Globalni poredak suočava se sa dubokom fragmentacijom usljed ratova u Ukrajini i na Bliskom istoku, a takva nestabilnost povećava ranjivost malih država poput Crne Gore, ocijenio je analitičar Siniša Vuković, ističući da je najbolji štit od globalnih previranja i malignih uticaja unutrašnja demokratska otpornost.
Vuković, koji predaje na Univerzitetu Džons Hopkins u Vašingtonu, kazao je da aktuelni sukobi ukazuju na slabljenje međunarodnog sistema zasnovanog na pravu, rast nepredvidivosti u odnosima velikih sila i prelazak ka policentričnom svijetu u kojem dominira sirova moć.
Vuković je u intervjuu agenciji MINA kazao da aktuelna eskalacija na Bliskom istoku nije izolovan događaj, već posljedica dugotrajnih strukturnih problema, prije svega neriješenog palestinskog pitanja.
"Posljednjih godina, fokus međunarodne zajednice, naročito Vašingtona, bio je na normalizaciji odnosa između arapskih država i Izraela kroz takozvanu transakcionu diplomatiju, uz pretpostavku da će ekonomski interesi potisnuti političke i identitetske sporove", rekao je Vuković.
On je ocijenio da trenutni sukob pokazuje limite takvog pristupa, naglašavajući da ekonomska saradnja ne može nadomjestiti duboko ukorijenjene sukobe koji zahtjevaju sistemsko, političko i, prije svega, pravično rješenje.
"Trenutna situacija nedvosmisleno i bolno podsjeća da se palestinsko pitanje, kao srž bliskoistočnog čvora, ne može marginalizovati", istakao je Vuković.
Prema njegovim riječima, sukob je daleko od faze u kojoj bi bio zreo za rješavanje i nalazi se u opasnoj eskalatornoj spirali koju je teško kontrolisati.
"Ključni akteri su uvučeni u stanje u kojem bi svaki ozbiljniji korak ka deeskalaciji nosio visok politički rizik na unutrašnjem planu, zbog čega se ustupci tumače kao kapitulacija", rekao je Vuković.
On je ocijenio da su taktički potezi, uključujući eliminaciju umjerenih djelova rukovodstva u Iranu i onih koji su pokazivali određenu pragmatičnost i spremnost na pregovore, doveli do jačanja radiklanijih struktura koje nijesu sklone diplomatiji.
"Za novu, radikalniju generaciju lidera, diplomatija je neprivlačna, ne vide njenu vrijednost na kratak rok, dok im nastavak sukoba djeluje znatno primamljivije jer im omogućava unutrašnju homogenizaciju i konsolidaciju moći”, istakao je Vuković.
Kako je dodao, kada se na to dodaju strateška kolebanja i povremena nepredvidivost samog Vašingtona usljed tamošnje unutrašnje polarizacije, dugoročne posljedice po globalni poredak postaju ozbiljne.
"Bliski istok ubrzano prestaje da bude isključivo američka sfera uticaja“, kazao je Vuković, ukazujući na asertivnije prisustvo regionalnih sila, ali i Kine i Rusije, koje nepredvidivost Zapada koriste da ukažu na njegove dvostruke standarde i dodatno mu oslabe autoritet na globalnom jugu.
Rat u Ukrajini kao prelomna tačka
Govoreći o ratu u Ukrajini, Vuković je kazao da on predstavlja ključnu pukotinu dosadašnjeg globalnog sistema i povratak teritorijalnih osvajanja kao instrumenta državne politike.
“Svjedočimo pokušaju eliminacije jedne suverene države i povratku na imperijalnu dominaciju karakterističnu za period prije 1945. godine”, rekao je Vuković.
On je ocijenio da taj rat iscrpljivanja pokazuje ograničenja zapadnih procjena i otkriva pukotine unutar Zapada, koje revizionističke sile koriste.
"Kašnjenja u donošenju odluka i strateška neizvjesnost stvaraju prostor u Evropi koji revizionističke sile pažljivo prate i eksploatišu, vidjeći rat iscrpljivanja kao idealan mehanizam za dugoročno slabljenje i zamor zapadnog saveza", rekao je Vuković.
Nema stvarnih pobjednika, najveći gubitak međunarodni poredak
Upitan ko u ovom trenutku djeluje kao najveći geopolitički gubitnik, Vuković je kazao da je najočigledniji gubitnik sistem međunarodnog prava osmišljen nakon Drugog svjetskog rata, kao i društva koja se nalaze na geopolitičkim rasjedima, poput Ukrajine, čija suverena prava bivaju pregažena brutalnom silom.
“U ovom trenutku zapravo nema stvarnih pobjednika - svi su na gubitku”, rekao je Vuković.
On je kazao da dekonstrukcija postojećeg globalnog poretka stvara nivo neizvjesnosti i nepredvidivosti kojem se ne može parirati nikakvim nacionalnim kriznim planiranjem.
Kako je pojasnio, bez obzira na to koliko je neka država snažna ili revizionistički nastrojena, ona operiše u duboko međuzavisnom svijetu.
“Kada se sruše osnovna pravila igre, globalni lanci snabdijevanja, energetska bezbjednost i unutrašnja socio-ekonomska stabilnost ostaju pod konstantnim rizikom i pritiskom na koji nijedna vlada nije imuna”, rekao je Vuković.
On smatra da poredak zasnovan na pravilima nije nestao, ali da se transformiše u selektivni sistem u kojem velike i srednje sile tretiraju međunarodno pravo i poredak kao švedski sto, primjenjujući pravila samo onda kada im to taktički odgovara.
Vuković smatra da je do slabljenja snaga koje zagovaraju liberalni poredak, dovela percepcija rastućeg licemjerja u očima globalnog juga, gdje se stvorilo uvjerenje da Zapad pravila primjenjuje strogo selektivno, ali i to što su SAD, kao glavni arhitekta poretka, posljednjih godina prečesto slale signale koji dovode u pitanje njihove dugoročne bezbjednosne garancije i spremnost da snose troškove održavanja globalne stabilnosti.
“Kada hegemon koji je garantovao poredak počne da komunicira jezikom surovog transakcionizma, to neizbježno stvara pukotine koje autokratski režimi spremno i vješto eksploatišu”, kazao je Vuković.
Prema njegovim riječima, ta erozija normi dugoročno ne vodi u novi, stabilan multipolarni sistem, već u policentrizam koji podsjeća na koncerte sila iz 19. vijeka, ali bez tadašnjih mehanizama za balansiranje.
“Dominantna valuta ponovo postaje sirova moć, što je istorijski uvijek predstavljalo recept za proliferaciju manjih, regionalnih ratova i trku u naoružanju”, upozorio je Vuković.
Paraliza Savjeta bezbjednosti UN-a ogledalo realnosti na terenu
Govoreći o ulozi Ujedinjenih nacija (UN) u ovim okolnostima, Vuković je rekao da se ta međunarodna organizacija suočava sa političkom marginalizacijom, ali da njen značaj ostaje nezamjenjiv.
“Savjet bezbjednosti je suštinski paralisan, ali ta paraliza nije sistemska greška same institucije, već je to ogledalo realnosti na terenu”, rekao je Vuković.
On je kazao da međunarodna zajednica ne može priuštiti slabljenje UN zbog njihove ključne uloge u humanitarnim i globalnim pitanjima.
EU u fazi geopolitičkog buđenja
Vuković je ocijenio da i Evropske unije (EU) prolazi kroz fazu geopolitičkog buđenja, nakon urušavanja ranijih pretpostavki o ekonomiji kao garantu stabilnosti i mira.
“Decenijama se evropski projekat oslanjao na iluziju da ekonomska međuzavisnost sama po sebi garantuje mir”, rekao je Vuković, dodajući da je stari evropski model funkcionisao na postulatima jeftine ruske energije, jeftine proizvodnje u Kini i, što je najvažnije, besplatne američke bezbjednosti.
Kako je istakao, sva tri stuba su se u posljednjih nekoliko godina dramatično urušila.
“Budućnost Unije zavisiće isključivo od njene sposobnosti da izgradi istinsku stratešku autonomiju, ne da bi se distancirala od SAD-a, već da bi osigurala sopstveni opstanak u slučaju da Vašington, zbog unutrašnje polarizacije, odluči da se strateški povuče”, naglasio je Vuković.
Kako je kazao, ukoliko ne uspije da razvije koherentnu tvrdu moć, EU rizikuje da od globalnog aktera postane tek strateški poligon za nadmetanje drugih.
Novi savezi i rizici za male države
Vuković je kazao da je u toku era tranzicije sa dubokih, institucionalizovanih i vrijednosno utemeljenih saveza na minilateralne formate i ad-hoc partnerstva, koja su zasnovana na interesima, navodeći da to predstavlja poseban izazov za male države.
“Za male države poput Crne Gore, takva fluidna, transakciona policentričnost predstavlja najopasniji mogući scenario. Male države bezbjednost i prosperitet mogu ostvariti samo unutar poretka u kojem je ponašanje velikih aktera sputano i regulisano jasnim, predvidljivim međunarodnim normama”, pojasnio je Vuković.
Kako je dodao, u svijetu u kojem se pravila ispisuju u hodu i gdje se ad-hoc koalicije formiraju oko partikularnih interesa, male države brzo postaju moneta za potkusurivanje.
“Zbog toga je duboka, neraskidiva institucionalna integracija u stabilne sisteme poput NATO-a i EU, jedini egzistencijalni štit za manje sisteme u ovom vijeku”, poručio je Vuković.
Vuković je ocijenio da Zapadni Balkan nije u centru zbivanja, ali da je izrazito osjetljiv na njihove posljedice.
On je upozorio na rizik od bezbjednosnig kriza usljed unutrašnjih tenzija i smanjenja pažnje međunarodne zajednice.
“Lokalne političke elite i etno-nacionalni „preduzetnici“ pažljivo prate oklijevanja Vašingtona ili nejedinstvo u Briselu. Kada osjete da je fokus Zapada rasut na Ukrajinu ili Bliski istok, oni to vide kao otvoren prozor da testiraju crvene linije”, upozorio je Vuković.
On je kazao da region trenutno nije na pragu konvencionalnog rata iz 1990-ih, ali da je opasnost od ozbiljne i nasilne bezbjednosne krize sasvim realna.
“Revizionistički akteri u regionu, podstaknuti narativima o novom poretku koji šire Moskva i slični akteri, održavaju stanje permanentne, upravljane nestabilnosti kako bi od Zapada izvlačili koncesije u zamjenu za navodni mir”, rekao je Vuković.
On smatra da države regiona treba da odbace ideju „sjedjenja na dvije stolice“ i jasno se opredijele.
“Strateško manevrisanje je luksuz rezervisan isključivo za snažne, srednje sile sa demografskom i ekonomskom dubinom. Za države Zapadnog Balkana, svako koketiranje sa nezapadnim autoritarnim režimima pod maskom diversifikacije partnerstava nije čin suvereniteta, već uvod u zarobljavanje države i otvaranje vrata malignom uticaju”, naglasio je Vuković.
Kako je istakao, region mora shvatiti da se evropska bezbjednosna arhitektura upravo redizajnira i da u novoj podjeli ne smije i neće biti prostora za stratešku dvosmislenost ili neutralnost.
Vuković je kazao da je za Crnu Goru usklađivanje sa EU i NATO jedini način zaštite suvereniteta i kredibiliteta, dodajući da se prava suverenost danas ostvaruje za stolom u Briselu, kroz alijanse, a ne u izolovanoj neutralnosti na Balkanu.
“U vremenu kada globalni poredak puca, a veliki akteri preispituju svoje strategije, najvažnija valuta male države je njen kredibilitet i predvidljivost u očima saveznika”, poručio je Vuković.
Unutrašnja stabilnost ključna
Vuković je poručio da vanjska politika i nacionalna bezbjednost uvijek počinju i završavaju kod kuće, a da unutrašnja politička polarizacija i slabe institucije predstavljaju najveći rizik za državu.
“Članstvo u evroatlantskim integracijama je nužan, ali nedovoljan uslov za stabilnost. Najbolji štit od globalnih previranja i malignih uticaja je unutrašnja demokratska otpornost, ono što nazivamo demokratskom bezbjednošću”, kazao je Vuković.
Prema njegovim riječima, država čiji je pravosudni sistem podložan pritiscima i ucjenama, čija je ekonomija oblikovana klijentelizmom i korupcijom, i čije je društvo izloženo toksičnoj polarizaciji, predstavlja idealnu metu za revizionističke sile.
“Autokratski režimi ne moraju slati vojske da bi destabilizovali takve sisteme; dovoljno je da korumpiraju elite ili sponzorišu dezinformacione kampanje”, rekao je Vuković.
Prema tome, kako je naglasio, istinsko pripadanje Crne Gore modernom zapadnom sistemu vrijednosti ne mjeri se time koliko se puta deklarativno iznese neki stav ili pak koliko puta se donosioci odluka slikaju za medije dok se rukuju sa nekim činovnicima iz Brisela ili Vašingtona, već isključivo nedvosmislenom snagom vladavine prava, nepristrasnošću institucija i otpornošću sopstvenog demokratskog tkiva.
“To je ujedno i jedina trajna brana od istorijskih šokova koji su pred nama”, zaključio je Vuković.
Bonus video:
