Izjašnjenjem vještaka humane genetike Svetlane Đukić, danas je u Višem sudu u Podgorici nastavljeno suđenje Danilu Jovanoviću i braći Zdravku i Zoranu Raduloviću, optuženima za ubistvo Zorana Boljevića u lokalu “Laganini” u maju 2016.
Vještak humane genetike Svetlana Đukić je pred vijećem kojim predsjedava sudija Predrag Tabaš, između ostalog kazala da je predmet vještačenja bio pištolj „crvena zastava“ M 70, kalibra 7,65 milimetara, koji je pripadao sada pokojnom Boljeviću. Navela je da postoji jaka hipoteza da se na pištolju nalazi biološki trag DNK koji potiče od okrivljenog Zdravka Radulovića.
Ovaj pištolj je nađen na licu mjesta umotan u majicu Zorana Boljevića.
„Uzela sam dva uzorka sa pištolja „crvena zastava“ model M 70, kalibra 7,65 milimetara, koji je pripadao sada pokojnom Boljeviću. Na pištolju se nalaze biološki tragovi od najmanje tri osobe, a dominatan donor je Zdravko Radulović. Četiri puta je veća vjerovatnoća da je on donor, nego ostale dvije osobe. Nađen je biloški materijal i od Zorana Boljevića, a treću osobu nisam utvrđivala. Najveća količina DNK biološkog materijala na ovom pištolju pripada Zdravku Raduloviću. Pojasnila bih da s obzirom da je Zdravko R. krvario, moja pretpostavka je da se radi o prisustvu njegove krvi na pištolju. Iako to nije potvrđeno, ne može se isključiti mogućnost prisustvo njegove krvi, i to pretpostavljam. Nije utvrđeno da li je ovaj DNK nastao od kontakta ili tjelesna tečnost. Egzatno mogu da kažem da je najveća količina njegovog biloškog materijala. Preliminarnim testom „hemastiks“ je dobijen pozitivan rezultat, što ukazuje na prisustvo krvi. Heksagon test za utvđivanje ljudske krvi, dobijen je negativan rezultat i takav se može dobiti usljed male količine, pa je zaključak da se prisustvo krvi ne može isključiti. Biološki materijal DNK Zdravka Radulovića je nađen na navlaci, rukohvatu, udaraču i obaraču pištolja. Kada sam uzimala bris sa pištolja i to tako da je biološki materijal mogao da se prenese sa jednog dijela na drugi dio pištolja. Drugi uzorak biloškog materijala sa cijevi pištolja, pokazao je prisustvo dvije osobe, a dominantan trag DNK je Zdravka Radulovića. Ovaj biološki materijal je ekstremno jaka hipoteza da potiče od njegove krvi. Pretpostavljam da bi mogla biti krv Zdravka R. Ostavljam mogućnost da je njegov biološki materijal prenesen na druge djelove pištolja“, izjavila je vještak humane genetike Svetlana Đukić.
Odgovarajući na pitanje Suzane Milić, državnog tužioca u višem tužlaštvu u Podgorici, vještak je kazala da može dati mišljenje da je nesumnjivo biloški materijal optuženog Zdravka R., ukoliko nema jednojajčanog blizanca. Odgovarajući na pitanje advokata odbrane Zdravka Begovića, vještak je dozvolila mogućnost da je od epitelnih ćelija kože, biološki materijal optuženog.
Advokat Begović nije imao primjedbi na nalaz vještaka humane genetike, dodajući da se on podudara sa odbranom Zdravka R.
„On je bio u šoku i u odbrani pred sudom je kazao da se uplašio da svoj život i svog brata Zorana. Optuženi Zdravko R, je kazao da je pokušavajući da spasi svoj i bratovljev život, pokušao da oduze pištolj koji se nalazio kod sada pokojnog Zorana Boljevića. Dakle, on je pokušavao da mu uzme pištolj i ovo vještačenje je u saglasnosti sa odbranom“, smatra advokat Begović.
Advokat Vladislav Anđelić, punomoćnik porodice Boljević, prigovorio je nalazu zbog načina uzimanja uzoraka DNK za analizu. On smatra da ih je vještak prebrisala i štapićem uzela samo jedan uzorak i tako ih kontaminirala.
Vještak Svetlana Đukić je dodala da je uradila kako je to naredbom tužioca traženo da uzme tragove.
„Nije postojala jasna naredba da se uzme uzorak posebno sa svakog dijela pištolja. Ne postoji nikakva mogućnost kontaminacije u laboratoriji“, odgovorila je vještak humane genetike. Prema navodima optužnice, Danilo Jovanović (64) i njegovi sestrići Zdravko (33) i Zoran Radulović (37), počinili su krivično djelo „teško ubistvo“, te da su 25. maja 2016. oko 14 sati, pri bezobzirnom nasilničkom ponašanju, sa umišljajem ubili Zorana Boljevića. Optužnicom je predstavljeno da je kritične prilike Zoran Radulović došao do Boljevića, pozdravio se s njim a potom mu, ničim izazvan, udario čašom po licu čime mu je nanio tjelesnu povredu, nakon čega je navodno nastavio da ga pesnicama udara po glavi i tijelu u čemu mu se pridružio i njegov brat Zdravko. Vršeći nasilje naočigled zaposlenih i gostiju lokala, došlo je do remećenja javnog reda i mira „pri čemu su svo vrijeme pokazivali izrazitu grubost, drskost i bezobzirnost u fzičkom nasilju nad oštećenim i u savladavanju otpora koji im je pružao dok je pokušavao da se odbrani od napada i nasilja“. Uspjeli su da ga savladaju i obale na pod a potom su ga tako držali pristiskajući mu tijelo za podlogu i onemogućavajući mu da se odbrani „na koji način su omogućili okrivljenom Jovanović Danilu da ostvari njihovu zajedničku odluku da liše života oštećenog, odnosno da u pravcu njegovog tijela ispali tri metka od kojih ga je jedan pogodio u glavu“, piše u optužnici.
Daljina pucanja
Vještak hemijske struke Ljudmila Ivanović kazala je da je njen zaključak da je u okolini oštećena nijesu nađene barutne čestice na majici pokojnog Zorana Boljevića, te da je zaključila da je pogođen hicem iz vatrenog oružja sa daljine veće od 90 centimetara.
Bonus video:
