Ništa nije ukazivalo na to da se miom razbaškario u njenom tijelu. Nije odavao nikakve znake prisustva, a rastao je na zadnjem zidu materice, spolja. Jelena M. (43) iz Beograda bila je naizgled zdrava žena sve do septembra prošle godine.
“Mjesečno krvarenje prvo se produžilo, pa prestalo, zatim ponovo počelo. To mi je bilo vrlo čudno pa sam nakon nekoliko dana otišla kod ginekologa. Običnim pregledom, bez ultrazvuka, doktorka mi je rekla da mi je materica uvećana i da imam veliki izraštaj, najvjerovatnije miom”, priča Jelena.
Ona je imala miom i deset godina ranije, ali je bio manji, pa ga je ljekar pratio prilikom redovnih pregleda. Uspjela je i da zatrudni i on joj nije ometao trudnoću, a uklonjen je kada se porodila carskim rezom.
“Pošto sam se s jednim miomom već izborila, nisam se mnogo brinula. Tješila sam se da će se i ovo lako riješiti i da je bar sve ostalo zdravo. Kupila sam biljne kapi koje su pomogle da mi se menstrualno krvarenje normalizuje dok ne odem na zakazan pregled ultrazvukom nekoliko nedjelja kasnije. Kada je konačno došao taj dan, na pregledu se vidjelo da mi je miom veći od cijele materice. Za svaki slučaj, poslali su me na kliniku. Zakazala sam i taj pregled, uz mnogo čekanja i neljubaznog ophođenja medicinskog osoblja. Ponovo sam, po ko zna koji put, pomislila: 'Ne dao ti Bog da se u ovoj zemlji razboliš'”, iskrena je naša sagovornica.
Šta će vam materica i jajnici?
Dok je čekala još dvije nedjelje do zakazanog pregleda, Jelena je svakodnevno pretraživala internet u potrazi za iskustvima žena koje su imale sličan problem.
“Dijagnoza nije bila strašna - miom je veliki, to sam već znala. Strašan je bio način liječenja. Pitali su me koliko imam godina, da li sam rađala. Na moj odgovor da imam sina, dva ljekara su očas posla zaključila da je jedino rješenje histerektomija, tj. uklanjanje materice. A kao da to nije dovoljno, i uklanjanje jajnika, za svaki slučaj. Šta će vam, pitali su me. Bilo mi je muka da im odgovorim, a u sebi sam rekla da su mi potrebni da ne bih glavačke uletjela u menopauzu; da bi me hormoni još neko vrijeme štitili od problema koji stignu žene u godinama”, prisjeća se Jelena.
Kada je čula loše vijesti, Jelena je kući došla zabrinuta. Operacija je bila neizbježna, a u njenoj glavi sudarale su se crne misli i strahovi. Kako da kaže roditeljima, šta će biti s njenim djetetom?
“Tražeci po internetu, saznala sam da postoji terapija specijalnim talasima koji sprže miom, kao i procedura blokiranja krvnih sudova koji ga hrane. Međutim, to u našoj zemlji još nije dostupno, a i pitanje je da li bi djelovalo na ovo veliko čudovište koje je raslo u mojoj utrobi”, objašnjava naša sagovornica.
Tri mogućnosti
Suprug i ona nisu odustajali i na sve načine su pokušavali da nađu neko drugo rješenje, koje neće podrazumijevati uklanjanje materice i jajnika.
“Uspjeli smo da pronađemo ljekara koji je bio voljan da ponovo razmotri moj slučaj. Nakon pregleda, detaljno mi je objasnio koje sve opcije imam. Saznala sam da je uklanjanje materice i jajnika najčešće, ali ne i jedino moguće rješenje. Drugi metod je uklanjanje materice, uz ostavljanje jajnika, ukoliko su potpuno zdravi. Treća mogućnost je smanjenje mioma ljekovima i nakon toga njegovo hirurško uklanjanje, uz očuvanje svih zdravih reproduktivnih organa. Bila sam neizmjerno srećna što ipak postoji drugi način”, prisjeća se Jelena.
Ljekar joj je rekao da prvo dobro razmisli i tek onda sama odluči šta želi. Izbor je bio na njoj.
“Ljekovi su bili skupi i jaki, daleko od blage biljne terapije koju bih ja radije odabrala, ali ako je to jedini način, pristajem! Odlučila sam da ljekovima smanjim miom koliko god je to moguće, ne bi li operacija bila što lakša. Ljekar me je upozorio na mogućnost da ljekovi ne smanje miom u dovoljnoj mjeri i da će tek kada me bude otvorio, hirurg znati da li će ukloniti samo njega ili i sve ostalo. Klimnula sam glavom, spremna na sve, i upitala da li će moći da mi zakrpe rupu od mioma na zidu materice. Doktor se nasmijao i rekao da će mi 'zakrpiti' sve što bude mogao i ja sam u tom trenutku odabrala svog hirurga. Imala sam u njega bezgranično povjerenje”, ističe Jelena.
Tromjesečna terapija je uspjela
Kupila je tri kutije uvoznog lijeka, svaku za 28 dana terapije, i počela da ga pije. Preostalo joj je samo da čeka i da se nada da će se za tri mjeseca miom dovoljno smanjiti.
“Nije bilo nikakvih bitnih sporednih efekata, mogla sam da radim, da vozim, nije mi se vrtjelo u glavi, ništa od onoga što je pisalo u uputstvu. Najveći teret je bio psihološki, strepnja da li će lijek djelovati ili je sve uzaludno. Na kontroli tri mjeseca kasnije ljekar je utvrdio da se miom smanjio i da se odvojio od zida materice, tako da mu je lakše prići, i odmah zakazao operaciju. Kada sam se probudila iz anestezije, po izrazu lica medicinskih sestara znala sam da je sve prošlo kako treba. Hirurg mi je rekao da je bilo komplikovano ali da je sve 'zakrpljeno' kao što smo se dogovorili. Mojoj sreći nije bilo kraja”, priča ova hrabra žena.
Od operacije je prošlo više od pola godine. Jelena se vratila svakodnevnim obavezama i radostima koje dijeli s porodicom. Na operaciju i sve muke kroz koje je prošla podsjeća je samo tanak ožiljak u donjem dijelu stomaka.
“Nema veze za ožiljak, bitno je da sam zdrava”, srećno zaključuje Jelena.
Preuzeto iz dodatka Vijesti "O zdravlju" koji uz novine izlazi svakog četvrtka
Bonus video:
