Mamula kao ključ za pravičnije razgraničenje između Crne Gore i Hrvatske: Analiza pomorskog stručnjaka Samira Hadžića

Priznavanje ostrva Mamula kao relevantne bazne tačke moglo bi dovesti do drugačijeg, pravičnijeg razgraničenja između Crne Gore i Hrvatske na ulazu u Boku Kotorsku, smatra stručnjak za međunarodne odnose i pomorsku politiku Samir Hadžić.

“To bi smanjilo rizik od ograničavanja pristupa otvorenom moru, a očuvalo stabilnost i sigurnost plovidbe”, naveo je Hadžić u analizi za razgraničenje između Crne Gore i Hrvatske na moru, koju je dostavio “Vijestima”.

Prema međunarodnom pomorskom pravu, pojam “bazna tačka” (base point) označava specifičnu tačku na obali ili ostrvu od koje se mjeri granica teritorijalnog mora, ekskluzivne ekonomske zone ili epikontinentalnog pojasa.

Iz dokumenta proizilazi da ako Mamula bude priznata kao relevantna tačka, linija razgraničenja neće ići strogo po sredini između kopna Crne Gore i Hrvatske, nego će uzeti u obzir funkcionalni značaj Mamule. To može omogućiti Crnoj Gori veći pristup zalivu i plovnim pravcima.

Dokument analizira pomorsko razgraničenje između Crne Gore i Hrvatske na području Prevlake i ulaza u Bokokotorski zaliv. Cilj je, kako je navedeno, istraživanje mogućeg modela razgraničenja u skladu s međunarodnim pravom, posebno uzimajući u obzir ostrvo Mamula (Lastavica).

Hadžić ističe da rad nije politički stav već pravna analiza održivosti potencijalnih rješenja.

“Analiza pokazuje da se pitanje Prevlake ne može svesti na jednostavno povlačenje srednje linije između dvije obale”, rekao je Hadžić “Vijestima”.

On je kazao da međunarodna sudska praksa posljednjih decenija jasno potvrđuje da ekvidistanca (linija sredine) predstavlja samo početni korak, dok konačno razgraničenje mora biti rezultat procjene svih relevantnih geografskih okolnosti i postizanja pravičnog rješenja.

“Upravo zato smatram da Crna Gora ima ozbiljne pravne argumente da u budućim pregovorima zatraži da se ostrvo Mamula tretira kao relevantna bazna tačka prilikom određivanja pomorske granice”, objasnio je.

VIŠE VAŽNIH KORISTI ZA DRŽAVU

Smatra da bi takav pristup mogao donijeti više važnih koristi za državu. Prije svega, omogućio bi da se granica određuje u skladu sa stvarnom konfiguracijom ulaza u Bokokotorski zaliv, a ne isključivo prema matematičkoj geometriji.

“Time bi se izbjegao rizik da specifična geografija Boke kotorske proizvede rješenje koje je formalno pravilno, ali u praktičnom smislu nepovoljno za Crnu Goru”, istakao je.

Drugo, kako je naveo, priznavanje Mamule kao relevantne geografske tačke doprinijelo bi očuvanju pune pomorske projekcije Crne Gore prema otvorenom Jadranu.

“To nije pitanje teritorijalnog maksimalizma, već primjene principa pravičnosti koji predstavlja jedno od temeljnih načela međunarodnog prava mora”, pojasnio je.

Kao treću korist navodi da bi trajno razgraničenje zasnovano na objektivnim geografskim okolnostima povećalo pravnu sigurnost, olakšalo upravljanje morskim prostorom i smanjilo mogućnost budućih sporova između dvije prijateljske i susjedne države.

Hadžić podsjeća da poseban značaj ovog pitanja dolazi do izražaja u kontekstu evropskih integracija. Hrvatska je članica Evropske unije, a Crna Gora je najdalje odmakla u procesu pristupanja. Zbog toga je, kako kaže, u interesu obje države da otvorena pitanja budu riješena kroz međunarodno pravo, dijalog i kompromis.

“Moja analiza ne zagovara konfrontaciju sa Hrvatskom niti osporava njena legitimna prava. Naprotiv, predloženi model predstavlja pokušaj da se pronađe rješenje koje će biti pravično, pravno održivo i dugoročno stabilno za obje države”, poručio je.

Istovremeno, kako je rekao, analiza kritički preispituje dosadašnje stručne pristupe koji su pitanje razgraničenja posmatrali gotovo isključivo kroz geometrijski princip ekvidistance.

Hadžić ističe da savremena međunarodna praksa pokazuje da takav pristup nije dovoljan ukoliko zanemaruje relevantne geografske okolnosti i dovodi do nesrazmjernih posljedica.

“Vjerujem da je došlo vrijeme da se pitanje Prevlake vrati u fokus stručne javnosti, ali ne kroz političke poruke i istorijske sporove, već kroz argumente međunarodnog prava, pomorske geografije i zajedničkog interesa Crne Gore i Hrvatske da ovo pitanje konačno zatvore na obostranu korist”, poručio je Hadžić.

On je analizu uputio predsjednicima države, Vlade i Skupštine, Jakovu Milatoviću, Andriji Mandiću i Milojku Spajiću, kao i potpredsjedniku Vlade i ministru vanjskih poslova Ervinu Ibrahimoviću.

ČESTO SE ZAHTIJEVA PRIMJENA PRINCIPA PRAVIČNOSTI

U analizi podsjeća da pitanje razgraničenja između Crne Gore i Hrvatske na području Prevlake predstavlja jedno od posljednjih preostalih otvorenih bilateralnih pitanja na istočnoj obali Jadrana.

Prevlaka se nalazi na ulazu u Bokokotorski zaliv. Nakon ratnih sukoba devedesetih, kontrolu nad spornim graničnim pojasom na Prevlaci preuzeli su posmatrači Ujedinjenih nacija - od 1996. do 2002. godine. Te godine utvrđen je Protokol o privremenom graničnom režimu, prema kom Hrvatska ima kopneni dio poluostrva i morski pojas ulaza u Boku Kotorsku od 550 metara, dok je dio akvatorijuma uz lijevu obalu poluostrva proglašen “ničijim morem”. Taj status je zadržan do danas.

Hadžić u analizi navodi da razgraničenje pomorskih prostora predstavlja jedno od najosjetljivijih pitanja savremenog međunarodnog prava. Iako Konvencija Ujedinjenih nacija o pravu mora iz 1982. godine (UNCLOS) uspostavlja opšti normativni okvir za određivanje teritorijalnog mora, ekskluzivnih ekonomskih zona i epikontinentalnog pojasa, praksa međunarodnih sudova, kako kaže, pokazuje da se konačna rješenja rijetko zasnivaju isključivo na mehaničkoj primjeni geometrijskih metoda.

“U situacijama koje uključuju uske zalive, tjesnace, istorijske vode ili isturena ostrva, često se zahtijeva primjena principa pravičnosti i uzimanje u obzir posebnih geografskih okolnosti. U takvim situacijama međunarodni sudovi nastoje pronaći ravnotežu između teritorijalnog suvereniteta država i potrebe očuvanja funkcionalnosti pomorske komunikacije”, naveo je Hadžić u analizi.

On je analizirao arbitražne odluke u sporovima Eritreja–Jemen (1998–1999) i Slovenija–Hrvatska (2017), kao i relevantne jurisprudencije međunarodnih sudova, kako bi ispitao mogućnost da se ostrvo Mamula tretira kao relevantna bazna tačka u procesu razgraničenja sa Hrvatskom.

Spor između Eritreje i Jemena odnosio se na suverenitet nad ostrvima u Crvenom moru i naknadno razgraničenje pomorskih prostora. Nakon vojnog sukoba 1995. godine, obje države pristale su da spor riješe arbitražom.

“Poseban značaj za ovaj rad ima tretman ostrva Perim. Tribunal je zaključio da se određena ostrva ne mogu automatski zanemariti prilikom razgraničenja samo zbog njihove veličine. Umjesto toga, analizirani su: geografski položaj, istorijska funkcija, navigacioni značaj i efektivno vršenje državnih funkcija”, naveo je Hadžić u analizi.

Perim je, kako dodaje, zbog svog položaja na ulazu u more kroz Bab al-Mandab, imao značajan uticaj na konačno razgraničenje.

Naglašava da tribunal nije uspostavio pravilo prema kojem svako ostrvo automatski dobija puni efekat.

“Međutim, slučaj pokazuje da ostrva smještena na strateškim pomorskim pravcima mogu imati veću težinu od njihove fizičke veličine”, istakao je.

SPOR IZMEĐU SLOVENIJE I HRVATSKE

Hadžić ocjenjuje da arbitražni spor između Slovenije i Hrvatske predstavlja jedan od najzanimljivijih primjera funkcionalnog pristupa pomorskom razgraničenju.

Osnovni problem, kako dodaje, bio je geografski položaj Slovenije, koja bi striktno primijenjenom ekvidistancijom bila gotovo u potpunosti okružena teritorijalnim vodama susjednih država. Tribunal je zaključio da formalna geometrija ne može biti jedini kriterijum. Rezultat je bilo stvaranje tzv. “Junction Area”, posebnog režima koji Sloveniji omogućava funkcionalnu vezu sa otvorenim morem.

“Iako arbitražna odluka nije univerzalni presedan, ona potvrđuje važan princip: međunarodni sudovi mogu odstupiti od striktne geometrije ukoliko je to potrebno radi očuvanja funkcionalnosti pomorske komunikacije. Ovaj slučaj je relevantan jer otvara pitanje da li bi eventualno buduće razgraničenje trebalo da uzme u obzir dugoročnu funkcionalnost pristupa otvorenom moru”, napisao je Hadžić.

Naveo je i primjer ostrva Jan Majen u predmetu između Norveške i Danske (1993). Kako kaže, Međunarodni sud pravde suočio se sa pitanjem uticaja malog ostrva Jan Majen na razgraničenje, ali nije prihvatio ni potpuno ignorisanje ostrva niti njegov puni efekat. Umjesto toga, primijenjen je kompromisni pristup koji je imao za cilj postizanje pravičnog rezultata.

“Ova presuda je posebno važna za pitanje Mamule jer pokazuje da međunarodni sudovi često koriste srednje rješenje između dva ekstrema”, smatra Hadžić.

Prema njegovim riječima, nijedan od analiziranih slučajeva ne daje direktan odgovor na pitanje Prevlake, ali zajedno predstavljaju koristan okvir za procjenu da li bi ostrvo Mamula moglo biti relevantna okolnost u eventualnom budućem postupku razgraničenja između Crne Gore i Hrvatske.

Najneobičnija konfiguracija na istočnoj obali Jadrana

Hadžić ističe da, za razliku od većine pomorskih sporova u kojima je predmet razgraničenja otvorena morska površina, područje Prevlake karakteriše izuzetno složena kombinacija geografskih, istorijskih, bezbjednosnih i ekonomskih faktora.

Geografija ulaza u Bokokotorski zaliv predstavlja jednu od najneobičnijih konfiguracija na istočnoj obali Jadrana. Uski morski prolaz između poluostrva Prevlaka i poluostrva Luštica predstavlja jedini pristup unutrašnjem sistemu zaliva koji obuhvata Kotor, Tivat, Herceg Novi i više strateški značajnih luka i pomorskih objekata, piše u analizi.

Zbog toga, kako se dodaje, pitanje razgraničenja na ovom prostoru nije isključivo pitanje teritorije, već i pitanje dugoročne funkcionalnosti pomorskog saobraćaja, sigurnosti plovidbe i upravljanja pomorskim resursima.

“U tom kontekstu posebno mjesto zauzima ostrvo Mamula, smješteno na samom ulazu u zaliv. Njegov položaj čini ga jedinstvenim geografskim elementom čiji potencijalni pravni efekat zaslužuje zasebnu analizu”, smatra Hadžić.