Telekom ne zna kome je prodao SIM karticu

Mihailo Vukčević - brat pomoćnika ministra unutrašnjih poslova Miloša Vukčevića, se tereti da je nalogodavac, a Čolović i Miljanić izvršioci bombaškog napada na prodavnicu mobilnih telefona
136 pregleda 2 komentar(a)
Mihailo Vukčević, Foto: Boris Pejović
Mihailo Vukčević, Foto: Boris Pejović
Ažurirano: 26.11.2016. 09:05h

Iz Crnogorskog Telekoma nisu umjeli da odgovore sudu čiji je broj telefona, koji je, u spornom periodu, imao komunikaciju sa Stevanom Čolovićem i Aleksandrom Miljanićem, optuženima za bombaški napad u Podgorici, prvog januara ove godine.

Mihailo Vukčević - brat pomoćnika ministra unutrašnjih poslova Miloša Vukčevića, se tereti da je nalogodavac, a Čolović i Miljanić izvršioci bombaškog napada na prodavnicu mobilnih telefona.

Suđenje je juče završeno, a presuda će biti izrečena u ponedjeljak.

Iz Telekoma je stigao odgovor da ne znaju čiji je sporni pripejd broj, jer je zaštićen i nije registrovan.

Misteriozni broj nalazio se u imeniku telefona Vukčevića, tako da je sud ranije tražio da se utvrdi kome pripada.

Tužilac Nikola Boričić je prigovorio dopisu Telekoma, ističući da se, od 2011, svi pripejd korisnici moraju evidentirati imenom i prezimenom, odnosno odnijeti ličnu kartu u najbližu poslovnicu. Vukčević je, u završnim riječima, istakao da mu je sve podmetnuto, kako iz političkih, tako i iz ličnih razloga.

On je naveo da se njegov brat zamjerio mnogim policajcima radeći sve po zakonu, te da mu je upravo Čolović ranije, kroz plač, rekao da ga je na sve podstrekao Mihailo Višnjić, s kojim je bio u manjem sukobu. Čolović je, u završnim riječima, istakao da je u policiji i kod tužioca lagao da su Vukčević i Miljanić umiješani, jer su mu u policiji obećali da će ga pustiti ako to kaže.

“Istina je da me na sve nagovorio mnogo moćan čovjek, čije ime ne mogu da kažem, jer se bojim za svoju porodicu, a već imam dovoljno problema zato što su nevini ljudi u zatvoru i ne znam kako to da ispravim”, rekao je Čolović.

Tužilac je istakao da je jasno da je motiv bombaškog napada neriješeni dužnički odnosi.

“Vukčević i Miljanić tvrde da se ne poznaju i da se nikad nijesu sreli, međutim u dva telefonska aparata Vukčevića nađen je broj telefona Miljanića”, naveo je tužilac. Vukčeviću se sudi se da je podstrekao Čolovića da za 1.000 eura baci bombu na prodavnicu u čemu mu je navodno pomogao Miljanić. Čolović je kod tužioca priznao sve i detaljno opisao kako mu je Vukčević naložio da baci bombu, da bi na suđenju rekao da mu to nije naložio Vukčević, već neka druga “mnogo opasna” osoba. Sva trojica su u pritvoru. Višnjić tvrdi da mu je Vukčević prvo tražio da mu da 30.000, pa 50.000 eura, ali da ne zna zbog čega jer mu ništa ne duguje. Lokal na koji je bačena bomba pripao je njegovoj bivšoj supruzi.

Ima li krivičnog djela - izazivanje opšte opasnosti?

Branioci optuženih su tražili oslobađanje sve trojice optuženih, ističući da je za krivično djelo izazivanje opšte opasnosti potrebno da postoji opasnost da će neko biti povrijeđen, te da šteta mora biti veća od 20.000 eura. Oni su pojašnjavali da je nalazima vještaka utvrđeno da je šteta oko 3.000 eura, da nije bilo nikakve opasnosti da će neko biti povrijeđen, jer se sve desilo u pet ujutro, neradnim danom, te da je i sam Čolović rekao da je vodio računa da niko ne bude prisutan. Oni tvrde i da im se, sve i da su krivi, jedino moglo suditi za uništenje i otuđenje tuđe stvari, za šta je zaprijećena kazna zatvora dvije godine.

“Nastavlja se praksa da tužilaštvo umjesto da dokazuje krivicu, stavlja okrivljene u položaj da dokazuju svoju nevinost. Nečuveno je da mi ovdje utvrđujemo komunikaciju neke nepoznate osobe sa okrivljenima, samo zato što je evidentirana u telefonu Vukčevića”... istakao je Vukčevićev branilac, advokat Velibor Marković.

Optuženima se sudi za izazivanje opšte opasnosti za koje im prijeti kazna zatvora do pet godina. Čolović i Miljanić su ranije više puta osuđivani.