PRIJE 10 GODINA

VREMEPLOV Život u minusu

Napomena: Tekst koji slijedi objavljen je u "Vijestima" 15. marta 2010. godine
5161 pregleda 0 komentar(a)
Strana "Vijesti" od 15. marta 2010., Foto: Arhiva Vijesti
Strana "Vijesti" od 15. marta 2010., Foto: Arhiva Vijesti

Globalnu ekonomsku krizu Mojkovčani su, za razliku od građana koji žive na jugu ili u Podgorici, dočekali “spremno” i bez većih uzbuđenja kako će preživjeti.

Siromaštvo i teška ekonomska situacija sastavni su dio svakodnevice Mojkovčana već duže od deset godina, pa im dodatna kriza nije mnogo izmijenila status, a ni izglede.

Većina nekada uspješnih firmi ne radi, a stanovnici Mojkovca žive od minusa i kredita koje teško vraćaju bankama. Veliki broj Mojkovčana otplaćuje i tuđe kredite, na ime žiranata, a i kolika - tolika primanja onih koji rade dodatno su umanjena.

U Mojkovcu živi oko deset hiljada stanovnika, prema podacima Zavoda za statistiku zaposleno je oko 1.800 građana. Prema istim podacima, po broju zaposlenih Mojkovac je na 16. mjestu od 21 grada u Crnoj Gori.

U opštini koja ima velike, ali neiskorištene turističke potencijale, sada jedino posluju prehrambene prodavnice.

Kriza je uslovila da se pojedine radnje zatvaraju, a neke mijenjaju svog vlasnika. U gradu ima šest kladionica i četiri ekspoziture banaka, a pazari vrtoglavo padaju u kafićima i hotelima.

Jednolični život prošle godine je nakratko prekinulo otvaranje marketa „Novito“ u Ulici serdara Janka Vukotića, a prethodnih dana i “Panto marketa”, zahvaljujući kojem je osam Mojkovčana dobilo posao.

Redovna primanja imaju zaposleni u Opštini, obrazovanju, Elektrodistribuciji, policiji, zdravstveni radnici i zaposleni u kompaniji „Tara“, bivšoj vojnoj fabrici, kao i u Željeznici.

Dugogodišnji problem u Mojkovcu, čije rješenje još nije na pomolu, ima više od 1.100 radnika bivšeg kombinata drveta „Vukman Kruščić“, rudnika olova i cinka Brskovo, bivše fabrike modne konfekcije „Kom“ i „Bojne Njive“, koji nijesu dobili otpremnine. I pored svih nastojanja i preduzimanja radikalnih mjera kako bi se i njima, kako i brojnim bivšim radnicima u Crnoj Gori, izašlo u susret, isplate za sada, kako stvari stoje, neće biti. Bez obzira što su i četvorica bivših radnika KID-a “Vukman Kruščić” nedavno rizikovali živote i spustili se u jame bivšeg rudnika Brskovo.

U međuvremenu, liste u socijalnom sve su duže, materijalno obezbjeđenje porodice koristi oko 250 porodica, a na Zavodu za zapošljavanje je evidentirano oko 600 osoba.

Zato Mojkovčani jedini izlaz iz teške ekonomske situacije vide u odlasku iz rodnog mjesta u Podgoricu ili na primorje, uvjereni da će tamo naći posao i imati zarade od kojih mogu pristojno da žive.

Budo Vukadinović, koji se, nakon 18 godina života u Sloveniji, po raspadu SFRJ vratio u Mojkovac, ima i crnogorsko i slovenačko državljanstvo, a rješenje ne vidi u generacijskim odlascima.

“Stvari treba mijenjati ovdje”, kaže on.

Za burmu u Podgoricu ili Bijelo Polje

Koliko je ekonomska kriza osakatila Mojkovac najbolje govori podatak da u gradu ne postoji nijedna zlatara.

Do prije nekoliko godina stanovnici su mogli zlato kupiti u jedinoj zlatarskoj radnji u Njegoševoj ulici, vlasnika koji je iz Srbije došao da se i u Mojkovcu oproba u tom poslu. S obzirom na situaciju koja je i tada bila jako loša, zlatar je, sa suprugom Mojkovčankom i djecom, brzo napustio grad.

U radnji gdje je bila zlatara danas je krojački salon.

Mojkovčani koji namjeravaju da se žene, kumuju ili žele da kupe poklon, nakit najbliže mogu kupiti u Podgorici ili Bijelom Polju, gdje najčešće i odlaze.

U Mojkovcu nema ni časovničarske radnje, a u ovom gradu se ne mogu kupiti ni kompjuter, niti računarska oprema.