Vjeruje li Spajić više javnosti nego službama: Lunić o premijerovim tvrdnjama o hibridnom djelovanju protiv države

Dok se pažnja javnosti usmjerava na pitanje o kojim dvijema državama je premijer Milojko Spajić pričao prošle sedmice kad je tvrdio da će nastavak pregovora sa EU pratiti hibridno djelovanje, ostaje neodgovoreno ono koje je, sa stanovišta državne bezbjednosti, mnogo važnije: zašto vrh izvršne vlasti zemlje EU kandidata više vjeruje javnosti nego sopstvenim institucijama u odbrani informacija o prijetnji po tu istu državu?

To pitanje postavlja konsultant iz oblasti geopolitike i bezbjednosti Nikola Lunić komentarišući za “Vijesti” premijerovu nedavnu poruku da su u hibridno djelovanje protiv evropskog puta Crne Gore umiješani zvaničnici najmanje dvije države iz regiona.

Spajić je te navode iznio pozivajući se na “ozbiljne bezbjednosne operativne informacije”.

“Prema našim saznanjima, takve aktivnosti imaju za cilj destabilizaciju Crne Gore, uz očekivanu podršku pojedinih političkih aktera i dijela medijske scene u našoj zemlji. Znamo za ove namjere i svjesni smo njihovog cilja. Pokušaji destabilizacije neće promijeniti naš kurs, niti zaustaviti evropski put Crne Gore, koji je veći od dnevnog interesa bilo koje političke strukture”, napisao je on prošlog četvrtka na mreži “Iks”.

Lunić je listu kazao da je šef crnogorske Vlade reagovao na način koji se rijetko viđa kod nosilaca izvršne vlasti, čak i u državama s mnogo dužom tradicijom otvorenog bezbjednosnog diskursa. Pojasnio je da se operativna saznanja o stranom miješanju po pravilu obrađuju kroz nacionalne obavještajne mehanizme, dijele sa saveznicima kad je to potrebno, i tek nakon verifikacije - ako uopšte - prevode u javnu komunikaciju.

“Premijer je taj redoslijed preskočio, i upravo ta odluka, više nego sam sadržaj objave, zaslužuje pažljivije čitanje”, tvrdi sagovornik.

Preventiva, odbrana, sumnje...

On je rekao da je prvo objašnjenje koje se nameće to da je riječ o preventivnoj političkoj komunikaciji - pokušaju da se javnost unaprijed imunizuje protiv kampanje diskreditacije za koju vlast smatra da dolazi. Lunić je ocijenio da bi to bila legitimna, mada neuobičajena, upotreba bezbjednosnog jezika u javne svrhe.

“Međutim, kad se objava premijera stavi u kontekst navoda iz bezbjednosnog sektora o jednom visokom funkcioneru Vlade koji se nalazi pod uticajem osoba povezanih s kriminalnim strukturama - slika postaje složenija. Ukoliko je istina da kriminogeni milje raspolaže kompromitujućim materijalom o političaru koji bi zbog toga mogao inscenirati raskol i napuštanje koalicije, to predstavlja destabilizaciju zemlje i dalju podjelu društva”, ustvrdio je Lunić.

Sagovornik je ukazao da ono što sad izgleda kao upozorenje na spoljnu prijetnju, moglo bi jednako dobro biti unaprijed pripremljena odbrana od unutrašnjeg rasula: ako se, kaže, sukob na vrhu izvršne vlasti već nazire, mnogo je pogodnije da javnost taj sukob doživi kao posljedicu tuđe, rukom vođene destabilizacije, nego kao priznanje da povjerenje unutar sopstvene koalicije više ne postoji.

Lunić kaže da se najozbiljnije objašnjenje Spajićevog poteza tiče samog bezbjednosnog aparata. Prema njegovim riječima, ako premijer sumnja u lojalnost ili profesionalnu autonomiju djelova sopstvenih službi, javni prostor mu ostaje kao jedini kanal u kom može da djeluje bez rizika da informacija bude presretnuta, iskrivljena ili sabotirana iznutra.

“U tom slučaju, javna objava nije znak bezbjednosne strategije - ona je simptom institucionalne krize koja je odavno prevazišla granice jedne afere ili jednog mandata”, podvukao je on.

Poruka s kontrolisanim curenjem

“Vijesti” su prošle sedmice, pozivajući se na izvore iz bezbjednosnog sektora, objavile da pojedinim centrima moći u regionu trenutno ne odgovara ubrzano napredovanje Crne Gore u evropskim integracijama, pa da stoga smatraju da bi unutrašnja politička nestabilnost mogla biti jedan od načina da se taj proces uspori. Izvor redakcije rekao je da se jedan visoki funkcioner Vlade nalazi pod snažnim uticajem osoba povezanih s kriminalnim strukturama, koje navodno raspolažu kompromitujućim informacijama o njemu, a da se konstantno traže političke pukotine koje bi mogle dovesti do vanrednih parlamentarnih izbora.

Iako premijer prošle sedmice nije imenovao države za koje tvrdi da hibrdino djeluju protiv Crne Gore, redakcija je objavila da su u pitanju Srbija i Albanija.

Na pitanje zašto Spajić nije naveo zemlje na koje je mislio, Lunić je odgovorio da javno imenovanje dvije susjedne države, od kojih je jedna članica NATO-a, a obje su kandidati za članstvo u EU, kao učesnice koordinisanog hibridnog djelovanja protiv suverene odluke Crne Gore o sopstvenom evropskom putu - predstavlja diplomatski čin najviše ozbiljnosti.

Sagovornik naglašava da bi takav potez praktično bio ekvivalentan formalnoj optužbi za miješanje u unutrašnje stvari, te da zbog toga takva izjava zahtijeva odgovornost, tj. dokazni prag koji nadilazi “operativna saznanja” ili procjene neimenovanih izvora i obično podrazumijeva verifikovane nalaze - po pravilu dijeljene s NATO i EU partnerima prije nego što postanu javne.

“Sve što je dosad izneseno u javnost - uključujući premijerovu izjavu i navode iz bezbjednosnog sektora - izričito je predstavljeno kao procjena, a ne kao utvrđena činjenica. Neimenovanje država je, u tom smislu, jedini način da se ostane unutar granica onoga što se realno može odbraniti”, podsjetio je on.

No, Lunić kaže da neimenovanje država ima i drugu, manje odbrambenu, funkciju - ono premijeru omogućava da poruku pošalje bez formalnog zatvaranja diplomatskog prostora - posebno prema Srbiji, s kojom Podgorica održava dugogodišnji odnos naizmjenične tenzije i normalizacije, i prema Albaniji, partneru u okviru NATO-a.

Dodaje da istovremeno, kad se u medijima imenuju te iste države, premijer dobija efekat direktnog imenovanja bez formalne odgovornosti za njega - teret dokazivanja i eventualne diplomatske posljedice prelaze na medije, a ne na Vladu.

“Taj obrazac - poruka isporučena kroz kontrolisano curenje umjesto kroz zvaničnu izjavu - nije crnogorska specifičnost, ali zaslužuje da bude prepoznat i imenovan kao politički instrument, a ne prećutan kao slučajnost”, ocijenio je Lunić.

Zašto je meta ranjiva

Ono što konkretnu epizodu čini relevantnom daleko izvan crnogorskih granica, za Lunića je pitanje koje je nedavno postavio i admiral u penziji i nekadašnji načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore, Dragan Samardžić.

“Najveća opasnost, kazao je (Samardžić) za ‘Pobjedu’, ne dolazi od same namjere spoljnog aktera, već od unutrašnjih slabosti sistema koji tu namjeru čini ostvarivom. To je precizna dijagnoza, i ona pomjera raspravu s pitanja ‘ko napada’, na pitanje - zašto je meta uopšte ranjiva”, kazao je Lunić.

On ističe da se Crna Gora, uoči članstva u NATO-u 2017. godine, suočavala s mnogo ozbiljnijim i eksplicitnijim pokušajima destabilizacije nego što je bilo šta što se danas nagovještava, kao i da je te pokušaje prevazišla, ali ne zato što je spoljni pritisak prestao, već zato što su institucije, u tom trenutku, funkcionisale dovoljno kohezivno da apsorbuju udar.

Prema njegovim riječima, danas se ta kohezija ne podrazumijeva.

“Nepovjerenje između predsjednika i premijera, otvoreno pitanje lojalnosti unutar same Vlade, i spremnost da se bezbjednosni jezik koristi kao oruđe unutar koalicione borbe prije nego kao instrument državne odbrane - sve su to slabosti koje ne stvara nijedan regionalni centar moći, ali koje svaki regionalni centar moći, ukoliko postoji, sa zadovoljstvom zatiče već otvorene”, primIjetio je Lunić.

Tvrdi da je u tome i suštinska poruka koja važi za cijeli region - hibridno djelovanje rijetko je uzrok krize. Ono je, kaže Lunić, gotovo po pravilu, njen simptom i pojačivač.

“Dok se pažnja javnosti usmjerava na pitanje koje su to dvije države u pitanju, ostaje neispitano ono pitanje koje je, sa stanovišta državne bezbjednosti, mnogo važnije - zašto vrh izvršne vlasti jedne države kandidata za EU više vjeruje javnosti nego sopstvenim institucijama da odbrani informaciju o prijetnji po tu istu državu. Odgovor na to pitanje, a ne imena dvije susjedne zemlje, trebalo bi da bude sljedeći naslov u medijima”, poručio je.

Srbija i Albanija negiraju učešće

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić rekao je prošle sedmice da je “siguran” da je Spajić mislio na Hrvatsku, a da ne zna koja je to druga zemlja koja hibridno djeluje u Crnoj Gori.

S druge strane, šef albanske diplomatije Ferit Hodža istakao je da Tirana niti jeste, niti može biti dio bilo kakvog destabilizujućeg scenarija.