Evropski savez će inicirati ocjenu ustavnosti Zakona o unutrašnjim poslovima, najavio je poslanik Nikola Zirojević, kazavši kako smatraju da su novousvojene odredbe neustavne po više osnova.
Rekao je da će, shodno članu 150 Ustava, tražiti obustavu izvršenja navedenog akta, cijeneći da bi njegovim izvršenjem mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice.
Zirojević je pozvao sve opozicione kolege da podrže njihovu inicijativu.
"Amandmanom II koji je predložila Vlada, a tiče se poligrafskog testiranja, pominju se 'okolnosti koje se odnose na bezbjednosni rizik u vezi sa pristupom tajnim podacima ili vršenju poslova iz oblasti teškog i organizovanog kriminala', iako ne postoji ama baš nikakva definicija bezbjednosnog rizika, čime se ostavlja apsolutna proizvoljnost prilikom utvrđivanja potrebe poligrafskog testiranja službenika", saopštio je poslanik.
Dodaje da pomenutim zakonom nije propisano ni vođenje evidencije o poligrafskom testiranju, što je, kako kaže, u suprotnosti sa Zakonom o zaštiti ličnih podataka.
"Izmjenama člana 128, u pogledu nedostavljanja odgovora od strane ANB-a, ostavlja se pravo Komisiji MUP-a da odluku o postojanju bezbjednosne smetnje utvrđuje bez mišljenja ANB-a, samo na osnovu policijskih evidencija. Uvođenjem zakonske mogućnosti da se nakon utvrđivanja bezbjednosne smetnje službeniku ne dostavlja obrazloženje na osnovu čega je ta smetnja utvrđena, direktno se narušava Ustavna kategorija iz člana 37 Ustava, Pravo na odbranu, koja glasi: 'Svakome se jemči pravo na odbranu, a posebno: da na jeziku koji razumije bude upoznat sa optužbom protiv sebe; da ima dovoljno vremena za pripremanje odbrane i da se brani lično ili putem branioca kojega sâm izabere'", dodaje Zirojević.
Izmjenama člana 143, ukazuje, uvodi se još jedan razlog za gubitak policijskog zvanja, u slučajevima kada se utvrde bezbjednosne smetnje.
"To zapravo znači da se na mala vrata uvodi prestanak radnog odnosa u policiji, jer policijski službenik ne može biti lice koje nema policijsko zvanje, niti može raditi u policiji. Ovim rješenjem se, između ostalog, krši i član 35 Ustava Crne Gore – Pretpostavka nevinosti, koji glasi: 'Svako se smatra nevinim dok se njegova krivica ne utvrdi pravosnažnom odlukom suda. Okrivljeni nije obavezan da dokazuje svoju nevinost. Sumnju u pogledu krivice sud je obavezan da tumači u korist okrivljenog.' Duh kompletnih izmjena i dopuna zakona je, naime, u suprotnosti sa ovim članom Ustava, jer pretpostavka nevinosti ne postoji, a od službenika se traži da dokazuju sopstvenu nevinost, iako bi trebalo da bude suprotno", poručuje Zirojević.
Kazao je da se dodavanjem novog člana 143b dodatno ozakonjuje ukidanje pretpostavke nevinosti i prava na odbranu, jer službenik gubi policijska ovlašćenja i pravo na rad u policiji na osnovu odluke Komisije, u koju ne može ostvariti uvid i bez prava da se izjasni na navode i učestvuje u postupku kako bi iznio svoju odbranu.
"Navedenim članom se, kao zaštitni mehanizam, uvodi mogućnost da se nakon gubitka policijskog zvanja slubenik može rasporediti na neko radno mjesto unutar MUP-a. Mogućnost, a ne obaveza, što znači da ukoliko ministar ne iskoristi svoju mogućnost, službenik ostaje bez posla. Takođe se uvodi retroaktivnost u primjeni, jer će 'bezbjednosne smetnje' (iako ne postoji definicija šta one konretno znače, niti bilo kakve smjernice kako se određuju) da se tumače na osnovu podataka o službeniku, u vezi događaja koji su se desili prije stupanja na snagu navedenog zakona."
Izmjenama člana 162, navodi Zirojević, uvodi se termin ostvarivanja neovlašćenog kontakta, iako ne postoji definicija šta taj kontakt znači i podrazumijeva.
"Praksa pokazuje da operativci Uprave policije informacije prikupljaju, između ostalog, i od operativno interesantnih lica koja ne žele da budu registrovana u policijske registre jer prema istima nemaju povjerenja. Registar operativnih veza je, iz ovog razloga, gotovo prazan – neka čelnici bezbjednosnog sektora demantuju ovu tvrdnju ako nije tačna. Dakle, diskrecija je jedna od najvažnijih karakteristika odnosa između policijskog operativca i lica koje ga snabdijeva određenim operativnim informacijama. Na ovaj način, službenici se onemogućavaju da rade svoj posao jer će, ukoliko ga budu radili, biti u riziku od utvrđivanja bezbjednosnih smetnji i gubitka policijskog zvanja. Uostalom, policijski službenik nije dužan da zna da je neko lice operativno interesantno lice, s obzirom da se radi o zaštićenoj bazi kojoj nemaju svi policijski službenici pristup. Stiče se utisak da je ovaj član zakona (zlo)namjerno definisan na ovaj način, kako bi se mogao primijeniti na svakog, iz nekog razloga nepodobnog policijskog službenika. Takođe, a u vezi sa ovim članom, nedobijanje dozvole za pristup tajnim podacima ne može apriori da se tretira kao bezbjednosna smetnja, s obzirom da postoji više stepena pristupa tajnim podacima, kao i da u ovom trenutku u Upravi policije postoji veliki broj službenika koji nemaju pristup tajnim podacima, jer im za pristup podacima označenim stepenom 'interno' to i ne treba", napominje Zirojević.
Poručuje kako činjenica da službenik kome su utvrđene bezbjednosne smetnje ne zna koje su informacije bile presudne za donošenje takve odluke, niti je mogao učestvovati u postupku, predstavlja direktno narušavanje ustavne kategorije prava na odbranu iz člana 32 – Pravično i javno suđenje: „Svako ima pravo na pravično i javno suđenje u razumnom roku pred nezavisnim, nepristrasnim i zakonom ustanovljenim sudom“.
Kaže i da je neustavno to što se članovima 214a i 214b uvodi retroaktivna primjena, jer Ustav u članu 33 – Načelo zakonitosti, garantuje da: „Niko ne može biti kažnjen za djelo koje, prije nego što je učinjeno, nije bilo propisano zakonom ili propisom zasnovanim na zakonu kao kažnjivo djelo, niti mu se može izreći kazna koja za to djelo nije bila predviđena. Krivična djela i krivične sankcije mogu se propisivati samo zakonom.”.
"Ustav u članu 34 – Blaži propis, takođe kaže: 'Krivična i druga kažnjiva djela utvrđuju se i kazne za njih izriču po zakonu ili propisu koji je važio u vrijeme izvršenja djela, osim ako je novi zakon ili propis blaži za učinioca'. U članu 147 – Zabrana povratnog dejstva, Ustav kaže: 'Zakon i drugi propis ne može imati povratno dejstvo. Izuzetno, pojedine odredbe zakona, ako to zahtijeva javni interes utvrđen u postupku donošenja zakona, mogu imati povratno dejstvo. Odredba krivičnog zakona može imati povratno dejstvo samo ako je blaža za učinioca krivičnog djela'. Javni interes, koliko smo upoznati, u ovom slučaju nije utvrđen, niti postoje razlozi za njegovo utvrđivanje. Član 214b je posebna pravna vratolomija, s obzirom da ne znamo sa čime će se zakon uskladiti, kako će se uskladiti nakon donošenja, mimo logike da bi izmjenama koje se donose već trebao da bude usklađen", ističe Zirojević.
Kaže da je, na osnovu ovakvih predloga zakona, nesporno da će svaki sudski postupak da se okonča odlukom suda o poništenju rješenja o prestanku radnog odnosa i o vraćanju službenika na posao uz isplatu odštete, čime "ne da se policija ne oslobađa spornih i korumpiranih policijskih službenika (kojih ima i od kojih bi trebala zakonito da se oslobodi, kroz vođenje postupaka)", već će i takvi službenici, "ovakvim nakaradnim zakonskim rješenjem biti vraćeni na posao i koristiti sudsku presudu kao 'dokaz' svoje nevinosti".
Smatra da se se "ovim izmjenama upravo ide naruku pojedinim korumpiranim službenicima unutar policije."
"Uzimajući u obzir sve navedeno, poslanici Evropskog saveza će inicirati ocjenu ustavnosti najnovije verzije Zakona o unutrašnjim poslovima. Istovremeno, pozivamo sve kolege iz opozicije, ma kojem političkom subjektu pripadali, da podrže ovu našu inicijativu", piše u saopštenju.
Bonus video:
