PRIJE 10 GODINA

Vremeplov: Zamka u tanjiru

"Kod nas ima veoma malo i pokušaja da se kontroliše hrana, upravo zbog tog monopolskog položaja. Kada nema podataka teško je uopšte pričati o kvalitetu hrane koju jedemo. Bez informacija ne možemo imati ni pravu sliku i prinuđeni smo da vjerujemo u sve što nam CETI plasira"
563 pregleda 0 komentar(a)
Vijesti, 20. septembar 2009., Foto: Arhiva Vijesti
Vijesti, 20. septembar 2009., Foto: Arhiva Vijesti

U Crnoj Gori ne postoji dovoljno podataka koji se tiču kvaliteta hrane koju koristimo i mali je broj istraživanja koja se rade na tu temu. Nažalost, imamo samo jednu laboratoriju koja ispunjava standarde na nivou Evropske unije, što znači da Centar za ekotoksikološka istraživanja (CETI) ima prilično monopolski položaj – smatra doc. dr Vladimir Pešić, predavač na odsjeku za Biologiju u studijskom programu za zaštitu životne sredine na Prirodno-matematičkom fakultetu.

On je rekao da građani Crne Gore zavise od analiza koje taj Centar “prilično selektivno” plasira javnosti.

- Nijesu oni krivi što su u takvom položaju, ali kada nema niko drugi ko bi saopštio podatke, dođe se u u sitaciju da svi zavisimo od i njihovih analiza. Problem je što ne postoji veći broj akreditovanih laboratorija koje bi mogle da rade i saopštavaju slične analize. Međutim, sada imamo jednu laboratoriju koja prilično selektivno saopštava podatke. To je institucija koju finansira država, što je prilično limitirajući faktor – ocijenio je Pešić. On je dodao da u drugim državama postoje jaki klubovi potrošača i proizvođača koji mogu da finansiraju neke analize koje rade akreditovane laboratorije koje su kasnije dostupne javnosti.

- Kod nas ima veoma malo i pokušaja da se kontroliše hrana, upravo zbog tog monopolskog položaja. Kada nema podataka teško je uopšte pričati o kvalitetu hrane koju jedemo. Bez informacija ne možemo imati ni pravu sliku i prinuđeni smo da vjerujemo u sve što nam CETI plasira – kazao je on dodajući da je “interna kontrola jako slaba”.

- To je ono što pogađa građane Crne Gore. Da je kojim slučajem krompir sa viškom kadmijuma otišao u neki drugi dio Crne Gore umjesto u Srbiju, definitivno ne bismo imali informaciju da je uopšte bio kontaminiran – tvrdi Pešić.

“Vijesti” prethodnih dana nijesu uspjele da stupe u kontakt sa nadležnima u CETI-ju i od njih dobiju odgovore na pitanja.

Profesor na Biotehničkom fakultetu dr Zoran Jovović ocjenjuje da “nivo kontrole hrane koja se proizvodi i prodaje u Crnoj Gori nije na zadovoljavajućem nivou iako imamo nekoliko veoma respektabilnih institucija koje obavljaju poslove kontrole kvaliteta i sigurnosti prehrambenih proizvoda”.

- Zavod za javno zdravlje, CETI i Biotehnički fakultet rade poslove u onoj mjeri u kojoj to država zahtijeva, ali ja lično nijesam zadovoljan načinom na koji se sada hrana kontroliše – kazao je Jovović.

Sve te institucije u čijoj je nadležnosti kontrola hrane, prema Jovovićevim riječima, su i tehnički i kadrovski veoma dobro opremljene i mogu i treba da kontrolišu hranu na način kako se to radi u EU. Pravi put, smatra Jovović, je donošenje detaljnih programa monitoringa na osnovu kojih će se kontrolisati hrana, što je u nadležnosti ministarstava poljoprivrede i zdravlja.

- Monitoring zemljišta, vazduha i voda mora biti u nadležnosti lokalnih zajednica, a programe monitoringa treba predhodno da odobri Vlada. Na taj način bismo znali koja je sredina bezbjedna, gdje bi moglo da bude problema, ali isto tako koje bi zone trebalo zabraniti za poljoprivrednu proizvodnju. Ipak, svi smo svjesni ekoloških crnih rupa, a ja ću pomenuti samo KAP, Termoelektranu i Željezaru – kazao je Jovović.

On je naveo da se u cijelom svijetu hrana kontroliše metodom slučajnog uzorka i da će samo takva procedura vremenom napraviti kvalitetno tržište na kojem će se plasirati isključivo bezbjedni prehrambeni proizvodi.

- Trebalo bi napraviti program monitoringa gdje će proizvođači ne svakodnevno, ali često biti kontrolisani. To je nešto što se mora uraditi kako opet ne bismo čekali neku novu pojavu kadmijuma ili nekog drugog problema – smatra Jovović.

On ističe da je neophodno, gdje god postoji sumnja, uvesti i dodatne analize o trošku države.

- Nadam se da će problem koji je nastao sa pojavom kadmijuma u krompiru biti razlog zbog kojeg ćemo nivo kontrole podići na veći nivo. Nemoguće je pregledati svaku njivu ili proizvođača jer bi sve to dodatno opterećivalo proizvodnju, a i sada je naš krompir, kao kultura koja se najviše gaji u Crnoj Gori, najnekonkurentniji proizvod na tržištu – kazao je Jovović.

On smatra da je “država najodgovornija za ovo što se dešava sa krompirom”.

- Proizvođač koji je proizveo krompir nije kriv jer je to moglo da se desi bilo kome. On nije odgovoran zato što je u krompiru nađen kadmijum i on ne može da riješi problem. To je nadležnost države koja time treba da se pozabavi preko svojih institucija – rekao je Jovović.

U ispitanom zemljištu u Malesiji, gdje je proizveden krompir koji je izvezen za Srbiju čije su inspekcije u njemu našle višak kadmijuma i uništile ga, nije nađena prekomjerna količina tog teškog metala. Prema Jovovićevim riječima, takav krompir bi u EU bio označen kao bezbjedna hrana jer njihovi zakoni tolerišu do 0,1 miligram kadmijuma po kilogramu, a naši do 0,05. U krompiru je nađeno 0,06 miligrama.

- Mi smo ovakvim zakonskim propisom sami sebi skočili u stomak. Srbija ima isti zakon kao i mi, ali da je krompir otišao na primjer u Holandiju, odgovarao bi njihovim propisima i bio bi stavljen u prodaju – kazao je on.

Širim monitoringom područja, koji treba da uradi CETI, Jovović smatra da bi se moglo doći do konkretnih rezultata i objašnjenja odakle kadmijum u tom krompiru. Ukoliko bi se počelo sa detaljnijim kontrolama proizvođača, Jovović kaže da bi se vrlo brzo napravila “crna lista” onih koji ne poštuju pravila.

- Pričom o kadmijumu nanijeta je šteta proizvođačima jer već sada dolazi do blagog bojkota njihovih proizvoda i to ne samo krompira nego i ostale robe, naročito iz Zete i Malesije iako su analize pokazale da je zemljište ispravno. Sada će nastati problem sa proizvođačima krompira sa sjevera koji tek treba da prodaju svoje proizvode. Savjetovaću im da sami urade te kontrole kako lošom prodajom svojih proizvoda ne bi pravili dodatne gubitke – rekao je Jovović.

Prema njegovim riječima, znanje prosječnog crnogorskog proizvođača nije na zadovoljavajućem nivou, naročito onih koji povrće uzgajaju za svoje potrebe, a kojih je najviše.

- Oni ne znaju pravilno da koriste đubriva i pesticide ali kada su u pitanju veći proizvođači nivo njihovog znanja je na zadovoljavajućem nivou. Naročito kada je riječ o Zeti i Malesiji. To je zona visokih tehnologija, relativno zadovoljavajućih prinosa i tu su naši najedukovaniji proizvođači. I savjetodavna služba u biljnoj proizvodnji obavlja kvalitetno svoj posao i svake godine sve bolja. Vrlo mali procenat onih koji se bave ozbiljnijom proizvodnjom može da napravi neke kardinalne greške – kazao je Jovović.

Sanitarna inspekcija preporučuje samokontrolu

Iz Sanitarne inspekcije upozoravaju da su svi koji se bave proizvodnjom hrane koja se nalazi u prometu sami dužni da preduzimaju mjere kako bi njihovi proizvodi bili bezbjedni. To je, kako je rečeno, novi pristup u kontroli hrane koji se zasniva na samokontroli.

- Inspekcija kontroliše primjenu propisanih zahtjeva bezbjednosti i nadzire koliko su ispunjeni uslovi pod kojima se hrana proizvodi, distribuira, skladišti, transportuje i nudi potrošačima. Kod finalnih proizvoda kontrolišu se rokovi upotrebe, izgled ambalaže, deklarisanje, temperatura čuvanja i slično – stoji u saopštenju.

Glavni fitosanitarni inspektor Spaso Popović kazao je da je njihova nadležnost kontrola primarne proizvodnje povrća.

- Na osnovu analize rizika radi se monitoring određene biljne kulture koja je potencijalno zdravstveno neispravna. Proizvođač je sam odgovoran za kvalitet svog proizvoda, a kada otkrijemo nepravilnosti u proizvodima u unutrašnjem prometu, preporučimo proizvođaču da uništi robu ili da je stavi van prometa – objasnio je Popović.

Prema njegovim riječima, kada je u pitanju roba iz uvoza, uvoznik ima pravo da bira da li će se neispravna hrana vratiti u zemlju porijekla ili će se uništiti u Crnoj Gori.

- Nijesmo prečesto u situaciji da od uvoznika tražimo da uništi pošiljke. Ove godine se to desilo desetak puta – kazao je Popović, dodajući da je najčešća nepravilnost na koju nailaze kada su domaći proizvođači u pitanju, pretjerano korištenjemineralnog đubriva.

Kadmijum nije mogao stići iz đubriva

Pretpostavke Fitosanitarne uprave da je osam, od ukupno 18 tona krompira koliko je u julu izvezeno i uništeno u Srbiji zbog viška prisustva kadmijuma, kontaminirano tim teškim metalom, dr Vladimir Pešić je nazvao nemogućim.

- Nemoguće je da se dođe do nekog relevantnog naučnog zaključka koji bi potvrdio tu priču. Nezabilježeno je u literaturi da je zemljište čisto, a da je krompir zagađen. Takvi slučajevi nijesu poznati nauci, osim možda u Crnoj Gori. Ne sumnjam u njihove podatke, ali praksa to ne poznaje. Treba naći scenario koji počiva na nekim naučnim činjenicama – kazao je Pešić.

On smatra da se nadležne institucije na takav način obraćaju javnosti zato što građani nijesu dobro upućeni u detalje.

- Široka javnost i ne treba da zna stručne detalje, ali mi kao naučnici ne prihvatamo takva objašnjenja jer znamo da je to nemoguće. A javnosti nema izbora nego da vjeruje u sve što joj se plasira – kazao je on.

I prof. Jovović dijeli njegovo mišljenje i tvrdi da “nije moguće da se to desilo prekomjernim đubrenjem“, ali da se još ne zna na koji način je kadmijum dospio u krompir.

- Mi smo znali da je nemoguće da kadmijum bude iz đubriva jer da je bio u njemu morao je biti u zemljištu i to u mnogo većim količinama nego što je nađen u krompiru. Kadmijum se javlja kao pratilac fosfornih đubriva, odnosno sirovih fosfata, ali takvih, pojedinačnih fosfornih đubriva, odavno nema na našem tršištu. Isto tako, nije mogao doći ni preko pesticida koji su korišćeni u zaštiti usjeva u vegetaciji – tvrdi Jovović.

Zbog skupe proizvodnje, kako je rekao, češći je slučaj da proizvođači štede na đubrivu i pesticidima, tako da je priča o prekomjernim količinama đubriva, neodrživa.

Hibridi bezbjedni, ali nemaju ukusa

Dr Zoran Jovović je rekao da Biotehnički institut radi na projektu očuvanja starih, autohtonih sorti voća i povrća koje, nažalost, danas gaji samo mali broj proizvođača. Crnogorske njive su preplavljenje povrćem savršenog oblika i boje ali koji su bez mirisa i ukusa.

- Danas su u modi hibridi koji imaju ujednačenu boju, veličinu i oblik ploda, ujednačeno vrijeme sazrijevanja i svi im pribjegavaju. Svi oni su sa aspekta sigurnosti hrane bezbjedni za upotrebu, jednako kao i stare sorte. Eventualne razlike koje se javljaju unutar iste sorte ili hibrida posljedica su agroekoloških uslova uzgoja i primijenjene agrotehnike. Odgovorno tvrdim da je najveći dio proizvoda koje domaći proizvođači plasiraju na tržište ispravan, a sporadične slučajeve, gdje hrana nije bezbjedna treba eliminisati kroz pojačani monitoring – kazao je Jovović.

Preporučujemo za Vas