Mandić "krije" zakon o Petrovićima: Suprotno Poslovniku, mjesec i po drži "u fioci" propis koji je vratio Milatović

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić gotovo mjesec i po drži “u fioci” Zakon o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš koji je početkom juna vratio poslanicima na ponovno odlučivanje šef države Jakov Milatović, iako je, shodno Poslovniku parlamenta, taj propis trebalo da bude stavljen na dnevni red odmah nakon što je poslat nazad.

Milatović je zakon - čijim je izmjenama, između ostalog, bilo predviđeno da dvorac Kruševac u Podgorici pripadne potomcima posljednje crnogorske dinastije - vratio 8. juna, tvrdeći da je suprotan Ustavu.

Prema Poslovniku (član 182), čelnik Skupštine stavlja vraćeni akt na dnevni red prve naredne sjednice. Međutim, Mandić to nije učinio, a od 8. juna je, prema podacima sa sajta zakonodavnog doma, održano, odnosno počelo - pet sjednica.

Parlament i Mandićev kabinet nisu juče “Vijestima” odgovorili na pitanja kad će izmjene Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš ponovo biti pred poslanicima, te zašto nisu bile na prvoj sjednici nakon što je Milatović odbio da ih potpiše.

Odgovor na upit lista nije imao ni poslanik vladajućeg Pokreta Evropa sad (PES) Miloš Pižurica, koji je proljetos predao u skupštinsku proceduru predlog izmjena propisa.

“Nemam informaciju kad će se ponovo glasati o zakonu”, naveo je on.

Strah od Beograda?

U nedostatku zvaničnog odgovora, o razlozima Mandićevog “skrivanja” propisa o Petrovićima može se samo spekulisati. A to vodi isključivo jednom pitanju: da li je predsjednik Skupštine i Nove srpske demokratije (NSD) “povukao ručnu” u strahu od novog “linča” iz Beograda, odnosno od tabloida bliskih tamošnjem režimu Aleksandra Vučića?

Naime, Mandić je početkom juna, odmah nakon što je zakon izmijenjen uz glasove njegove stranke, bio na udaru jer je u aktu ostala formulacija o tome da je Crna Gora nasilno anektirana 1918. godine - što su iz NSD-a oduvijek negirali. Poslanici te partije (Jovan Vučurović i Dejan Đurović) su krajem decembra prošle godine, kad se prvobitno raspravljalo o izmjenama, predlagali da se iz propisa u potpunosti ukloni termin “nasilna aneksija”.

Međutim, kako na kraju ta sintagma nije obrisana, srbijanski tabloidi okomili su se na Mandića objavljujući njegove fotografije uz poruke “bruka dovijeka”, te navodeći da je za šefa NSD-a Srbija okupator Crne Gore, da je “prodao vjeru za večeru”, “krenuo stopama” bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića...

Podrška NSD-a zakonu o Petrovićima - uz druge poteze te stranke i njenog lidera tih dana, poput njegovog prisustva prijemu premijera Milojka Spajića povodom 20. godišnjice obnove državne nezavisnosti - nije prošla bez packi onih s kojima su Nova i Mandić godinama “šurovali”. Tako se iz usta predsjednika Srbije Vučića moglo čuti da je jedino siguran da lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević i njegovi poslanici nisu glasali za izmjene propisa o Petrovićima - jer je Knežević “častan i čestit Srbin” - dok se beogradska žuta štampa nije “upecala” na Mandićevu najavu da nakon što je Petrovićima “vraćen dug”, slijedi povraćaj imovine dinastiji Karađorđević i Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC).

Nakon kampanje koja je vođena tih dana, NSD je podlegao pritisku i podržao inicijativu DNP-a za povlačenje priznanja Kosova u Pljevljima. Mandićeva partija prvobitno je bila odlučila da podršku “stavi na čekanje” dok ne vidi efekte odluke o “otpriznavanju” Kosova u Zeti.

Zašto je zakon sporan Milatoviću

Šef države vratio je parlamentu zakon tvrdeći da je sporna odredba kojom se dvorac Kruševac, sa (pripadajućim) zemljištem, prenosi u privatnu svojinu princa Nikole Petrovića Njegoša, praunuka kralja Nikole - posljednjeg vladara posljednje crnogorske dinastije.

Milatović ističe da je riječ o objektu koji decenijama ima status zaštićenog nepokretnog kulturnog dobra, zbog čega smatra da je njegovo prenošenje u privatno vlasništvo suprotno Zakonu o zaštiti kulturnih dobara i ustavnoj obavezi države da štiti kulturnu baštinu.

Predsjednik tvrdi da je država zauzela ustavan, zakonit i uravnotežen pristup prema potomcima dinastije Petrović Njegoš kroz zakonsko rješenje iz 2011. godine, kojim je predvidjela da im se izgradi porodična kuća na Cetinju i dodijeli stan u Podgorici.

Prema ocjeni Milatovića, davanjem dvorca Kruševac u privatnu svojinu, desio bi se slučaj bez presedana koji bi mogao otvoriti prostor za slične zahtjeve potomaka iste ili drugih dinastija prema državnoj imovini od istorijskog i kulturnog značaja, što bi, tvrdi, bilo štetno po interes Crne Gore.

Miloš Pižurica predao je krajem aprila u skupštinsku proceduru predlog izmjena zakona o Petrovićima kojim se ne traži uklanjanje riječi “nasilne” u formulaciji o aneksiji države iz 1918. godine, što je bilo predviđeno prvobitnom verzijom predloga koju je PES podnio prošle jeseni, a na šta je dio javnosti oštro reagovao. Poslanici NSD-a i DNP-a tražili su tada brisanje kompletnog člana u kom se pominje “nasilna aneksija”. Skupština se nije izjašnjavala o tom predlogu zakona.

Iz novog predloga uklonjene su i odredbe koje su predviđale da bi, ako posljednja crnogorska vladarska kuća nema potomaka po muškoj liniji, tradiciju trebalo da nastavi najstarije žensko dijete.

U predlogu Pižurice ostale su izmjene koje se odnose na to da se rad Fondacije “Petrović Njegoš” finansira iz državnog budžeta, obezbjeđivanjem 100.000 eura na godišnjem nivou.

Navedeno je da potomci dinastije ne mogu da prodaju dvorac Kruševac, niti da otuđe zemljište na drugi način. Jedini “kupac” može biti država, i to po cijeni utvrđenoj na dan sticanja svojine. Troškove rekonstrukcije i opremanja te građevine snosi država, dok bi sredstva trebalo da budu obezbijeđena iz kapitalnog budžeta.

Predlogom je predviđeno i da institucije smještene u dvorcu imaju pravo da do izgradnje Muzeja savremene umjetnosti nastave rad uz plaćanje zakupnine koju određuje nadležni organ državne uprave za kulturu.

Predviđeno je i definisanje statusa nepokretnosti datih u svojinu potomcima. Stan u Podgorici ostao bi u vlasništvu dinastije, dok se zemljište u Cetinju, predviđeno za izgradnju kuće, vraća u državnu svojinu.