Sporadičnim pojavljivanjem u parlamentu, rijetkim intervjuima - i to medijima koji se smatraju bliski vlasti, a uz izbjegavanje kritički nastrojenih, te oslanjanjem na društvene mreže kao platformu za slanje važnih poruka - premijer Milojko Spajić nastavlja decenijama njegovanu politiku neodgovornosti visokih zvaničnika prema javnosti, pa se njegov način komunikacije teško može smatrati državničkim.
Tako teoretičari medija i komunikolozi s kojima su “Vijesti” razgovarale vide Spajićev odnos s javnošću.
Iako je, zbog prirode funkcije koju obavlja, često prisutan u javnosti, šef Vlade, utisak je, nije pretjerano raspoložen da komunicira s njom mimo zvaničnih kanala (izvršne vlasti) i društvenih mreža (dominantno mreže “Iks”).
Primjera izbjegavanja neposrednijeg kontakta s javnošću - poput sučeljavanja s poslanicima u Skupštini, pres konferencija, intervjua kritičkim medijima - ima mnogo, a posljednji se dogodio u srijedu. Spajić je tog dana, nakon što je govorio na događaju u organizaciji Američke privredne komore “Otvoreno s premijerom”, a potom 15 minuta odgovarao na pitanja prisutnih privrednika - odbio da priča s novinarima, rekavši da je već imao “puno pitanja i odgovora”, nakon čega je produžio na koktel. No, među tim pitanjima nije bilo onih o rastu cijena goriva, nezadovoljstvu opozicije radom parlamenta, ratu na Bliskom istoku...
Premijer odsustva
Profesor na Univerzitetu Crne Gore Vuk Vuković rekao je “Vijestima” da se, sa stanovišta komunikacijske kulture, Spajićevo ponašanje teško može smatrati primjerom državničkog modela komunikacije. Podsjeća da je premijer u savremenim demokratskim sistemima, osim izvršne funkcije, i ključni politički komunikator koji mora da održava kontinuiran i transparentan dijalog s javnošću, parlamentom i medijima.
“Premijer Spajić je, nažalost, premijer koji odsustvuje ili, tačnije, premijer odsustva”, ocijenio je Vuković.
On kaže da izbjegavanje redovnih institucionalnih formata komunikacije, kao što su premijerski sat u parlamentu ili otvoreni razgovori s medijima koji postavljaju kritička pitanja, govori o slabosti - i argumenata, ali i političke odgovornosti koju institut premijera oponaša, dodajući da skupštinski nadzor i medijska pitanja nisu samo formalnost, već dio sistema javne kontrole vlasti.
Prema njegovim riječima, drugi problem je selektivnost komunikacije šefa Vlade.
“Kad politički lider komunicira gotovo isključivo putem društvenih mreža ili u medijima koji se ne doživljavaju kao kritički, on praktično preuzima potpunu kontrolu nad porukama i izbjegava situacije u kojima bi morao odgovarati na neugodna ili kompleksna pitanja”, podvlači Vuković.
Sagovornik objašnjava da Spajić, suštinski gledano, izbjegava dijalog argumenata i komunikacijski učestvuje samo u kontrolisanim uslovima, pa da se stoga opravdano može postaviti pitanje - da li to podrazumjeva i kontrolisan set novinarskih pitanja.
Univerzitetski profesor ukazuje da je takva strategija relativno česta u savremenoj politici, ali i da mijenja prirodu javne debate - od dijaloga prema jednostranom saopštavanju stavova, kao i da poruka koja se time šalje javnosti može biti višeslojna.
“S jedne strane, može se interpretirati kao pokušaj da se izbjegne politički rizik i kontroliše agenda javne rasprave. S druge strane, kod dijela javnosti može stvoriti utisak zatvorenosti vlasti i smanjene spremnosti na odgovornost i institucionalni dijalog. Ovim se premijer otvoreno svrstava u višedecenijsku politiku kontinuiteta i neodgovornosti prema javnosti, a čini mi se da to radi s predumišljajem”, naveo je on.
Vuković je rekao da državničko ponašanje u demokratskom kontekstu obično podrazumijeva upravo suprotno - spremnost da se redovno odgovara na pitanja, da se učestvuje u parlamentarnim mehanizmima kontrole i da se komunicira i s kritičkim medijima. Ističe da to ne znači da politički lider mora da prihvati svaku interpretaciju ili kritiku, ali znači da mora biti prisutan u prostorima gdje se ta kritika artikuliše.
“... I, što je važnije, mora da ponudi argumente koji tu kritiku eventualno osporavaju”, poručuje Vuković.
Više intervjua strancima
Premijer je, moglo bi se reći, uglavnom raspoložen da odgovara na pitanja crnogorskih medija koji se percipiraju kao bliski vlasti ili koji nisu kritični prema njoj, ili da daje intervjue evropskim i azijskim portalima i novinama. Međutim, i to čini rijetko.
Od kad je sjeo u fotelju predsjednika Vlade krajem oktobra 2023. godine, Spajić je, prema analizi “Vijesti”, dao 19 intervjua - osam domaćim i 11 stranim medijima. Od domaćih, šest puta je gostovao na Javnom servisu, a po jednom na Televiziji “Adria” i agenciji MINA. Tri puta je svoje vrijeme izdvojio za regionalne medije (televizija “Hayat” u Bosni i Hercegovini, portal “Juropian Vestern Balkans” (European Western Balkans) i podkast “Spotlajt”), dok se na evropskom nivou pojavio više puta - tri puta na “Juronjuzu” (Euronews), i po jedanput u “Politiku” (Politico), “Fajnenšl Tajmsu” (Financial Times) i “Eunjuzu” (Eunews). Dva puta je dao intervjue i japanskim listovima - “Nikei” i “Jomiuri Šinbunu” (Yomiuri Shinbun).
Dominantna tema u tim intervjuima bile su evropske integracije Crne Gore, dok su problemi na “na domaćem terenu” i po njega “škakljive teme” - rijetko bili na agendi. Izuzetak je intervju koji je Spajić dao Radio-televiziji Crne Gore u aprilu prošle godine, u kom je “pravdao” dijelu javnosti sporne sporazume koje je Vlada potpisala s Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
Nepodnošljiva lakoća neodgovornosti
Komunikolog Miodrag Strugar kazao je “Vijestima” da se u komunikaciji sve vidi i da ništa ne mora da se čeka da bi se pokazalo, dodavši da je način na koji premijer komunicira s javnošću - “odavno problematičan”.
“Svjedočimo nepodnošljivoj lakoći neodgovornosti prema pravu javnosti da zna. U demokratskim sistemima, lideri ne biraju samo teme o kojima će govoriti, već imaju i obavezu da odgovaraju na pitanja - posebno kad su ona neprijatna ili kritička”, navodi sagovornik.
Prema njegovim riječima, izbjegavanje novinara, rijetko pojavljivanje u parlamentu i oslanjanje gotovo isključivo na društvene mreže ukazuju na model komunikacije u kom političar nastoji da kontroliše poruku, ali izbjegne dijalog.
Strugar je ocijenio da je put do civilizovanog i demokratskog društva nezamisliv bez javne debate i dijaloga, poručivši da način komunikacije premijera i mnogih drugih funkcionera navodi javnost da se upita žele li oni civilizovano i demokratsko društvo ili bježe od novinara jer nemaju odgovor na pitanja koja interesuju javnost.
Sagovornik navodi da se državnik ne skriva od pitanja, niti bira samo sigurne komunikacijske kanale, već naprotiv - politička odgovornost podrazumijeva prisustvo u institucijama i spremnost na javno propitivanje odluka.
“Komunikacija koja se svodi na tvitove ili selektivne intervjue stvara utisak da se javnost tretira kao publika kojoj se saopštavaju gotove poruke. Vidimo da se premijer i drugi političari ponekad trude da budu i smiješni, i zaista budu smiješni - do trenutka dok shvatimo da njih plaćamo za mnogo ozbiljnije stvari i da nijesu tu da nas zabavljaju, već da služe. U javnom interesu, a javni interes je i da vode dijalog s javnošću i odgovaraju na pitanje novinara”, poručio je Strugar.
Izbjegavanje poslanika
Spajić nije čest gost ni u parlamentu, i u više navrata je, zbog odsustva, izazvao nezadovoljstvo opozicije, a kolegijum predsjednika Skupštine je i raspravljao o potencijalnim izmjenama poslovnika, kako bi “natjerao” premijera da prisustvuje zasjedanjima najvišeg zakonodavnog doma koje su rezervisane za poslanička pitanja njemu...
Slična situacija je i sa sjednicama Savjeta za odbranu i bezbjednost, koje su više puta odgađane jer premijer nije potvrđivao prisustvo njima.
Ipak, kad odluči da se obrati građanima, Spajiću je “omiljeno sredstvo” njegov nalog na “Iks-u”. On je u više navrata putem te društvene mreže obavještavao javnost o događajima i odlukama važnim po njih, a to je uglavnom radio koncizno - kroz nekoliko rečenica.
I na toj mreži, kao i u javnosti, nije se mnogo puta upuštao u dijalog, niti je odgovarao na pitanja korisnika.
Iz Spajićevog kabineta nisu odgovorili “Vijestima” zašto je premijeru primarno sredstvo komunikacije “Iks” mreža, zašto izbjegava davanje izjava kritičkim medijima, da li je njegovo ponašanje državničko, te kakvu poruku šalje javnosti takvim ponašanjem.
Loša komunikacija urušava povjerenje u institucije
Miodrag Strugar kazao je da Spajićev način komuniciranja dugoročno može imati ozbiljne posljedice po povjerenje u institucije, jer, prema njegovim riječima, građani očekuju da najviši državni funkcioneri budu dostupni javnosti, posebno u trenucima kad postoje važna politička ili društvena pitanja.
“... A kod nas ih ima napretek, uglavnom neodgovorenih. Drugim riječima, politički lider može privremeno izbjeći neprijatna pitanja, ali ne može izbjeći komunikacijski efekat njihovog izbjegavanja - a taj efekat je gotovo uvijek dodatna sumnja i pad povjerenja u institucije”, ukazao je on.
Sa Strugarovom ocjenom, saglasan je i Vuković.
“Dugoročno, takav pristup može doprinositi eroziji povjerenja u institucije, jer javnost očekuje da najviši nosioci izvršne vlasti budu dostupni za pitanja i odgovorni pred parlamentom i građanima. Ako premijer bira da komunicira samo kad sam određuje pitanja i format, onda to više nije politička odgovornost - to je politički pamflet”, zaključio je Vuković.
Bonus video:
