Književni segment XXIX barskog ljetopisa nastavljen je u srijedu na paltou ispred Dvorca kralja Nikole veoma posjećenom autorskom večeri čuvenog srpskog pisca, dvostrukog dobitinika NIN-ove nagrade, Dragana Velikića.
Urednica ovog dijela Ljetopisa prof. Mila Čordašević istakla je da je Velikić književnik evropskog profila, autor deset romana od kojih su dva nagrađena NIN-ovom nagradom: „Ruski prozor“ (2007) i „Islednik“ (2016), desetak knjiga priča, eseja i izabranih intervjua, a koautor je monografije „Pula-grad interval“ (2014).
“Knjige su mu prevedene na 16 stranih jezika, veoma je prevođen i kao autor poštovan i na njemačkom govornom području, nagrađivan najznačajnijim domaćim i internacionalnim nagradama”, istakla je Čordašević.
Publici za koju je rekao da zaslužuje sve komplimente zbog brojnosti i pažnje “jer do samog kraja nijedna stolica nije bila prazna”, Velikić je na početku pročitao uvodno poglavlje “Islednika”, najavivši u šali da će to trajati 12 minuta “pa ako vam je dosadno, da znate koliko će da traje”.
“Islednik” mu je, kazao je, sem tiraža donio široku slavu i van književnih krugova, jer je NIN-ova nagrada “najbolji mogući PR”, pa su ga tako počeli prepoznavati i pijačni prodavci, a dospio je čak i u diskusiju članova žirija “Pinkovih zvjezdica” Miroslava Ilića i Harisa Džinovića.
Velikić je napomenuo da je u toku pisanja „Islednika“, za što mu je trebalo pune tri godine, upao u razdoblje stagnacije ideja, „nije bilo adekvatne intonacije,“ zbog čega je pristupio „špikovanju knjige“, čitanju djela drugih autora. U Pekićevom „Zlatnom runu“ naišao je na sentencu koja mu je poslužila za moto „Islednika“ i obnovila kreativno vrelo, pa je djelo završio za godinu dana.
“'Islednik' je lična porodična priča. Iako je radnja grupisana oko majke, ovo je knjiga o nestajanju jedne zemlje i nestajanju dragih ljudi, u kojoj je svaka ličnost stvarna, kao što su stvarne i mnoge od opisanih sutacija, samo što su im promijenjena imena i hronologija dešavanja. Napisana je onako kao što ja volim da čitam knjige drugih autora, da svakodnevno živi. Što sam stariji, sve manje izmišljam. Ispričao sam je pod mojim imenom i prezimenom, jer znam da čitaoci vole da tako osjete bliskost sa djelom. Svi oni koji čitaju, to nikako nije fraza, obogaćuju i umnožavaju svoje živote”, poručio je pored ostalog, publici Velikić.
On je ukazao i da se ovim djelom vratio u dane svog dječaštva i odrastanja, šezdesete i sedamdesete godine prošlog vijeka, kada je kao dijete mornaričkog oficira stasavao u Puli.
“Drugačije pišem sada nego prije, dio stvarnosti se preliva u knjige. Ne volim tu riječ fantastika, jer je sâmo pisanje izlazak iz stvarnosti. Naslov 'Islednik' je bitan, daje malo tu noir atmosferu, ja i inače volim taj žanr, Melvilove filmove...”, rekao je Velikić, koji je svoje predstavljanje “Islednika” obogatio brojnim anegdotama sa promocija ovog djela širom ex-Yu prostora.
“Vrlo je bitno ostati u sjećanju Dragana Velikića, poslije se možete ni krivi ni dužni naći u nekoj od njegovih knjiga, a 'Islednik' je zaista jedno od njegovih najboljih djela”, istakla je moderatorka Radmila Bulatović, profesor književnosti i bibliotekar savjetnik.
Tradicija Srednje Evrope
Velikić je ukazao i na veličinu i značaj književne tradicije i kulturnog miljea Srednje Evrope, ističući da između Trsta i Bukurešta ima više književnosti nego između San Franciska i Njujorka,“mnogo je tu kultura, tradicija, jezika,velikih romana“, dodajući da je Mittel Europa „jedan koherentan prostor, kao što je koherentan prostor i Jugoslavija“.
Bonus video:
