Predsjednik Demokratske partije socijalista (DPS) Milo Đukanović mogao bi se naredne godine kandidovati za predsjednika Crne Gore kako bi sa mjesta šefa države ponovo kontrolisao političke procese u zemlji. Iako je na zvaničnu politiku uticao i kao šef vladajuće partije, iz fotelje šefa države Đukanović bi dobio priliku da javno vodi državnu politiku, dok bi nepopularne socijalne i ekonomske mjere prepustio odanom partijskom kolegi koji vodi vladu.
Izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje (CGO) Daliborka Uljarević očekuje da se, nakon trećeg povlačenja, Đukanović vrati na državnu funkciju. Podsjećajući da je lider DPS-a decenijama donosio ključne političke odluke u državi, ona ističe da je teško očekivati da Đukanović pristane na dobrovoljnu marginalizaciju. “On i sada, na poziciji predsjednika Košarkaškog saveza Crne Gore, što mu je trenutno jedina javna funkcija, predstavlja politički moćniji teg nego makar tri četvrtine postojeće vlade. I vjerujem da niko nema iluzija da ova vlada ili bilo ko u njoj može učiniti bilo što čime bi sam Đukanović bio nezadovoljan”, smatra ona.
Iako iz DPS-a nijesu komentarisali mogućnost da se Đukanović kandiduje za predsjednika države, aktuelni predsjednik Filip Vujanović ga je javno pozivao da se oproba na predsjedničkim izborima naredne godine. Mada nije javno odgovarao na Vujanovićeve pozive, Đukanović je raniej izjavio da će “ procijeniti šta je najbolje za Crnu Goru”. U slučaju da se kandiduje, Đukanoviću to ne bi bio prvi put jer je predsjednik države bio od 1998. do 2002. godine, dok je vladom upravljao Vujanović. Uljarevićeva smatra da je prelazak jakih lidera, koji moć zasnivaju na preplitanju partije i državnih institucija, na mjesto šefa države iznuđen potez.
“Odgovornost nikad nije bila opterećenje liderima tog tipa, jer oni kroz jednu autoritarno-populističku matricu uspijevaju da izbjegnu i da uvijek nađu neke druge ljude ili okolnosti koji su krivi za njihove štetne odluke”.
Aktuelni predsjednik Vlade Srbije Aleksandar Vučić posljednji je stranački lider u regionu koji je premijersku zamijenio foteljom predsjednika države. Prije Vučića to je učinio i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, kojeg je na mjestu premijera zamijenila njegova bivša savjetnica Željka Cvijanović. Premijersku fotelju ustupio je i predsjednik Kosova Hašim Tači, kojeg je u Vladi naslijedio koalicioni partner Isa Mustafa.
Ističući da je Đukanović mnogim liderima u regionu bio učitelj sticanja i zadržavanja moći, Uljarevićeva smatra da Vučić ima sve preduslove da ga nadmaši.
“Dekadentnost Đukanovića i DPS-a se ne može više sakriti, a počinje i da svoj odraz ima u izbornim rezultatima i pored sve mašinerije i zloupotrebe državnih resursa vladajuće partije. Đukanovićev manevarski prostor se smanjuje, on je i kao baštinik moći na raskrsnici sa koje to vidi ali je pitanje da li će dopustiti da postane žrtva sopstvene “veličine” ili će naći načina da sebe spasi time što bi se zaista potpuno povukao iz aktivne politike”, tvrdi ona.
Putin i Erdogan kao uzori jer Balkanci vole jake pojedince
Iako su rotacije na državničkim funkcijama napravili i aktuelni predsjednici Rusije Vladimir Putin i Turske Redžep Tajip Erdogan, Uljarevićeva smatra da je teško povlačiti paralelu sa odlukama balkanskih lidera. Putin i Erdogan, smata ona, uzor su većini lidera u regionu.
“Putin i Erdogan su lideri velikih i značajnih država na međunarodnom planu i poređenje balkanskih lidera jedne već prevaziđene političke teksture nije primjereno, iako vjerujem da oni mogu intimno biti uzori tim istim balkanskim liderima. Cilj svakog demokratskog društva jeste izgradnja moćnih institucija, a ne moćnih pojedinaca. Crna Gora, kao i druge države zapadnog Balkana, mora da se ugleda na države u kojima snagu imaju institucije nezavisno od toga koji je pojedinac prvi među jednakima”, smatra ona.
Bonus video:
