JU „Zahumlje“ organizovala je u Nikšiću promociju knjiga Branke Bogavac, publiciste i prevodioca, „Razgovori u Parizu“ i „Od beznađa do nade“, knjiga u kojima je sabran 71 intervju sa poznatim piscima i umjetnicima. Dobitnica francuskog Viteza umjetnosti i književnosti i Nagrade 21.jul, koju dodjeljuje Opština Berane, uspjela je, kako je istakla prof. dr Vesna Kilibarda da u tim razgovorima ocrta izvanredne izvorne portrete sagovornika, ali i zabilježi njihove autentične iskaze o „vlastitom stvaralaštvu i intelektualnom kredu, kao i o jednom burnom vijeku evropske i svjetske istorije koji hronološki jeste za nama, ali čiji će nas odjeci još dugo pratiti“.
Gosti Brankinog pariskog „salona“, kazala je Kilibarda, znali su da svoje svježe nadahnuće za odgovorom nađu i u njenoj sugestivnoj, sigurnoj i dobronamjernoj pojavi.
„Njen izbor tema za razgovor, složenih, raznovrsnih, uvijek aktuelnih i stoga iznova privlačnih, plod je njene iskrene posvećenosti, studioznog rada, njene izvandredne obaviještenosti, mukotrpnog i dugotrajnog proučavanja djela njenih sagovornika i isčitavanja kritičke i druge literature o njima“, kazala je Kilibarda.
Razgovori Branke Bogavac sa piscima i umjetnicima, koje je prvo objavljivala u časopisima, a zatim u knjigama, predstavljaju, kako je kazala Kilibarda, dijaloške rasprave koje podsjećaju na drevne antičke ili renesansne traktate.
„Pronicljiva, ali uvijek obazriva, iskrena, ali uvijek puna poštovanja, Branka postavlja ponekad i provokativna pitanja, ali ne da bi po svaku cijenu iznudila atraktivan odgovor, već da bi sagovornika navela da ponovo i na drugačiji način sam razjasni ono što u njegovom djelu i kod najposvećenijih poklonika može da budi nedoumice ili ono što je široj publici u samom njegovom djelu teže prepoznati“, kazala je Kilibarda.
Knjige autorke koja je razgovarala, između ostalih, sa Kunderom, Česlavom Milošem, Borhesom, Ljosom, Simonom, Joneskom, Ekom, Adonisom, ali i Dadom Đurićem, Filom Filipovićem, Vojom Stanićem, Dimitrijom Popovićem, su, prema riječima Kilibarde, knjige iz kojih se uči i koje nam ne daju da zatvaramo oči pred egzistencijalnim pitanjima.
Prof. dr Draško Došljak predstavio je knjigu „Od beznađa do nade“, u kojoj se nalazi 31 intervju, i koja je, kako je istakao, samom naslovnom sintagmom pokazala da je beznađe početna tačka, a nada cilj.
„Autorica je pokazala kako se bira sagovornik, postavljaju pitanja i potpitanja, piše uvodnik, spremno razgovara, osvajaju čitaoci. Knjiga za divljenje. Uzorak i model. Neponovljivo“, kazao je Došljak uz napomenu da pomenuta knjiga predstavlja literaturu života.
Još jednom je, kazao je Došljak, Branka Bogavac pokazala da je mag intervjua, a da se iz njene knjige mogu naučiti najbolje lekcije iz novinarstva. „Od beznađa do nade“, prema riječima Došljaka, je naše i autorkino duhovno putovanje, a zbog njenih sagovornika i zbornik mudrih misli i izreka.
„Veliki Borhes je pokazivao svoju ljubav prema Mariji poklanjajući joj rijetka izdanja knjiga. I Branka po tome liči na Borhesa. Poklanja nam rijetko vrijedne knjige. Poklanja nam ovu knjigu koja nam mora biti uvijek pri ruci da osjetimo novu inspiraciju, uzmemo moto za svoje tekstove, usvojimo razmišljanja drugih“, istakao je Došljak.
Govoreći o knjizi „Razgovori u Parizu“ književnik Miraš Martinović je istakao da se na preko 800 stranica nalaze susreti sa 40 književnika sa pet kontinenata i 22 zemlje, koji su nastali u periodu od gotovo tri i po decenije. „Ova knjiga je svojevrsna antologija poetika, misli, umjetnosti i čovjeku, umjetniku i njegovoj ulozi u vremenu u kojem se sve ostvaruje. Antologija, ali i apologija u slavu velikana koji su obilježili svoje vrijeme, ali i nas koji smo se ostvarili u njihovom vremenu“, kazao je Martinović.
Autori zastupljeni u knjizi, istakao je Martinović, su „glasovi vremena u kome su živjeli i glasovi vječnosti koju su prepoznali u svom vremenu“, pa su zbog toga „Razgovori u Parizu“ jedna od rijetkih knjiga koja će uvijek dobijati na aktuelnosti.
Teško je, priznaje Martinović, donositi sudove o djelu kakva je pomenuta knjiga.
„Ove intervjue treba čitati kao dobar esej, kao fantastično izveden dijalog, kao književno djelo koje čine različite forme izražavanja, reminiscencije, zabilješku, otrgnutu rečenicu iz vremena i imaginacije. Kao Heraklitove maksime i Montenjeve eseje, kao Eshilove horove“, kazao je Martinović i dodao da svaki segment knjige magijski vuče.
Knjiga ukrštenih sudbina, života i ideja, kako je nazva Martinović, otkriva suštinu o čovjeku, smrti, životu, umjetnosti, o ljubavi i stradanju, o svekolikom ljudskom bitisanju.
Medijator večeri bio je Miro Nikolić.
“Mladiću, zavještavam ti riječi svoje pjesme, da bi ti od njih napravio ljepšu pjesmu”, napisao je veliki francuski pjesnik Alen Boske u pjesmi koju je posvetio Branki Bogavac.
Umjetničko-književno tkanje 20. vijeka
“Intervju je moj životni, književno-moralni angažman. Znam da su me želja za znanjem i snažna radoznalost naveli na taj put. Fascinirali su me mnogi stvaraoci koji su originalnošću svojih svjetova, svojim umom i djelom obilježili svoj vijek”, kazala je Bogavac koja je svojim intervjuima uspjela da prenese umjetničko-književno tkanje stvaralaca koji su obilježili XX vijek.
Kako je rekla, od njenog prvog intervjua sa francuskim piscem i pjesnikom Žanom Kasuom koji je objavila 1978. godine, pa sve do skorašnjih razgovora, uvijek je vodila ona magična nit koja se proteže kroz stvaralaštvo pravih umjetnika. Tu nit su njeni sagovornici tkali kroz svoja djela, ona je tražila i našla u njima, kao i u razgovorima koje je vodila, a nešto je i sama satkala. Tako je nastalo deset knjiga i veliki broj susreta.
„Intervju je bio moj način otkrivanja stvaralaca. Hoću da vjerujem da su moje knjige jedno veliko svjedočanstvo našega doba namijenjeno pamćenju, jer se dugo trajanje nalazi samo u tekstu“, kazala je Bogavac koja je jedan broj knjiga poklonila Narodnoj biblioteci „Njegoš“ i Filološkom fakultetu.
Bonus video:
