Vlada je ocijenila da nema osnova da Ustavni sud (US) prihvati inicijativu predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića za ocjenu ustavnosti nekoliko odredbi o Zakona o Vojsci Crne Gore (VCG), jer nisu nesaglasne sa Ustavom.
Milatović osporava član 38 stav 1 tač. 2, 6, 7 i 9 - koje se odnose na nadležnosti ministra odbrane, da on donosi odluke o upotrebi vojske, predlaže vrhovnoj komandi postavljenje i razrješenje načelnika Generalštaba, odnosno postavljenje, unapređivanje i razrješenje oficira; član 38 stav 1 tačka 11 - koja propisuje da ministar određuje vršioce dužnosti (v. d.) na mjesta oficira i podoficira; član 103 stavove 2 i 5 - koji se takođe odnose na v. d. postavljenja na navedene pozicije, ali i na to da taj status može trajati najduže 18 mjeseci.
Milatović tvrdi da su te odredbe u direktnoj suprotnosti s onim iz Ustava, kojima je, između ostalog, propisano da Skupština odlučuje o upotrebi VCG u međunarodnim snagama i da vrši nadzor nad njom (član 82 tač. 8 i 10), da predsjednik komanduje vojskom na osnovu odluka Savjeta za odbranu (član 95 tačka 2), da Savjet donosi odluke o komandovanju vojskom, te da postavlja, unapređuje i razrješava oficire (član 130 tačke 1 i 3).
Vlada u mišljenju upućenom Ustavnom sudu navodi da, u skladu sa Ustavom, predsjednik Crne Gore komanduje VCG na osnovu odluka Savjeta za odbranu i bezbjednost, dok ministar odbrane obezbjeđuje njihovo izvršavanje. Navodi se da VCG svakodnevno sprovodi redovne aktivnosti, poput obuka, vježbi, infrastrukturnih radova, međunarodne saradnje i ispunjavanja obaveza prema NATO-u, koje zahtijevaju donošenje operativnih odluka.
Kako Savjet za odbranu i bezbjednost ne zasjeda redovno, već po potrebi, Vlada obrazlaže da bi donošenje odluka za sve dnevne aktivnosti na tom nivou dovelo do zastoja u funkcionisanju sistema odbrane. To bi, navodi se, značajno usporilo rad VCG i ugrozilo njenu spremnost i efikasnost u izvršavanju zadataka.
Zbog toga je Zakonom o VCG (član 38 stav 1 tačka 2 Zakona o VCG) propisano da ministar odbrane donosi odluke o upotrebi Vojske u drugim aktivnostima u zemlji.
“Ovom normom se ni na koji način ne preuzimaju nadležnosti Savjeta za odbranu i bezbjednost, već naprotiv stvaraju uslovi da pripadnici Vojske budu spremni i obučeni da blagovremeno izvršavaju odluke o komandovanju Savjeta”, navodi Vlada u mišljenju.
Ima uvid u kvalitet kadra
Iz Vlade navode da je odredbama člana 38 stav 1 tač. 6, 7 i 9 Zakona o Vojsci propisano da ministar odbrane predlaže Savjetu za odbranu i bezbjednost postavljenje i razrješenje načelnika Generalštaba, kao i unapređivanje, postavljenje i razrješenje oficira, uključujući imenovanje i razrješenje oficira za vojno-diplomatskog predstavnika. Dodaju da u skladu sa članom 130 stav 1 tačka 3 Ustava, Savjet za odbranu i bezbjednost donosi odluke o postavljenju, unapređenju i razrješenju oficira.
Kako postupak postavljenja, unapređenja, razrješenja i imenovanja nije uređen Ustavom, navodi se da je bilo neophodno da se, u skladu sa članom 16 stav 1 tačka 5 Ustava, dodatno precizira zakonom. Iz tog razloga je, obrazlaže Vlada, predlaganje ovih odluka povjereno ministru odbrane, koji kao starješina organa ima neposredan uvid u ocjene, obrazovanje, usavršavanje, kvalitet rada i liderske sposobnosti kandidata.
Ministar odbrane, zajedno sa svojim najbližim saradnicima, uključujući načelnika Generalštaba, kako navode, poznaje potrebe službe i ima potrebna znanja i kompetencije da Savjetu predloži najadekvatnije kandidate.
“Nadležnost za predlaganje ni na koji način ne umanjuje ustavne nadležnosti Savjeta, jer krajnja odluka za postavljenje, razrješenje i imenovanje je na Savjetu koji nije obavezan da prihvati predloge. Potrebno je naglasiti da se uz svaki predlog, Savjetu dostavlja kompletna dokumentacija u vezi uslova koje ispunjava oficir neophodnih za donošenje odluke o postavljenju, razrješenju ili imenovanju”, obrazlaže Vlada.
Milatović je u inicijativi za ocjenu ustavnosti US, naveo da se osporenim odredbama Zakona o VCG ministru daju ovlašćenja da donosi odluke o upotrebi vojske i vrši poslove kadrovskog upravljanja oficirima, i da se time derogiraju ustavne nadležnosti vrhovne komande. To, kako ističe, posebno u kadrovskom upravljanju oficirima, jer se, prema njegovim riječima, propisivanjem ministra “kao obaveznog predlagača”, Savjet svodi “na organ formalne potvrde”.
Dodatno, Milatović problematizuje to što v. d. stanje na mjestima oficira i podoficira može trajati 18 mjeseci, ocjenjujući da je to “nespojivo sa suštinom privremenog instituta” i da omogućava “dugotrajno održavanje ‘privremenog’ statusa”.
Iz Vlade u mišljenju navode da je unapređenje oficira uređeno Zakonom o VCG i Pravilnikom, te da se sprovodi u skladu sa Planom unapređivanja koji donosi Ministarstvo odbrane na predlog Generalštaba, a komisija koju obrazuje ministar utvrđuje rang listu kandidata. Navode da na osnovu te liste, ministar odbrane predlaže unapređenja Savjetu za odbranu i bezbjednost, koji donosi konačnu odluku i nije obavezan da prihvati predlog. Zato, obrazlaže Vlada, zakonske nadležnosti ministra ne narušavaju ustavne nadležnosti Savjeta.
“Uzimajući u obzir navedeno, sasvim je jasno da članovi Savjeta nijesu u mogućnosti da neposredno prate rad oficira Vojske, njihov nivo sposobnosti, lične karakteristike, ambicije i sl., pa samim tim osporene norme u skladu sa kojima ministar odbrane predlaže postavljenja, unapređenje, razrješenja i imenovanja oficira nijesu u suprotnosti sa Ustavom, već predstavljaju olakšicu članovima Savjeta da donesu najbolje odluke”, obrazlaže Vlada.
Vlada u mišljenju navodi da je Zakonom o Vojsci (član 38 stav 1 tačka 11 i član 103 st. 2 i 5) propisano da ministar odbrane određuje vršioce dužnosti iz reda oficira, na period do 18 mjeseci.
Objašnjava se da se vršilac dužnosti određuje kada je profesionalno vojno lice odsutno duže od 30 dana ili kada je mjesto upražnjeno, pri čemu mora ispunjavati sve propisane uslove. Ovakvo rješenje je, navode, posebno važno zbog čestih kašnjenja u odlučivanju Savjeta za odbranu i bezbjednost, usljed čega veliki broj oficira čeka na postavljenje.
Kako Vojska mora funkcionisati bez prekida, određivanje vršilaca dužnosti omogućava nesmetano obavljanje zadataka do donošenja konačnih odluka. Zato, obrazlaže Vlada, ove odredbe nijesu u suprotnosti sa članom 130 stav 1 Ustava Crne Gore.
Bonus video:
