Iz Crne Gore do Španije, Srbije, Katara i Amerike

U Riju je još osmoro sportista koji nastupaju u drugim nacionalnim timovima, a rođeni su u Crnoj Gori, igrali su, ili su mogli da igraju za naše selekcije
171 pregleda 140 komentar(a)
Andrija Prlainović, Foto: Reuters
Andrija Prlainović, Foto: Reuters
Ažurirano: 09.08.2016. 10:24h

Od specijalnog izvještača "Vijesti"

Rio de Žaneiro - Crna Gora na Olimpijskim igrama u Riju ima 34 predstavnika, najviše do sada.

Ali, u Riju je još osmoro sportista koji nastupaju u drugim nacionalnim timovima, a rođeni su u Crnoj Gori, igrali su, ili su mogli da igraju za naše selekcije.

Nikola Mirotić (Španija)

Nikola Mirotić je rođen u Podgorici, 11. februara 1991. godine, kao 14-godišnjak otišao u Real, iz malog kluba Džoker, poznatom kao najbolja sredina za talentovane dječake, ne samo na osnovu Mirotićevog primjera.

Mirotić je dobio špansko državljanstvo, kada je postao punoljetan, odmah zaigrao za mladu reprezentaciju, a prošle godine na Evropskom prvenstvu debitovao u seniorskom timu, tada već kao NBA igrač, član Čikago Bulsa.

Da li je mogao da igra za Crnu Goru? Da je bilo više fleksibilnosti, pregovaračkog umijeća i senzibiliteta, postojala je šansa da Mirotić bude reprezentativac Crne Gore. Ipak, kao dijete je otišao iz domovine, u Španiji je postao pravi igrač i njegov izbor je - logičan.

Ana i Milica Dabović (Srbija)

Sestre Dabović rođene su na Cetinju (Milica 1982, Ana 1989), odrasle i košarkom počele da se bave u Herceg Novom.

Milica je u Herceg Novom igrala do 2002, Ana do 2009. godine, a kasnije su napravile respektabilne karijere u inostranstvu.

Ana je došla i do najjače lige na svijetu, WNBA, gdje je kao igračica Los Anđeles Sparksa prošle sezone izabrana u najbolji tim debitantkinja.

Sa selekcijom Srbije sestre Dabović postale su šampionke Evrope 2015. godine.

Da li su mogle da igraju za Crnu Goru?

"Amerikanci svojoj djeci odmalena govore „mi smo Amerikanci i najbolji smo na svijetu", a ja sam svojoj govorio „mi smo Srbi i najbolji smo na svijetu", kazao je njihov otac Milan Dabović, prošle godine za „Novosti“.

Crnogorski olimpijski komitet 2001. godine proglasio je Milicu Dabović za najbolju mladu sportistkinju Crne Gore.

Andrija Prlainović (Srbija)

Andrija Prlainović je rođen 28. aprila 1987. godine u Dubrovniku, jer u Herceg Novom tada nije bilo porodilišta.

Kao vanserijski talenat, najveći svjetskog vaterpola, iz Jadrana je otišao u Partizan, neposredno nakon referenduma o nezavisnosti, kao 19-godišnjak. Odlaskom iz Jadrana, bila je praktično odlučena i njegova reprezentativna karijera.

Da li je mogao da igra za Crnu Goru?

Samo nekoliko mjeseci prije nego što je između Srbije i Crne Gore izabrao Srbiju, Prlainović je, poput Milice Dabović četiri godine ranije, izabran za najboljeg mladog sportistu Crne Gore.

"Ne zaboravljam korijene. Djetinjstvo i mladost sam proveo u Herceg Novom, ali Srbija je za mene svetinja i zemlja čije boje ponosno branim", kazao je Prlainović za beogradski „Sport“ 2011. godine.

Dušan Mandić (Srbija)

Dušan Mandić je rođen u Kotoru, 16. juna 1994. godine. To što je nekoliko godina ranije bio Prlainović, to je prije nekoliko godina bio Mandić - vaterpolo vunderkind.

Igrao je za mlađe selekcije Crne Gore, posljednji put 2009. godine na Svjetskom juniorskom prvenstvu.

Odlaskom iz Primorca u Partizan godinu kasnije sve se promijenilo, pa je Mandić u maju 2011. godine obavijestio javnost da će igrati za srpski nacionalni tim.

Debitovao je već na Olimpijski igrama u Londonu i od tada osvajao medalje na svim velikim takmičenjima, uglavnom zlatne, baš kao i Prlainović.

Da li je mogao da igra za Crnu Goru?

S obzirom na to da je prošao mlađe crnogorske selekcije, bilo je logično da nastavi. Izbor je, tvrdili su u Vaterpolo savezu, bio isključivo njegov.

"Selektor Porobić i predstavnici Saveza u nekoliko navrata su razgovarali sa Mandićem, ponuđeni su mu optimalni uslovi kako bi ostao da igra za našu selekciju. Smatramo da i pored svih ponuđenih uslova treba cijeniti i privatno opredjeljenje svakog pojedinca", saopšteno je tada iz VPSCG.

Žarko Marković (Katar)

Žarko Marković je rođen 1. juna 1986. godine na Cetinju. Počeo je u Cepelinu, kod Miška Popovića... Bio je član reprezentacije Crne Gore na Evropskom prvenstvu 2008. godine u Norveškoj, prvom velikom takmičenju na kome je nastupila neka naša nacionalna selekcija u svim sportovima.

Od 2012. godine, Markovića nema u nacionalnom timu - zvanično, zbog povreda ili lakših hirurških intervencija, nezvanično zbog neslaganja sa tadašnjim selektorom Kastratovićem.

On od 2014. godine igra u Kataru za El Džaiš, a nakon što tri godine nije zaigrao za nijedan nacionalni tim, dobio je katarsko rukometno državljanstvo i postao prvi bombarder selekcije, koja je na domaćem terenu postala vicešampion svijeta, izborivši i olimpijsku vizu.

Na startu turnira u Riju, torpedovao je Hrvatsku sa 10 golova.

Da li je mogao da igra za Crnu Goru?

Marković je bio reprezentativac Crne Gore, budućnost nacionalnog tima. Katar je, međutim, bio preveliki izazov - i takmičarski, a vjerovatno i finansijski

Goran Stojanović (Katar)

Goran Stojanović je rođen 24. februara 1977. godine u Baru.

Sjajni golman bio je, poput Markovića, član reprezentacije na EP 2008. godine.

Dvije godine kasnije oprostio se od nacionalnog tima, zbog „hronične povrede leđa“.

Međutim, tri godine kasnije prihvatio je ponudu katarskog saveza, dobio državljanstvo, a 2014. godine sa Katarom postao prvak Azije. Godinu kasnije i vicešampion svijeta.

Da li je mogao da igra za Crnu Goru?

Stojanovićev slučaj je sličan, gotovo identičan Markovićevom.

Crnogorski Amerikanac na džudo turniru

Najneobičniju, ne samo sportsku, već i životnu priču ima mladić koji je rođen u Nikšiću 8. februara 1989. godine. Zove se Nik Delpopolo.

Delpopola je kao dvogodišnju bebu usvojila američka porodica iz nikšićkog sirotišta.

O njegovom životnom putu pisali su svjetski i naši mediji, pred Olimpijske igre u Londonu.

Delpopolo je prije četiri godine stigao do četvrtfinala na džudo turniru u kategoriji do 73 kilograma, prije nego što je suspendovan sa Igara, nakon što mu je na doping testu pronađen trag marihuane.

On se pravdao da je nesvjesno, pred odlazak u London, pojeo kolač u kojem je bilo ekstrakta kanabisa. Poništeni su mu rezultati, ali je suspenzija bila kratka - samo tri mjeseca.

Četiri godine kasnije Delpopolo je ponovo na Igrama... Da li je mogao da igra za Crnu Goru?

Apsolutno ne, ali je u razgovoru za „Vijesti“ u Londonu kazao da je više puta bio u Crnoj Gori i da je njegova krv - crnogorska.

Sponzor izvještavanja iz Rija

Bonus video: