SVEMIRSKA TEHNOLOGIJA JE REVOLUCIONARNA ZA ARHEOLOGIJU: Pomoću NASA satelita i kompjuterskih simulacija arheolozi pokušavaju da riješe tajnu nestanka civilizacije drevnih Maja. Nova otkrića ukazuju da su Maje igrale presudnu ulogu u svojoj propasti, prenose američki mediji.
Tokom 1200 godina Maje su vladale Centralnom Amerikom. Na vrhuncu moći, oko 900. godine, gustina naseljenosti majanskih gradova iznosila je oko 1500 ljudi po kvadratnom kilometru, što je približno današnjoj gustini naseljenosti Los Anđelesa. Čak i u ruralnim područjima gustina naseljenosti se kretala između 150 i 300 stanovnika po kvadratnom kilometru. Međutim, iznenada, sve je utihnulo. Ta tišina svjedoči i jednoj od najvećih katastrofa u ljudskoj istoriji – padu nekada slavnog kraljevstva Maja.
"Sami su sebi to uradili", ističe američki arheolog dr Tom Sever. Dr Sever je inače arheolog u NASINOM Marshall Space Flight centru i u svojim istraživanjima se koristi takozvanom "remote-sensing" tehnologijom u potrazi za centralnoameričkim civilizacijama, odnosno civilizacijom Maja.
"Maje se često opisuju kao narod koji je živio u potpunoj harmoniji sa svojom okolinom. Kao i mnoge druge kulture nakon njih, završili su u sječi šuma i uništavanju okoline da bi preživjeli teška vremena", riječi su dr Roberta Grifina.
U vrijeme nestanka Maja zabilježena je velika suša. A u vrijeme svog konačnog pada Maje su morale da posijeku većinu stabala na velikom području da bi dobili obradivu površinu za uzgoj kukuruza, koji je trebalo da prehrani stanovništvo. Osim toga, stabla su sjekli za potpalu, ali i za proizvodnju građevinskog materijala.
- Morali su da spale oko dvadeset stabala da bi zagrijali krečnjak dovoljan za proizvodnju jednog metra kvadratnog građevinskog materijala koji su upotrebljavali za gradnju hramova, cisterni i spomenika", kaže Tom Sever.
On i njegov tim su pomoću kompjuterske simulacije i nekoliko provjerenih klimatskih modela rekonstruisali uticaj sječe šuma u vrijeme velike suše.
"Modelirali smo najgoru i najbolju varijantu sa 100 odsto deforestacije i bez ikakve sječe šuma. Rezultati su zapanjujući. Gubitak svih stabala doveo bi do prosječnog povećanja temperature za 3 do 5 stepeni, a količina padavina bi se smanjila za 20 do 30 odsto", kaže Sever.
Iako ovi podaci govore dovoljno, potrebno je još istraživanja da bi se objasnio složeni mehanizam nestanka Maja. Neki arheološki nalazi otkrivaju da su pojedini majanski gradovi preživjeli strahovitu sušu, te da su još neko vrijeme i napredovali.
"Pretpostavljamo da se suša različito odrazila na gradove u različitim regijama. Mislimo da je povećanje temperatura i manja količina padavina usljed sječe šuma neke, ako ne i sve gradove-države, gurnula preko ivice propasti", kaže Robert Grifin. Maje su deforestaciju sprovodili kroz poljoprivredu po principu "obori i sagori", kakva se još uvijek praktikuje na tom području, pa naučnici pred sobom imaju pouzdani model na koji mogu da se oslone.
“Maje su ogolile prevelika područja svoje zemlje", kaže Grifin. Suša nije samo otežavala proizvodnju hrane, nego su Maje sve teže skladištile dovoljno vode da bi preživjeli sušne periode. "Gradovi su u svojim cisternama pokušavali da drže vodu dovoljnu za 18 mjeseci", kaže Sever.
"Tako su, u Tikalu imali sistem cisterni u koji su skladištili na desetine miliona litara vode. Međutim, bez dovoljno kiše, cisterne su presušile", dodaje Sever.
"U nekim majanskim gradovima pronađene su masovne grobnice s kosturima koji su na zubima imali navlake od žada, što je bilo rezervisano samo za majansku elitu. To nam govori da su u jednom trenutku vjerovatno pobili pripadnike svoje aristokratije", kaže Sever i dodaje:
“Nijednu civilizaciju nije na koljena bacila samo jedna stvar, ali sječa šuma koja je dovela do suše lako je mogla da uveća postojeće probleme poput građanskih nemira, rata, gladi i bolesti. Mnoge od tih stvari otkrivene su zahvaljujući slikama iz svemira. Zahvaljujući infracrvenim satelitskim snimcima otkrili smo stotine starih i napuštenih gradova, za koje se prije nije ni znalo. Maje su koristile krečnjačke stijene kao temelj za njihove monumentalne gradove. Tokom vjekova krečnjak se obrušavao na okolno tlo. Zbog toga okolna vegetacija izgleda vrlo različito na infracrvenim snimcima", ističe Sever.
"Svemirska tehnologija je revolucionarna za arheologiju", zaključuje Sever i ističe da je njena najveći značaj u tome da uočimo greške iz istorije, da bi ih spriječili u budućnosti.
Bonus video:
