London, 1948. godina. Na XIV Olimpijskim igrama trčećim korakom i snagom talenta je najveću sportsku pozornicu obasjao neumorni Emil Zatopek, utirući put ka atletskoj besmrtnosti.
U britanskoj prijestonici, 26-godišnji Čehoslovak domogao se zlata u trci na deset i srebra na pet kilometara.
Neuhvatljiv i nemilosrdan prema konkurentima na stazi, Zatopek je bio romantična duša van nje – usred Igara, a nakon svega tridesetak dana poznanstva, zaprosio je i vjerio se sa Danom Ingrovom, čehoslovačkom reprezentativkom u bacanju koplja.
Prag, 2012. godina. Kofer sa materijalnim uspomenama u porodičnoj kući Zatopekovih ispunjen je crno-bijelim fotografijama i pismima.
90-togodišnja Dana, vitalna i krepka, olimpijska šampionka iz Helsinkija 1952. godine, sjetno se prisjeća prvih dana ljubavi sa kasnijim suprugom Emilom, jednim od najvećih atletičara svih vremena.
„Neposredno prije Londona, mjesec prije početka Igara 1948. godine, Emil i ja smo se upoznali i zaljubili. Bila je to ljubav na prvi pogled, i bili smo ludi jedno za drugim“ – kazuje Dana dok joj neprolazni sjaj, orošen suzom, ukrašava pogled.
Njihova ljubav bješe zapisana i u zvijezdama - rođeni su doslovno istog dana, 22. septembra 1922. godine!
Na početku londonskog ljeta 1948, a u proljeću njihove ljubavne priče, Emil je na Vembliju ugrabio dva odličja, a Dana je dobacila koplje do sedmog mjesta.
Najdragocjenije zlato sa kojim su se vratili u Prag, međutim, nije poticalo sa atletskog borilišta - Emil je u draguljarnici na Pikadili skveru kupio vjenčane burme.
„Rođeni smo istog dana. Šta ako se, nekim slučajem, vjenčamo u istom danu?“ – šmekerski je upitao Danu.
Dva mjeseca kasnije razmjenili su burme i bračne zavjete.
Boravak u Londonu izmjenio je njihove živote neraskidivo ih povezavši, ali i promijenio Danin doživljaj sporta.
„Bila sam djevojka iz moravskog sela i prije dolaska u London nisam znala koliki je značaj Olimpijskih igara. Tek kada sam posjetila britansku prijestonicu, shvatila sam sav taj svijet, toliku količinu sjaja koja okružuje Igre. Bila sam toliko opčinjena da sam odlučila da treniram žešće i napornije kako bih bila bolje plasirana na narednim Olimpijskim igrama.“
Recept za uspjeh - u Helsinkiju 1952. domogla se zlata, a porodičnu riznicu Emil je obogatio sa tri najsjajnija odličja (u trkama na pet i deset hiljada metara, kao i maratonu), praktično stavivši tačku na blistavu karijeru.
Dana je, nesmanjenom energijom, nastavila da se takmiči, 1958. sa 35 godina postala najstarija svjetska rekorderka, dvije godine kasnije osvojivši srebro na Igrama u Rimu...
Zlatne godine Zatopekovih prekinulo je Praško proljeće 1968. godine. Podrška demokratskim snagama, koštala ih je blagostanja i stečenih pozicija.
Pali su u nemilost komunističkog režima, ali, i pored toga, odlučili su da ostanu u Čehoslovačkoj.
„Navikli smo da živimo tamo gdje su naši prijatelji, tamo gdje znamo lokalne pjesme i običaje, pijemo vino, održavamo socijalni život. Zbog toga smo odlučili da ostanemo u Čehoslovačkoj i da ne emigriramo. Naša država je bila u problemima, ali mi smo bili spremni na to, jer sportisti mogu da prežive sve.“
I preživjeli su, i nadživjeli komunizam. Godine 1990. Vaclav Havel je rehabilitovao Emila Zatopeka...
Kao u bajci, Zatopekovi su živjeli dugo i srećno, proslavivši 1998. godine zlatnu svadbu, da bi se dvije godine kasnije Emilov životni put okončao...
Dana, živahna penzionerka, čuvarka porodičnih uspomena, 64 godine nakon boravka u Londonu, odbila je da ponovo posjeti britansku prijestonicu i prati Olimpijske igre.
„Odlučila sam da ne idem u London. Svi su bili iznenađeni zbog toga, jer će ovo biti vjerovatno posljednje Igre u mom životu. Očekivali su da ću iskoristiti šansu, otputovati u Englesku i uživo posmatrati dešavanja. Međutim, ne želim da kao luda trčim sa stadiona na stadion, kasnim na događaje... Odabrala sam da uz televizor, čašu vina i ukusan obrok, u društvu prijatelja pratim Igre.“
Prag 2016. Nije bila u pravu – dočekala je i Olimpijske igre u Riju. Početkom maja, u Nacionalnom muzeju u Pragu otvorena je izložba posvećena njoj i njenom pokojnom suprugu.
„Prvo na što pomislim kada vidim ove slike je da je šteta što sam stara i što ne mogu više da ovo napravim“ - našalila se na svoj račun.
„Imala sam prelijep život, jer sam imala sportski život.“
"Trijumf je velik, ali je prijateljstvo veće" - rekao je davno Danin počivši suprug Emil. A ljubav? Ljubav je - u njihovom svijetu makar - najveća.
Priča o ljubavi Zatopekovih plamti intezivno poput sjaja olimpijskog plamena.
Bonus video:
