Bivši funkcioneri koji su stambene kredite ili građevinsko zemljište dobili po povlašćenim uslovima ne bi, prema predlogu Demokrata, morali fizički da vraćaju nekretnine državi, već bi bili obavezani da plate 100 odsto sadašnje vrijednosti.
Ako je, na primjer, funkcioner svojevremeno platio 30 odsto tržišne vrijednosti stana, poreska obaveza odnosila bi se na sadašnju tržišnu vrijednost preostalih 70 odsto, dok bi se njegova dokazana naknadna ulaganja izuzela iz obračuna.
To je za “Vijesti” pojasnila potpredsjednica Skupštine i poslanica Demokratske Crne Gore Anđela Vojinović.
Predlog zakona za takvu korist predviđa poresku stopu od 100 odsto, a prihod bi bio namjenski korišćen za dijagnostiku i liječenje djece i odraslih u inostranstvu.
Demokrate su predlog predstavile 7. oktobra, tvrdeći da žele da državi bude nadoknađena puna vrijednost pogodnosti koju su funkcioneri dobili kroz nekadašnji sistem rješavanja stambenih potreba.
Dva dana kasnije, predlog nije dobio podršku potrebnu da bude uvršten u dnevni red sjednice parlamenta. Za dopunu dnevnog reda glasalo je 39 poslanika, a predsjednik Skupštine Andrija Mandić je nakon toga kazao da će na narednom zasjedanju ponovo predložiti. Predlog se i dalje vodi kao akt u skupštinskoj proceduri.
NE ODUZIMAJU STAN, VEĆ NAPLAĆUJU POGODNOST
Model koji predlažu Demokrate, prema riječima Vojinović, izabran je umjesto fizičkog oduzimanja nekretnina zato što dio nekadašnjih korisnika više nema stan koji je dobio pod povoljnim uslovima, jer ga je prodao, zamijenio ili naknadno značajno rekonstruisao.
“Naš Predlog zakona predviđa vraćanje 100 odsto sadašnje tržišne vrijednosti imovinske koristi, a ne u trenutku kada je dobio stan, koju je funkcioner ostvario zahvaljujući privilegijama finansiranim državnom imovinom i javnim novcem. Dakle, ne dijela te koristi, nego njenog cjelokupnog iznosa. Razlika je isključivo u pravnom mehanizmu kojim se taj cilj ostvaruje. Umjesto fizičkog oduzimanja stanova, predložili smo zakonski model kojim se utvrđuje vrijednost privilegije i nalaže njena potpuna novčana nadoknada državi”.
Prema njenom objašnjenju, procenat pogodnosti koji je funkcioner ostvario prilikom prvobitne kupovine primjenjivao bi se na današnju vrijednost nekretnine.
“Ako je funkcioner stan platio 30 odsto njegove tadašnje tržišne vrijednosti, preostalih 70 odsto predstavlja imovinsku korist koju je ostvario zahvaljujući privilegovanom položaju. Prema našem Predlogu zakona, licencirani procjenitelj utvrđuje sadašnju tržišnu vrijednost tog dijela nepokretnosti, a na tako utvrđenu korist obračunava se porez po stopi od 100 odsto. To znači da se u državni budžet vraća svaki euro sadašnje vrijednosti privilegije, a ne 10 odsto, 20 odsto ili 30 odsto tog iznosa. Istovremeno, zakon štiti dio vrijednosti koji potiče od sredstava koja je funkcioner zaista platio, kao i njegova dokazana lična ulaganja”.
Predlog zakona se ne odnosi samo na stanove. Predmet oporezivanja bio bi dio vrijednosti stana kupljenog ispod tržišne cijene, dio ili puna vrijednost stana dobijenog bez naknade, oprošteni ili otpisani dio stambenog kredita, građevinsko zemljište dobijeno besplatno ili po povoljnijim uslovima, kao i druga mjerljiva imovinska korist koju korisnik nije morao da vrati. Običan zakup stana, bez prenosa svojine ili oprosta obaveze koji stvara trajnu korist, ne bi bio oporezovan.
PRODAJA STANA NE BI IZBRISALA RAČUN
Shodno predlogu Demokrata, ako je imovina poklonjena prije nastanka poreske obaveze, primalac poklona bi odgovarao za dug do vrijednosti besplatno stečene imovine, a ako je korisnik preminuo, obveznik bi mogao postati nasljednik koji je naslijedio nepokretnost ili drugu korist.
“Zato je novčano utvrđivanje i naplata ostvarene imovinske koristi jedini model koji može biti istovremeno pravičan, primjenjiv i efikasan”, kazala je Vojinović.
Iako su Demokrate prilikom predstavljanja predloga govorile o stanovima dodjeljivanim u periodu od približno posljednjih 15 godina, Vojinović je pojasnila da u predlogu zakonu ne postoji odredba prema kojoj obaveza automatski nestaje kada od dodjele prođe taj period.
“Vremensko ograničenje od 15 godina nije izostavljeno slučajno. Naprotiv, smatramo da je pravno preciznije i odgovornije krug obveznika odrediti prema konkretnom zakonskom osnovu po kojem su ostvarili privilegiju, a ne prema proizvoljno utvrđenom kalendarskom datumu. Članom 1 našeg predloga izričito su obuhvaćene odluke o rješavanju stambenih potreba zasnovane na članu 26 Zakona o stanovanju i održavanju stambenih zgrada iz 2011. godine, kao i članu 29 Zakona o održavanju stambenih zgrada iz 2016. godine. Dakle, ne postoji mogućnost da neko izbjegne poresku obavezu samo zato što je od dodjele stana prošlo više od tačno 15 godina”, kazala je Vojinović.
Ona je naglasila da je predlog zbog toga usmjeren prema onima kod kojih se mogu dokazati status javnog funkcionera, odgovarajući pravni osnov dodjele i konkretna materijalna korist.
“Naš cilj nije proizvoljna naplata, već precizno utvrđivanje odgovornosti svakoga ko je na osnovu takvog sistema stekao privilegiju na teret javnih sredstava”.
DO 120 RATA
Predlog zakona omogućava da na zahtjev obveznika Poreska uprava odobri plaćanje u jednakim mjesečnim ratama, a najduže 120 mjeseci, pri čemu bi se uzimali u obzir visina duga, prihodi obveznika i njegovog domaćinstva i minimum životnog standarda.
“Deset godina je maksimalni rok za njegovu potpunu naplatu. Predlog zakona ne omogućava umanjenje utvrđene poreske obaveze zbog slabijeg imovinskog stanja funkcionera. Dakle, ne poklanjamo nikome ništa, već stvaramo uslove da država naplati cjelokupnu utvrđenu korist, bez nepotrebnog ugrožavanja osnovne egzistencije porodičnog domaćinstva”, kazala je Vojinović.
Pravo na desetogodišnju otplatu, međutim, ne bi imali oni koji u propisanom roku ne prijave poresku obavezu. Za njih bi Poreska uprava pokrenula postupak po službenoj dužnosti, a na nekretninama bi se mogla upisati sredstva obezbjeđenja naplate.
“Predlog izričito predviđa i upis sredstava obezbjeđenja naplate na nepokretnostima, dok se na pitanja kamata i prinudne naplate primjenjuju propisi kojima se uređuje poreski postupak. Prema tome, nedostatak trenutnih prihoda ne znači prestanak poreske obaveze, niti oslobađanje od odgovornosti”, pojasnila je Vojinović.
Milioni za liječenje u inostranstvu
Sav prihod prikupljen ušao bi u državni budžet, sa unaprijed određenom namjenom - dijagnostiku i liječenje djece i odraslih u inostranstvu kada odgovarajuće liječenje nije moguće obezbijediti u Crnoj Gori, ili u ustanovama sa kojima Fond za zdravstveno osiguranje ima ugovor.
“Time želimo da vrijednost privilegija ostvarenih na teret javnih sredstava bude vraćena u funkciju javnog interesa”, rekla je Vojinović.
Iako ne znaju koliki prihod države bi bio po ovom osnovu, Demokrate procjenjuju da bi bio višemilionski.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
