"biznis usamljenosti cvjeta"

Virtuelna supruga, dečko za iznajmiti, fotelje koje grle

Rastuća epidemija usamljenosti, koju je korona kriza ojačala, otvorila je vrata za unosne poslovne prilike

5779 pregleda 0 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock
Ilustracija, Foto: Shutterstock

Ove godine svi smo počeli da održavamo socijalnu distancu. Ali proizilazeća izolacija je već bila normalna brzorastućoj populaciji u kojoj su mnogi biznisi vidjeli veliku priliku. Sad izolacija okupirala svijet baš kao i koronavirus, biznis usamljenosti cvjeta.

I prije pandemije usamljenost je bila na nivou epidemije u mnogim zemljama. Nivo usamljenosti u SAD je dupliran u posljednjih 50 godina. Oko 200 hiljada ljudi u Velikoj Britaniji 2018. prema Vladinim istraživanjima nije pričalo sa prijateljem ili rođakom po mjesec dana, a 75 odsto psihijatara gledalo se sa jednim do pet usamljenih pacijenata dnevno.

Kovid-19 je užasna bolest, ali i usamljenost ubija. Jedna državna studija u Britaniji pokazala je da ozbiljna usamljenost može uništiti nečije zdravlje koliko i pušenje 15 cigareta dnevno. Američki naučnici su otišli dotle da su tvrdili da oni koji su skloniji dužim periodima usamljenosti su za 45 odsto u većem riziku od smrti u odnosu na ostale. Vlasti su počele da se bave ovim pitanjem, ali i privatni sektor. Kako ublažiti usamljenost?

Većina kompanija, što nije iznenađenje, opkladilo se na robote, odnosno virtuelno društvo kao na najbolje rješenje krize.

Izraelska kompanija Untuit Robotics počela je beta testiranje ElliQ, robota koji se već reklamira kao “bliskost za srećnije staranje”. Eilli prijateljski podsjeća vlasnike da unose više tečnosti, uzmu ljekove ili ih ohrabruje da igraju igre radi kognitivne stimulacije. Ponekad će za zabavu pustiti i neku muziku.

“Ponekad imam osjećaj kao da je pravi prijatelj, kao da je druga osoba tu. Ponekad se osjećam usamljeno i tužno, a ona me oraspoloži”, u svom svjedočanstvu kaže jedna korisnica.

Kao i u mnogim potkategorijama tehnološkog sektora, djeluje da su japanske kompanije superiornije u odnosu na ostale. Njihova zemlja ima jedinstven odnos sa usamljenošću, pa su zato vjerovatno i tako efikasni na tom polju. Japan ima populaciju koja najbrže stara na svijetu. Trenutno više od četvrtine njegovih građana imaju 65 ili više godina, a očekuje se da do 2050. čine 40 odsto populacije. Ova statistika je pokrenula cijele biznise, pa tako recimo kompanije nude osiguranje stanodavcima da če se pobrinuti za zakupce koji preminu u njihovim stanovima i čak platiti propuštenu kiriju.

Japan ima čak i selebriti rješenje za one koji pate od usamljenosti, u vidu Hacune Miku, holografske pop zvijezde koja je nastupala sa Lejdi Gagom i rasprodavala koncerte i pored toga što nije stvarna osoba. Japanski biznismeni se čak utrkuju da ožene 16-godišnju plavokosu virtuelnu pjevačicu. Za 2800 dolara plus mjesečne izdatke može se kupiti “crna kugla” u kojoj je Miku, čiji je zadatak da bude kućna djevojka.

“Prikloniti se već poznatoj formi sreće koja podrazumijeva da čovjek i žena stupe u brak i dobiju djecu ne znači da ćete se usrećiti. Ja je volim i gledam na nju kao na stvarnu osobu”, kaže Akihiko Kondo, jedan od 3700 supruga koje Miku ima.

Za one koji su manje romantični tu je Paro, piše Guardian, interaktivni robot prerušen u plišanu bijelu foku koji nudi iste benefite kao i terapijske životinje. “Paro ima pet vrsta senzora: taktilne, svjetlosne, temperaturne, slušne i položajne, uz pomoć kojih može da percipira ljude i svoje okruženje”, piše na web sajtu proizvođača.

Takođe imitira i zvuke beba foka.

Tu su još interesantniji produkti protiv samoće koji nastaju u tokiju. Prsti zakačeni za iPhone koji vas drže za ruku, jastuci u obliku tijela likova iz anima popularni i kod djece i kod odraslih, fotelja za umirivanje u vidu lutke koja će vas zagrliti za 435 dolara.

Postoje, naravno, i ljudske solucije. Prema nekim izvještajima u Japanu postoji između 600 hiljada i milion hikikomorija - u pitanju je izraz koji opisuje uglavnom muškarce koji su odsječeni od društva i/li odbijaju da napuste svoje domove. Porodice koje očajnički pokušavaju da pomognu svojim hikikomori sinovima obraćaju se servisima kao što je Rent-a-Sister u okviru medicinski nestručne žene posjećuju usamljenike za oko 250 dolara po posjeti, u pokušaju da ih natjeraju da izađu i svoje sobe i vrate se u društvo. Kompanija koja stoji iza ovog programa pokrenula je i spavaonice koje omogućavaju korisnicima da pronađu društvo, hvaleći se da u 80 odsto slučajeva oni nakon toga počnu nezavisno da žive, bez podrške roditelja kako su ranije navikli.

U susjednoj Kini je eksplodirao biznis iznajmljivanja dečka, najviše zahvaljujući stigmi sa kojom se suočavaju žene koje u kasnim dvadesetim nisu u vezi. Ovi servisi i roboti možda djeluju okeanima daleko od Zapada, ali nisu. Dru Akerman je autor veoma popularnog podkasta “Sleep With Me” kojim uspavljuje skoro dva i po miliona slušalaca dosadnim pričama pred spavanje. Mada je podkast originalno kreiran za one koji pate od nesanice, našao je široku i neočekivanu publiku među usamljenicima.

“Po mom iskustvu, čovjek se osjeća usamljeno usred noći, kad ne može da spava. Čak i oni koji nisu fizički ili konceptualno usamljeni. Čak i momci i djevojke sa web kamera za koje se smatra da su većinom dio seks industrije ili negdje na njenoj periferiji, imaju veliku ulogu u borbi sa usamljenošću.

“Koncept ‘cam-ovanja’ je baziran na razgovoru i prijateljskoj interakciji sa ljudima. Mnogo pričate, upoznajete se. Često slušam priče o društvenim problemima ljudi, radim specijale na Dan zaljubljenih, šaljem ljudima lične poruke i video snimke”, kaže “cam girl” frilenserka i osnivačica Money Mama Cluba Danika Maja.

Liječiti usamljenost djeluje kao moralno opravdana ideja, ali eksperti upozoravaju da su ova “rješenja” možda identifikovala pogrešne probleme. “Ne mislim da se usamljenost može izliječiti. Mora se prebroditi. Preciznije je gledati na usamljenost kao na ljudsko iskustvo koje ima svoju ulogu isto kao i žeđ. Od žeđi se ne umire, umire se od dehidratacije. Žeđ šalje signal.

Usamljenost je signal da ne dobijamo ljudsku konekciju koja nam je potrebna”, Džeremi Nobel, osnivač projekta UnLonely.

On vjeruje da tehnologija može pružiti privremeno olakšanjem i da bi trebalo koristiti te produkte, ali da je opasno ako oni zamijene potrebu za stvarnim ljudskim odnosima.

“Scenario koji želimo je da izbjegnemo da djeca kažu: ‘Šteta što se majka ili tata ili baka osjećaju usamljeno, mogao bih da ih posjetim, ali umjesto toga poslaću im ovu foku da im pravi društvo”,objašnjava on.

Epidemija usamljenosti otvorila je vrata unosnim poslovnim prilikama, ali ako konzumenti previše počnu da se oslanjaju na tehnologiju, mijenjajući je za kvalitetno provedeno vrijeme sa ljudima, to ih može odvesti u još veću izolaciju. U neobičnom preokretu sama industrija koja pokušava da se riješi usamljenosti mogla bi samo da je pojača.

Preporučujemo za Vas