osoba od kojih petoro teže. Povrijeđene su kola Hitne pomoći, koja su bila u koloni slovačke delegacije, odmah prevezla na VMA.
Potpukovnik Jovanović je tada saopštio da je prema dostupnim podacima “za nezgodu kriv vozač ‘mercedesa” (KG 436-04) koji nije ispoštovao bar dva saobraćajna propisa”, te da će policija “kada se utvrdi činjenično stanje, protiv krivca za nezgodu podnijeti krivičnu prijavu.”
Ti se i dogodilo, te su policija i državno tužilaštvo Srbije kao zvaničnog krivca za nesreću pred sudom u Beogradu procesuirali tada 21- godišnjeg studenta iz Crne Gore, Miljana Markovića, tvrdeći da je on upravljao “mercedesom”.
On je na kraju, odlukom Prvog osnovnog suda u Beogradu 30. juna 2011. proglašen krivim i kažnjen sa četiri godine i deset mjeseci zatvora. Presuda je nakon preispitivanja pred Apelacionim sudom, potvrđena i postala je pravosnažna oktobra 2014. Međutim, Marković je narednih nekoliko godina koristio sve raspoložive pravne ljekove koji su odlagali izvršenje kazne, da bi na kraju odlukom Nikolića zvanično pomilovan 2017. godine.
Marković tvrdi da je žrtveno jagnje
Marković je potvrdio “Vijestima” da je on osoba koja je prije 24 godine učestvovala u saobraćajnom udesu sa kolonom tadašnjeg slovačkog premijera na auto-putu kod Beograda, te da je zbog toga bio pravosnažno osuđen na zatvorsku kaznu u Srbiji.
Iako je obećao da će to uraditi, Marković “Vijestima” ni nakon dvadeset dana nije pisanim putem odgovorio na pitanja, uključujući i zbog čega sa ovim detaljima iz svoje biografije do sada nije upoznao javnost u Tivtu i Crnoj Gori i da li smatra da je takav postupak primjeren ponašanju političara koji pretenduje da bude odgovoran javni funkcioner od nespornog integriteta.
On je u međuvremenu, u razgovoru sa novinarem “Vijesti”, kazao da se, od momenta kada mu je presuda kojom je proglašen krivim za udes i osuđen na zatvor, do momenta kada ga je Tomislav Nikolić pomilovao 2017, nije krio od srpskih vlasti i da mimo pravnih ljekova koji su mu bili na raspolaganju i koje je koristio obraćajući se raznim instancama među kojima i Kasacionom sudu, nije izbjegavao odlazak u zatvor.
Istakao je da su srpski pravosudni organi u svakom trenutku bili obaviješteni o adresi u Srbiji gdje je tada živio i kako kaže, normalno radio i funkcionisao. Nije negirao da su pozivi da se javi na odsluženje kazne zatvora koje mu je upućivalo crnogorsko pravosuđe što je u određenom momentu preuzelo slučaj jer je Marković crnogorski državljanin, u međuvremenu stizali na njegovu adresu u Tivtu, gdje ga nisu zaticali jer je on boravio i radio u Srbiji.
Jedva ostao živ, saputnici mu dobili amneziju
Marković je i sam bio teško povrijeđen u nesreći, i jedno vrijeme je proveo u komi zbog višestrukih preloma lobanje, te se od zadobijenih povreda liječio duže od mjesec dana na VMA u Beogradu. On je u neformalnom razgovoru sa novinarem “Vijesti” odlučno je negirao da je kritičnog dana bio za upravljačem “mercedesa” KG 436-04.
Istakao je da je bio saputnik u tom vozilu kojim je upravljao vlasnik “mercedesa” i Markovićev poznanik iz Novog Sada gdje je on tada studirao i živio, Dejan P. Nakić. Detaljno je ispričao sve okolnosti pod kojima su on, Nakić i treća osoba u vozilu, Edita Šamu tog dana krenuli iz Novog Sada prema Beogradu i kako se desila kobna nesreća, u kojoj je Marković, budući da nije bio vezan, prilikom sudara ispao iz “mercedesa” i odletio nekoliko desetina metara dalje, te je ostao da bez svijesti, leži na asfaltu. Pokupila ga je odmah ekipa Hitne pomoći koja je bila u pratnji kolone slovačkog premijera sa kojom su se sudarili, ukazala prvu pomoć i hitno prevezla na VMA. Markovićeve povrede bile su, kaže, skoncentrisane na desnu stranu glave i tijela što kako je istakao, ukazuje da je on sjedio na mjestu suvozača, a ne bio za volanom “mercedesa”. Ističe da je i njegova obuća zatečena na podu automobila ispred suvozačkog mjesta na kome se, tumbanjem vozila nakon udarca, ipak zatekao Nakić koji takođe nije bio vezan, jer je Marković u međuvremenu ispao iz auta.
Nakić koji je bio lakše povrijeđen od Markovića u saslušanju pred policijom je izjavio da se ne sjeća detalja nesreće, ali da se navodno sjeća da su se on Markoviić moguće zamijenili za volanom “mercedesa” na naplatnoj rampi na auto-putu, nedugo prije udesa. Treća osoba u “mercedesu”, Edita Šamu je izjavila da se ni ona ne sjeća detalja udesa, niti toga ko je od dvojice muškaraca koji su sjedali napred, upravljao automobilom. To je, uz “krajnje neprofesionalan i površan način na koji su policija i dežurni istražni sudija i tužilac toga dana obavili uviđaj na licu mjesta”, tvrdi Marković, na kraju rezultiralo da njega okrive da je kao navodni vozač “mercedesa” izazvao udes sa tragičnim posljedicama. Pri tome, ističe, uopšte nisu izuzimani biološki tragovi iz unutrašnjosti “mercedesa”, niti su pravilno ocijenjeni medicinski izvještaji o njegovim i povredama Nakića, a koji kaže, upućuju da je Marković bio na mjestu suvozača, a Nakić za volanom automobila u momentu udesa. Isto tako, policija nikada nije uzela izjavu od Markovića na okolnosti pod kojima se udes dogodio.
Jesu li smjestili mladom i siromašnom studentu?
Marković je istakao da je u vrijeme nesreće i kasnije tokom trajanja procesa u Srbiji, on bio mladi student, bez para i mnogo mogućnosti da sebi na pravi način obezbijedi adekvatno pravno zastupanje, te da njegov advokat očito nije obavio dobar posao jer nije na pravi način pred sudom ukazao na nelogičnosti i loše sprovedenu istragu udesa, a kojom je sva krivica svaljena na Markovića. Ukazao je da je tokom čitavog procesa imao više nego korektan odnos sa oštećenom suprugom poginulog vozača savezne Vlade SCG Miloljuba Pantovića koja je redovno dolazila na ročišta, a kasnije kada je ona preminula, i njenim sinom. Supruga i sin poginulog Pantovića nisu teretili Markovića, nisu se pridružili njegovom krivičnom gonjenju i nisu ispostavili nikakav odštetni zahtjev prema njemu.
Kazao je da mu izuzetno znači činjenica da je Nikola Pantović, sin stradaloga, lično aprila 2017. uputio pismo Nikoliću da se uvaži molba za pomilovanje koju je predsjedniku prethodno 7. juna 2016, uputio Marković.
U tom dopisu koji je Marković pokazao novinaru “Vijesti”, Nikola Pantović je predsjednika Srbije obavijestio da je u svojstvu oštećenog, pratio suđenje za udes iz avgusta 2001. te da se “sve vrijeme suđenja pokušavalo utvrditi ko je u trenutku udesa zaista upravljao vozilom, da li okrivljeni Miljan Marković koji zbog zadobijenih povreda i medicinski dokazane amnezije nije imao sjećanje na događaj i nije mogao da se brani, ili Dejan P. Nakić, koji je izjavio da se ni on ne sjeća događaja, što su vještaci medicinske struke opovrgli, tvrdeći da on nije mogao imati amneziju i da može i mora da se sjeća događaja”.
“Suđenje je trajalo 11 godina. Kroz sve ove godine sudskog postupka, uz brojne izvedene dokaze, koji nisu mogli sa sigurnošću da potvrde da je zaista Miljan Marković upravljao vozilom, za mene kao oštećenog, najvažniji utisak je ostavio lično postupanje i ponašanje Miljana Markovića i Dejana P. Nakića. Moje duboko uvjerenje je da Miljan Marković nije kriv, odnosno da Miljan Marković nije upravljao vozilom u momentu saobraćajnog udesa”, navodi se pored ostaloga, u obraćanju Pavlovića kojim je on podržao molbu Markovića za pomilovanje.
“Moje je uvjerenje da u ovom procesu pravda nije zadovoljena i iz tog razloga se kao oštećeni koji je izgubio oca, pridružujem molbi za pomilovanje Miljana Markovića kako bi vašim pomilovanjem Markovića spriječili da se nad njim izvrši nepravda”, poručio je Pantović tadašnjem predsjedniku Srbije.
Supervještačenje dovelo u pitanje prvobitne nalaze istrage, ali presuda ostala
Marković je novinaru “Viesti” kazao da je naknadno, sticajem okolnosti, došao u kontakt sa poznatim patologom sa VMA i uglednim vještakom i specijalistom sudske medicine, nekadašnjim ministrom odbrane SCG, dr Zoranom Stankovićem, kojem je predao svu svoju medicinsku i ostalu dokumentaciju koja se odnosila na udes. Prema njegovim riječima, iz toga je Stanković nedvosmisleno zaključio da se Marković nikako nije mogao nalaziti na mjestu vozača “mercedesa” koji je izazvao nesreću.
Pokazao je i obimnu analizu vještačenja i istrage udesa za koji je okrivljen i osuđen kao navodni vozač automobila koji je izazvao udes. Tu analizu su na Markovićev zahtjev, obavili prof. dr Milomir Veselinović, sudski vještak iz oblasti saobraćaj, transport, bezbjednost i prof. dr Radoslav Dragač, ekspert za analizu saobraćajnih nezgoda i bezbjednost saobraćaja.
“Analizom toka i dinamike prvog i trećeg sudara “mercedesa 210” pouzdano zaključujemo da je u vrijeme ove nezgode u “mercedesu” na mjestu vozača bio Dejan P. Nakić. a na mjestu suvozača Miljan Marković. U toku ove nezgode nisu postojali uslovi pod kojima bi se ispadanje Miljana Markovića moglo ostvariti preko lijevih vrata, to jest sa mjesta vozača “mercedesa”, stoji u zaključku ovog supervještačenja, obavljenog 13. februara 2014.
Bonus video:
