Da bi Evropski savez ojačao i tako postao ozbiljniji takmac na crnogorskoj političkoj sceni, moraće građanima da ponudi više od pukog širenja pristupanjem novih partija - potrebno je da jasno odredi koju će novu poruku slati biračima, te kako će se ona razlikovati od onoga što drugi već nude. Osim toga, mora širiti svoj koalicioni kapacitet mimo stranke koja je konstituentima tog saveza dugo bila tradicionalni partner - Demokratske partije socijalista (DPS).
Tako sagovornici “Vijesti” komentarišu domete Evropskog saveza nakon što je juče ozvaničeno da su Stranka evropskog progresa (SEP), Bošnjački demokratski pokret (BDP) i Pokret za Tuzi pristupili toj nadstranačkoj platformi, koju već čine Socijaldemokratska partija (SDP), Socijaldemokrate (SD) i Liberalna partija (LP).
S druge strane, jedan od lidera Evropskog saveza Ivan Vujović (SDP) rekao je redakciji da se idejom te platforme, usred fragmentacija i negativnih procesa na političkoj sceni, pokazalo da se može djelovati na drugačiji način.
“Pokazali smo da možemo da sarađujemo, da se okupljamo, da sabiramo naše kapacitete i mislimo da je to jedini recept za - ne samo politički uspjeh nas kao političkih subjekata, već i za uspjeh Crne Gore kao društva”, podvukao je on.
“Vijesti” su pisale da je širenje broja konstituenata Evropskog saveza, koji je nastao na ljeto 2024, prva faza u oblikovanju te platforme. Druga bi trebalo da podrazumijeva pristupanje lokalnih lista, nestranačkih ličnosti i nekih nezavisnih poslanika, a treća izbor lidera koji neće imati partijsku knjižicu, a koji će predvoditi Evropski savez na državnim izborima dogodine.
Mogu li do 10 odsto
Politički analitičar Stefan Đukić rekao je listu da su partije koje čine Evropski savez uvidjele da više niko ne može sam da funkcioniše i da je neophodno da se ukrupnjava politička podrška, kako se zbog malih razlika koje postoje između partija glasovi ne bi rasipali.
Upitan da li misli da bi taj savez na parlamentarnim izborima dogodine mogao dostići dvocifren procenat podrške, Đukić je odgovorio da je to jako visok zahtjev iz razloga što, prema njegovim riječima, nisu spremni da idu do kraja.
“Nisu spremni na bilo koji način da se odrede prema onome što je bilo prije 2020. godine (te godine je smijenjena trodecenijska vlast DPS-a). Čak i u situaciji gdje nijedan od njihovih činilaca ni za što nije bio odgovoran, recimo oko (nekadašnje prve žene crnogorskog pravosuđa) Vesne Medenice. To je njima najveća prepreka da povećaju broj glasova, jer čak i oni birači koji njima naginju nose određeno nezadovoljstvo prema nekim stvarima koje su bile ranije. To nezadovoljstvo oni ne adresiraju, dok neki drugi to rade”, ocijenio je Đukić za “Vijesti”.
Da je dvocifreni procenat podrške ambiciozan, smatra i politikolog Miloš Perović. On je redakciji rekao da osnovni izazov nije samo povećanje broja partnera, već stvaranje utiska da predstavljaju relevantan politički blok s jasnim identitetom između vlasti i opozicije.
“Mislim da je, za sada, realnija opcija stabilizacija na srednjem jednocifrenom nivou kao realističan kratkoročni cilj. Svakako, ulazak u dvocifrenu zonu zahtijevao bi uspješno širenje infrastrukture, prepoznatljiv kadar i temu koja prevazilazi klasičnu proevropsku retoriku”, konstatovao je Perović.
Međutim, Ivan Vujović ističe da su u Evropskom savezu sigurni da će dogodine biti na 10 ili više odsto podrške.
“Dosad smo vjerovali da je moguće, od danas smo sigurni da ćemo doći do dvocifrenih procenata... Naravno, nisu ovdje bitni brojevi, bitna je ideja, projekat i Crna Gora. Bitno je građansko, evropsko društvo, za koje mislimo da možemo graditi jedino ukoliko okupljamo srodne političke i ideološke snage. To ovdje nije često bio slučaj”, kazao je sagovornik.
Analizirajući rezultate istraživanja javnog mnjenja nakon osnivanja Evropskog saveza, može se vidjeti da se ta platforma kotirala između 4,6 i 5,7 odsto procentnih poena podrške. Oni su u septembru 2025. prvi put mjereni kao Evropski savez - tad su bili na pet odsto. Istraživanje iz januara kotiralo ih je na 5,7 odsto, dok su prema najnovijem, s kraja aprila, na 4,6 odsto.
Apstinetni i(li) “pecanje”
U čijem “bazenu” bi Evropski savez eventualno mogao da “peca” birače? Stefan Đukić kaže da upravo tu nastaje problem.
“Oni ne mogu uzeti DPS-ove glasove, jer DPS ima mnogo bolju infrastrukturu, mnogo više može da ponudi... Partija vlasti takođe jako teško, kao i od apstinenata, i to iz istog razloga zato što ne žele da se odrede prema događajima prije 2020”, dodaje on.
Đukić je kazao da je crnogorsko biračko tijelo i dalje polarizovano prema događajima iz prošlosti, te da, ako neko ne želi da daje poruku na tu temu, jako je teško da će angažovati šire biračko tijelo.
“... Da li se boje od ulaska u borbu s DPS-om, zato što oni možda mogu mnogo žešće da uzvrate, da li misle da će time izgubiti koalicioni potencijal? Mogu biti različiti uzroci, ali suština ostaje ista: dokle god nisu spremni da adresiraju određene negativne stvari kojih je prije 2020. bilo naizvolte, jako je teško da će dobiti jednog glasača trenutno vladajućih partija, pa čak je i veliko pitanje koga će od apstinenata uspjeti da privuku”, poručio je on.
Miloš Perović kaže da apstinenti tradicionalno najteže mijenjaju ponašanje i često zahtijevaju snažnu kampanju ili izrazito prepoznatljivu političku ponudu. Podsjetio je da u Crnoj Gori postoji značajan broj građanski i proevropski orijentisanih birača koji povremeno ne izlaze na izbore.
“Manje je vjerovatno da će uzeti značajniji broj glasova od stranaka koje čine vladajuću većinu. Ipak, mogu privući dio umjerenih i proevropskih birača koji su 2020. i kasnije podržali promjene vlasti, ali su razočarani rezultatima”, rekao je on “Vijestima”.
Taj segment je, kako dodaje, vjerovatno politički centar koji ne želi povratak DPS-a, ali nije zadovoljan ni aktuelnom vlašću, “a, na kraju, preveliko približavanje DPS biračkom tijelu može otežati prodor prema drugim grupama”. Prema riječima sagovornika, kombinacija pomenutih scenarija bila bi “najprofitabilnija”, odnosno - da “pokupe” dio razočaranih DPS birača, preko građanskih apstinenata do dijela umjerenih birača sadašnje vlasti.
Ivan Vujović kaže da će ciljati apstinente, za koje kaže da ih ima previše, ali s pravom, dodajući da su u pitanju ljudi koji su razočarani u političku ponudu i i u ono što su posljedice političkih promjena nakon 2020. kad je, ističe Vujović, jedan broj građana s pravom ocijenio da treba napraviti političku promjenu poslije dugo godina monolitne vlasti.
“Želimo doći do ljudi koji su nezadovoljni političkom ponudom, kvalitetom života u Crnoj Gori, vladavinom prava, odsustvom meritokratije koju je tzv. nova vlast toliko najavljivala... Želimo doći i do novih birača - naravno mimo onoga što je zbir političke podrške ovih partija. Mi smo sigurni upravo zbog toga što planiramo da ovu misiju nastavimo, da širimo Evropski savez”, ističe on.
Podsjetio je da im je ambicija da listu Evropskog saveza dogodine predvodi neko ko neće biti partijski svrstan, te da smatra da to može da bude dodatna vrijednost i iskorak u pravcu animiranja apstinenata.
Poruka mora biti drugačija
Ipak, pitanje je s kakvom porukom bi se Evropski savez mogao izdvojiti na sceni. To pitanje Stefan Đukić vidi kao najvažnije. Prema njegovim riječima, ako budu išli s porukom da se bore za ekonomski standard građana, nailaze na problem Pokret Evropa sad (PES), problem prosječnih i minimalnih zarada i penzija, odnosno - što će se onda upoređivati rezultati PES-a na tom polju i partija koje čine gro Evropskog saveza.
Ako budu išli u “patriotsku priču”, Đukić kaže da je onda pitanje da li su oni Evropski savez ili neka crnogorska konzervativna partija, a pritom imaju DPS kao nekog koji je u toj sferi značajno snažniji.
“Ako su tema evropske integracije, vrijeme je ono koje im može biti problematično. Ako se do izbora naredne godine zatvore sva (pregovaračka) poglavlja, šta je to što oni mogu da ponude što već nije ponuđeno?”, upitao je on.
Đukić stoga kaže da je neophodno da probaju da nađu svoju nišu, kao i da nije dovoljno samo okupiti veliki broj ljudi.
“To je jasno da kod nas imena daju određene procente i to će povećati njihov saldo, ali ako žele da uđu u dvocifrenu podršku i ako žele da na taj način zaista budu ozbiljne činilac, moraju da vide kako da povećaju svoj koalicioni potencijal van DPS-a. Znači, da im nije samo DPS saveznik”, konstatovao je.
Sagovornik je poručio da moraju biračima da ponude nešto što ne nudi neko drugi.
“... Da li je to partija na vlasti koja može da nudi ono što vlast nudi - zapošljavanje, ugovore i sl, da li je to najveća partija opozicije koja je sve to nudila i davala izdašno 30 godina unazad... Tako da su u određenoj nezgodnoj situaciji, te mislim da je zapravo ono najbolje što mogu da urade - da grade koalicioni potencijal, a da bi to gradili moraju da se odrede prema onome što se dešavalo u Crnoj Gori do 2020”, ponavlja Đukić.
Miloš Perović smatra da nije najvažnije koliko se organizacija priključilo Evropskom savezu, već da li je savez nakon širenja postao privlačniji ljudima koji ga ranije nijesu podržavali.
“Ako širenje donosi nove birače, nova lica i novu energiju, može biti odskočna daska ka boljem rezultatu. Ako donosi samo više organizacija pod istim krovom, bez širenja van postojećeg biračkog kruga, politički efekat će vjerovatno biti ograničen”, rekao je.
I on misli da je pitanje šta mogu ponuditi biračima, a što već nisu - vjerovatno najvažnije za Evropski savez.
“Da bi značajnije rastao, Evropski savez mora ponuditi nešto više od proevropske i građanske retorike koju već dijeli veliki dio političke scene. Njihova šansa je da se pozicioniraju kao alternativa, fokusirajući se na teme koje direktno utiču na životni standard građana i efikasnije institucije”, poručio je.
Prednosti i mane nadstranačke platforme
Upitan šta su prednosti, a šta mane širenja nadstranačke platforme, Stefan Đukić je odgovorio da je prednost u tome što sve partije konstituenti nemaju velike programske razlike, te da je samim tim jasnije za birača koga će glasati, odnosno - ne mora da se razmišlja pojedinačno između stranka članica Evropskog saveza.
“... Hoće li da glasa SD, SDP ili SEP - razlike su samo u licima, pa sama ponuda postaje jasnija”, dodao je.
Što se tiče mana, Đukić kaže da su one simpomatične za crnogorsku političku scenu.
“Svi su lideri, svi žele da se pitaju, svi žele da budu glavni. Te je veliko pitanje do koje mjere može da opstane. Da li odmah poslije prve krivine nakon izbora, kao što se često dešavalo, savezi pucaju jer šef neke od partija nije uspio da uđe u parlament, a druga partija je ubacila trojicu...”, naveo je on.
Sagovornik podsjeća da nema mjesta za svakoga da bude ministar ako dobiju jedan ili dva resora.
“... Pa kako će da se pomire, ko će da bude direktor direktorata i sl... Ali to je pitanje naše političke kulture i to nije problem kao takav samo u Evropskom savezu, već društva u cijelini i to vremenom treba da se rješava”, poručio je Đukić.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
