Portret univerzalnog balkanskog čovjeka

Roman “Čovjek koga su voljeli anđeli”, kako ističe autor, bavi se vječitim istinama i klasičnom vjerom u dobro
66 pregleda 0 komentar(a)
Vujica Ognjenović, Foto: Radio Tivat
Vujica Ognjenović, Foto: Radio Tivat
Ažurirano: 19.12.2016. 08:03h

Roman “Čovjek koga su voljeli anđeli” hercegnovskog književnika Vujice Ognjenovića, koji se, kako ističe autor, bavi vječitim istinama i klasičnom vjerom u dobro, promovisan je u tivatskoj galeriji “Buća-Luković”.

“Toliko priča u jednom romanu. Zanimjivih, neobičnih, poučnih. Svaka priča mogla bi biti osnov za novi roman, predložak za filmski scenario. Ako ste dobar čovjek ova knjiga će vam pomoći da budete još bolji. Ako ste zao čovjek, neka vam je Bog u pomoći”, rekao je na promociji Dragan Popadić, direktor Radio Tivta naglašavajući da se u romanu Ognejnović, poput velikih književnika, pita zašto čovjek, po postupcima sličan anđelu, u shvatanjima na Boga nalik, kako kaže Šekspir, ne ide pravim Božjim putem.

“Glavni junak se pita zašto čovjek ne stremi božanskoj savršenosti, već pati u svakodnevnoj borbi sa grehovima... Zatrovani smo zabludama i grijesima. I pogrešno mislimo da smo savršeni, da smo uzor na zemlji. Savršeno je oko, savršena je ruka, ali naše ponašanje i postupci daleko su od toga. Razum nam nije savršen, ne zato što ne bi mogao biti, već zato što mislimo da jeste. I da ne treba da se usavršavamo. Od Boga nikad ne tražimo drugu pamet. Tražimo zdravlje, sreću, bogatstvo, ne i pamet. Mislimo da nam je postojeća dovoljna. Najbogolikije biće na zemlji je tako i najudaljenije od svog Tvorca”, kazao je Popović analizirajući najnoviji roman Ognjenovića.

“Ova knjiga se bavi vječitim istinama jednom klsičnom vjerom u dobro. Čovjek može vjerovati u dobro a da ne vjeruje u Boga i postojanje duhovnog svijeta. Primjera radi - komunisti su bili ateisti i mnogi od njih su vjerovali u dobro. Ova knjiga govori o vjeri u dobro, ali u okviru religijske vjere i ima još jednu katakteristiku - istorijsku. Kroz glavni lik, Obrada, prelamaju se dramatični trenuci crnogorske istorije. Knjiga se bavi minulom epohom ali viđenom očima pojedinca. Obradova priča bila bi jedna verzija crnogorske istorije. Događaji su autentični, desili su se, a neka imena su izmišljena. Roman nije samo mini portet jedne porodice, nego i portret jednog univerzalnog lika balkanskog čovjeka. Globalno gledano moglo bi se reći da je ovo roman o dobru i zlu. Ili knjiga o nekim nevidljivim tajanstvenim silama koje vuku čovjeka u ambis, sprečavaju ga da uradi dobro i odvlače ga na pogrešan put. Ali, u knjizi su date i mogućnosti otpora čovjeka tim silama zla”, približio je publici svoj novi roman književnik Vujica Ognjenović.

Bonus video: