"VIJESTI" PRIJE 10 GODINA

VREMEPLOV: Intelektualci muče suptilnije

Napomenta: Tekst koji slijedi objavljen je u "Vijestima" 29. novembra 2009.
455 pregleda 0 komentar(a)
Stranica "Vijesti" od 29. novembra 2009., Foto: Arhiva Vijesti
Stranica "Vijesti" od 29. novembra 2009., Foto: Arhiva Vijesti

Psihičko nasilje teže mi je padalo nego fizičko, vrijeđao me, zvao raznim imenima, trudio se da mi život učini manje vrijednim... to me strašno boljelo... Kad me fizički povređivao, udarao me po glavi, vodeći računa da posljedice ne budu vidljive... Dolazilo mi je da ga ubijem, ali sam se savladavala govoreći sebi da nije vrijedan toga da obrukam svoju djecu, unučad i zbog njega ležim u zatvoru - ispričala je “Vijestima” Podgoričanka Vanja, koja se za pomoć Sigurnoj ženskoj kući obratila prije nedjelju dana.

Ona je supruga koji ju je, kako tvrdi, muž maltretirao nekoliko godina dok su živjeli u bračnoj zajednici, napustila prije nedjelju dana, od kada se krije od njega. Prije izvjesnog vremena, priča Vanja, on se pojavio i počeo da joj prijeti da će je ubiti, zbog čega se obratila SŽK a Centru bezbjednosti podnijela prijavu.

- To je potpuno drugačiji čovjek od onog kojem sam upoznala i sa kojim sam živjela. Posljednje tri godine sa njim bile su mi pakao. U jednom momentu, kazao je da hoće psihički da me uništi - ispričala je Vanja.

Nasilje koje je sredovječna Podgoričanka trpjela godinama bilo je porodično i svima “od najmlađeg do najstarijeg napravljeno je veliko zlo”. Kaže, nije je strah od njegovog ponovnog fizičkog napada, već od toga što ona može njemu uraditi u napadu bijesa.

Vanja nije jedina. Aktivisti SŽK kažu da se susreću sa pokušajima ubistva nožem, pištoljem, drvenom ili metalnom šipkom, udaranjem do besvijesti, vezivanjem za krevet, stolicu, gdje žrtva nekad provede i cijeli dan.

- Žene nekad imaju unutrašnja krvarenja, a kad dođu u bolnicu iz straha govore da je povreda nastala padom. Osuđujemo relaksiran odnos ljekara prema povredama tih žena, i apelujemo da ukoliko doktor primijeti tako nešto, i posumnja da nije riječ o padu, prijavi takav slučaj policiji, što je, uostalom, i njegova obaveza - kazala je za “Vijesti” direktorica SŽK Ljiljana Raičević.

U toku oktobra u kancelariju SŽK došlo je 225 žena, a prema riječima Raičevićeve “odavno ne bilježe toliki broj poziva koliko su dobile prošlog mjeseca”.

Pored kancelarije koja se nalazi u samom centru Podgorice, za prostorije kuće, u kojoj mnoge žene spasavaju “goli život”, ne zna čak ni policija. Raičević kaže da u kući trenutno borave četiri osobe, dok se očekuje i dolazak još jedne žene iz inostranstva.

- Dobro je što se sve veći broj žena srednjih i starijih godina, koje su poslije mnogo godina nasilja, javlja da kažu “dosta je, hoću ostatak života da provedem u miru”. Za deset godina kroz ovu kuću prošlo je više od 2.200 žena - kaže Raičevićeva.

Djevojčice u problemima narkomanije, pokušaji ubistva koji ostavljaju trajne posljedice po zdravlje žrtve, silovanja, problemi su sa kojima se volonteri u SŽK susreću.

Raičević kaže i da su pozivi sa sjevera učestaliji nego sa juga, što, prema njenim riječima, ne znači da nasilja u tom dijelu Crne Gore nema, već “da se dobro krije”. Tvrdi i da se sa područja Budve i Kotora žene javljaju tražeći da budu anonimne, jer je, kako prijavljuju, “to velika bruka i sramota za porodicu”.

Iz SŽK kažu da profil koji karakteriše nasilnika i žrtvu ne postoji. Tvrde da, iako postoji uvriježeno mišljenje da intelektualci nijesu skloni nasilju, u tom sloju društva vrlo često se javljaju slučajevi nasilja.

- Što su muškarci inteligentniji, to je perfidnije njihovo nasilje, jer se osobe tog profila poigravaju sa žrtvom. Po opisu povreda nekad nam se čini da uveče razmišlja šta će da joj danas ili sjutra uradi. U ruralnim predjelima žena je izolovana i samim tim ugrožena jer joj je teško da dođe do pomoći. Tamo se trpi preljuba, batina, ekonomska izolovanost, gdje žena može biti danima mlaćena, a da niko ne vidi ili svi ćute jer je normalno da se gazda u kući pita - kazala je Raičevićeva.

Ona upozorava da žene u Crnoj Gori ne znaju svoja prava, kao ni to da je silovanje u braku krivično djelo. Sve udate žene koje se jave za pomoć, tvrde u SŽK, na pitanje da li su u braku silovane kažu da nijesu.

- Međutim, odgovori bivaju potvrdni ako im se postavi pitanje da li je nakon batina muž insistirao na seksualnom odnosu i bez njihovog pristanka. Tek onda, većina njih shvati da se, ipak, radilo o silovanju - kaže Raičevićeva.

I pravna kancelarija SOS telefona Podgorica u prvoj polovini 2009. godine imala je 57 intervencija, a pored broja klijenata za pomoć se javilo još 85 osoba od čega su njih 60 bile žene i 25 muškarci.

Kako kažu iz te kancelarije, od ukupnog broja muškaraca koji su se javili pet je tražilo podršku u porodičnim konfliktima, sedam je prijavilo nasilje nad roditeljima od strane nekog drugog člana porodice, dok je njih 13 prijavilo slučajeve nasilja nad sestrom, kćerkom ili poznanicom.

Broj poziva članova porodice, prijatelja, komšija koji prijavljuju nasilje nad ženama povećan je 40 odsto u odnosu na prethodnu godinu, što je jasan pokazatelj da sve veći broj građana i građanki Crne Gore ne žele da na nasilje u porodici gledaju kao uobičajeni i prihvatljivi vid ponašanja.

Izvršna direktorica SOS telefona Biljana Zeković kazala je “Vijestima” da se nije dešavalo da žene zovu u toku samog akta nasilja, jer u tim trenutcima ne mogu ni doći do telefona.

Svaka treća porodica u Crnoj Gori suočila se sa nasiljem, žrtve su u 95 odsto slučajeva žene, a muškarci najčešći nasilnici. Država, međutim, poručuje da neće tolerisati nasilje i priprema Nacrt zakona o zaštiti od nasilja u porodici,

Uprava policije od početka 2009. godine registrovala je manji broj krivičnih djela nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici nego prošle godine. Od početka januara do novembra bilo je 395 krivičnih djela. Zbog osnovane sumnje da su, na štetu 429 lica, počinila ta krivična djela, nadležnim tužiocima podnijeto je 394 prijave protiv 406 osoba.

Od ukupnog broja procesuiranih, kako se navodi u saopštenju Uprave policije, 95 odsto su muškog pola, od kojihsu njih 144 povratnici, dok su od 429 žrtava nasilja 359 ženskog pola.

- U Crnoj Gori ne postoji oblast gdje republika zadovoljava bilo koji evropski prosjek kad su žene u pitanju. Samo, donekle, u obrazovanju, mjereno brojem studentkinja. Žene prve gube posao, nema ih u upravljačkim strukturama, poslodavci ih zloupotrebljavaju na svaki način, ne poštuju ni lošim zakonom definisana prava - ocijenila je Ljupka Kovačević iz Centra za žensko i mirovno obrazovanje “Anima”.

Na pitanje novinarke “Vijesti” koliko se u Crnoj Gori govori o drugim vrstama nasilja kao što su seksualno uznemiravanje na poslu, prinudni rad, otkazi zbog odlaska na porodiljsko odsustvo, Kovačevićeva je odgovorila da se o nasilju “generalno ćuti”.

Ona je dodala da priča nema smisla kad ljudi na najodgovornijim funkcijama za te oblasti za diskriminaciju nad ženama kažu isto ono što i za LGBT populaciju – toga kod nas nema.

- Obično se elaborira da su u Crnoj Gori žene „najpoštovanije” u Evropi. Žene su „najveća manjina” i tako ih imaju smatrati političari . Neki političari to čak izgovaraju, a ne razumiju što to znači, ali razumiju što znači – albanska, srpska, hrtvatska i druge manjine. Problem je što neko misli da treba da ima više prava zato što je nešto, u ovom slučaju muškarac - dodala je ona.

U fokus interesovanja političara i medija nasilje i vrste nasilja kao teme, tvrdi Kovačevićeva, stižu kada treba napraviti izvještaj za međunarodne organizacije. Prema njenim riječima, tako će se i ove godine govoriti da ne postoje pravi podaci, a Strategija o eliminisanju nasilja nad ženama, koju je usvojila Vlada 2003, “stoji u ladicama i nije se mrdnulo od napisanog teksta”.

Iz “Anime” smatraju da su institucije od presudnog značaja za podršku i pomoć ženama, ali tih institucija u Crnoj Gori nema, već to rade neke NVO, što nije dovoljno za rješavanje situacije.

Odmah zabranu na imovinu

Kada dođe do brakorazvodne parnice, muž vrlo često zajedničku imovinu, stečenu u braku, prevede na nekog od članova porodice, pa žena, kao žrtva, ostane u ekonomski nezavidnom položaju. Iz Sigurne ženske kuće apelovali su na žrtve da se, čim dođe do problema, jave u katastar i stave zabranu na prodaju zajedničke imovine. Najčešće se zbog imovinskog stanja i nemogućnosti da se žena zaposli, pod velikom kampanjom njenih i njegovih da se vrati domu, žrtva vraća nasilniku.

Nasilnici lažu i kod ćivota

Medeni mjesec, kako Raičevićeva naziva period kada muškarac moli i plače da mu se žena vrati, često biva praćen različitim ljubavnim izjavama, molbama i obećanjima.

- U trenutku najgoreg nasilja, što je interesantno, veliki broj žena nam je rekao da su ih muževi vodili ispod Ostroga i kleli se nad moštima Svetog Vasilija da je nikad više neće taći. Dešavalo se da zanoće tamo, a vraćajući se kući, negdje na ulasku u Podgoricu, u automobilu ona dobije dobre batine, samo zato što je on morao da pođe do Ostroga, zakune se, popriča sa popom - dodaje Raičevićeva.

Kovačević: Krivokapić oduzeo glas ženama

Na izjavu predsjednika parlamenta Ranka Krivokapića da Crna Gora ima “zdravu patrijarhalnost” koordinatorka ženskog programa Anime Ljupka Kovačević kazala je da se u takvim izjavama jasno vidi da vlast nema namjeru da demokratizuje društvo.

- Sljedeće što možemo da očekujemo od predsjednika parlamenta jeste da se zalaže za vjeronauku i vjersku državu, jer zna se ko se zalaže za “zdravi patrijarhat”, oni su isključivo za heteroseksualnost, za žene u kući, neprikosnovenu pokornost autoritetu u svim prilikama i na svim mjestima - kazala je ona.

Kovačevićeva je dodala da je Krivokapić svojom izjavom da “treba slušati djecu kad je u pitanju nasilje nad ženama” isključio i oduzeo glas svim ženama u Crnoj Gori da zastupaju sebe i “sveo ih na toliko nezrele i nesposobne da treba djeca da ih zastupaju”.