Borba sa esktremnim strujama, rivalima i samim sobom

"Morske struje su ekstremno jake, tako kompleksno i jedinstveno regatno polje teško da se može naći u svijetu jedrenja.“, kaže Dukić
1 komentar(a)
Milivoj Dukić, Foto: Privatna arhiva
Milivoj Dukić, Foto: Privatna arhiva
Ažurirano: 08.08.2016. 04:25h

Od specijalnog izvještača "Vijesti"

Rio de Žaneiro - Milivoj Dukić ima samo 23 godine, jedrio je po mnogim svjetskim morima i okeanima, ali stazu kakva ga čeka od danas na olimpijskoj regati - još nije imao priliku da osjeti.

„Dva dana smo bili na moru, osjetili to što nas čeka, ali je zaista specifičan dio okeana. Morske struje su ekstremno jake, tako kompleksno i jedinstveno regatno polje teško da se može naći u svijetu jedrenja.“, kaže Dukić.

Kada tako nešto kaže Dukićev trener Nenad Vijali, koji je u takmičarskoj i trenerskoj karijeri odradio osam olimpijskih ciklusa, bio nekada šampion SFR Jugoslavije, a trener u novozelandskom timu, onda je jasno kako zahtjevan posao čeka našeg jedriličara.

„Ovo je jedno od najtežih regatnih polja koje sam ikada vidio. Struje su nepredvidive, iako postoji tabela rasta i spuštanja vode u zalivu i van njega. Previše je, međutim, spoljašnjih uticaja da bi tabele mogle sve da prikažu i da kontrolišu, tako da je potrebno da glava bude konstantno van broda“, kaže Vijali.

U takvoj situaciji, maksimalna koncentracija je, kažu Dukić i Vijali, najvažnija...

„Bilo bi dobro da smo mogli da dođemo u Rio ranije i ispitati ta polja, ali to ne bi uticalo toliko na rezultat. Važnije je da jedriličar ostane fokusiran i ponavljam - glava van broda, a ne u kokpitu“, ističe Vijali.

„Olimpijski timovi Australije, Hrvatske i Novog Zelanda još od Londona provode vrijeme u Riju, bar 3-4 puta godišnje, baš da bi se prilagodili, jer je ovo najteža i najkopleksnija staza na kojoj smo se takmičili. Mi moramo da ubrzamo proces prilagođavanja, ali idemo iz dana u dan, pa da vidimo šta će da se dogodi. Ja sam spreman, i siguran da ću svoj posao odraditi na najbolji mogući način. Pozitivan sam, vjerujem da ću iz dana u dan podizati formu“, ističe Dukić.

Koliko u konkurenciji, starijih i iskusnijih morskih vukova, može mladi Novljanin?

„Tri mjeseca smo zajedno, to nije dovoljno da se podigne forma za Olimpijske igre, ali mislim da smo uspjeli da dođemo do zavidnog nivoa. Ako bude pratio to što je radio tokom priprema, može doći do iznenađenja. Ne bih govorio o rezultatu, neka od odjedri, kao što je jedrio u Splitu, tokom pripremnog perioda, i ja ću biti prezadovoljan“, kazao je Vijali.

Ekološki problem ekskluzivnog zaliva

Takmičenje u jedriličarstvu održaće se u Marini de Gloria, u zalivu Guanabara.

Mjesto koje je ekskluzivno toliko da se u njemu održao žrijeb grupa za Svjetsko prvenstvo u fudbalu 2014. godine, a more zagađeno toliko da je u pitanju ekološki problem svjetskih razmjera.

Nema tog svjetskog medija koji nije pisao o zagađenosti Guanabare, nema te međunarodne ekološke organizacije koja nije izražavala zabrinutost, a medicinske koja se nije plašila čak i za zdravstveno stanje učesnika.

„Problem je takav da ga je teško riješiti preko noći. U samom zalivu ima dosta toga o čemu se priča, ali na otvorenom moru je sve u redu i uslovi su dosta dobri, sa ekološkog aspekta. Morske struje otežavaju posao oko prečišćavanja, ali mi smo tu da jedrimo i ne razmišljamo o drugi stvarima.

Pakovič: Jedrenje je moja druga sportska ljubav

Vjekoslav Pasković, naš vaterpolo reprezentativac, pomno je slušao i aktivno učestvovao u razgovorima o jedrenju...

„Ja i Milivoj imali smo sličan, a istovremeno supotan sportski put. Ja sam počeo kao dijete da jedrim u tivatskom Delfinu, a on da igra vaterpolo u Jadranu. Sada sam ja vaterpolista, a on jedriličar. Jedrenje je ostala moja velika ljubav i kad god imam slobodnog vremena otisnem se na more. Nemam svoju jedrilicu, ali imam mnogo prijatelja koji jedre i sa njima, tokom pauze, uživam u ovom sportu“, kaže Pasković.

Kako vaterpolista doživljava jedrenje - kao adrenalinski sport ili...

„Kao sport za uživanje, relaksaciju i kao spoj fizičke spreme i vještine. Nevjerovatan je osjećaj izaći na more, samo uz pomoć vjetra, bez zvuka motora i ne razmišljajući o tome gdje ćeš stići i kada ćeš stići. Plavetnilo oko tebe, mir i samo zvuk talasa - to je neopisivo. Milivoj ima taj takmičarski aspekt, a ja konstantno pratim to što radi i drago mi je što je uspješan u tome“, kaže Pasković.

Sponzor izvještavanja iz Rija

Bonus video: