Naš violinista svjetskog renomea, Roman Simović i ovog ljeta boravi u Crnoj Gori, a pored privatnih razloga, ovdje je i zbog gostovanja na KotorArtu. Sa pijanistom i umjetničkim direktorom Don Brankovih dana muzike Ratimirom Martinovićem nastupiće večeras u Crkvi Sv. Duha, čime će zajedno sa najboljim učenicima kotorske muzičke škole obilježiti završetak kotorske koncertne sezone.
Roman Simović, vođa jednog od najpoznatijih svjetskih ansambala, Londonskog simfonijskog orkestra, u Kotor dolazi u jeku svojih ljetnjih nastupa, na kojima će od Evrope do Australije svirati sa čelistom Mišom Majskim, pijanistom Itamarom Golanom i raznim ansamblima i orkestrima. Kako i u samom KotorArtu kažu, naredne godine Simović bi trebalo da bude umjetnik-domaćin na festivalu i da nastupa sa svojim gostima, kao što će to ove godine gitarista Miloš Karadaglić. Simović je govorio o “haotičnoj” saradnji sa čuvenim dirigentom Valerijem Gergijevim, o tome da li bi prije živio u Crnoj Gori ili Londonu, zašto je tako rijetko viđen umjetnik u našoj zemlji.
- Kao koncertmajstor redovno svirate sa LSO, a često ste rado pozivani gostujući koncertmajstor u orkestrima sa kojima radi čuveni Valerij Gergijev. Kako biste opisali saradnju sa ovim maestrom?
Saradnja sa Gergijevim je uvijek haotična. Prvenstveno zbog njegovog rasporeda i načina na koji on pravi muziku. On je užasno brz kada uči novo djelo, ali često ne razumije da orkestar nije na njegovom nivou i da je potrebno više vremena da bi sto ljudi reagovalo na vaše zahtjeve. Valeri je svakako jedan on najvećih živih dirigenata. Njegov nivo talenta i znanja je nešto nevjerovatno. Sa njim sam odsvirao preko 250 koncerata za šest godina - od onih legendarnih koje nikada neću zaboraviti do onih gdje nismo baš znali šta radimo. Velika ga je privilegija poznavati. Veliki je čovjek u svakom smislu, ne samo kao muzičar već i kao najbolji mogući menadžer.
- Ako bi se saradnja sa Gergijevim razumjela kao privilegija, šta je to što se od nje kao dobrobit vraća?
Saradnja sa Vаalerijem mi je otvorila mnoga vrata. Osim što sam sa njim mnogo svirao kao koncertmajstor, više od deset puta sam svirao i kao solista u Sankt-Peterburgu i Londonu. Ove godine smo našu saradnju krunisali CD-om sa koncertima za violinu Čajkovskog i Glazunova. Ta profesionalna saradnja je prerasla u pravo prijateljstvo. A poznato je da su prijatelji važni za Valerija i da im on puno pomaže. Ako neko može sve, to je onda on.
- Šta biste izdvojili kao ne muzičku već životnu lekciju koju ste naučili/prihvatili od maestra?
Borba! Nikad ne odustajati. Svijet je dovoljno veliki za sve nas. Za svakog ima mjesta i prilike da se pokaže i dokaže. Nema potrebe za ljubomorom. Naučio sam od njega da nikada ne govorim loše o svojim kolegama. A mislim da mi je on pomogao i da se izborim sa pritiskom na sceni. Naučio sam da upornošću možete sve. To je on dokazao sa teatrom Marijinski.
- Povjerenje koje Vam upravo Gergijev ukazuje govori o Vašem kvalitetu kao umjetnika. Koliko imate prilike da u Crnoj Gori pokažete to što umijete upravo kao koncertmajstor, odnosno kao vođa nekog orkestra?
Crna Gora je mikro tržište i ja nastupam ovdje jednom godišnje. Vjerovatno da bih mogao nastupati i češće, međutim, situacija nije tako jednostavna. Pokušao sam više puta da predložim da sa našim jedinim orkestrom uradim projekte kao koncertmajstor, međutim, nisam dobio pozitivan odgovor - uz totalnu podršku samih muzičara koji su i te kako željni da uradimo tako nešto. Šteta je zaista ne iskoristiti moj potencijal kao lidera orkestra. Jer ako mogu sa LSO da izbacim tri kompak-diska za dvije godine kao njihov direktor, valjda bih se snašao i sa našim orkestrom.
- Da su prilike drugačije, da li biste prihvatili vodeću poziciju u nekom crnogorskom orkestru?
Crnogorcima fali lider u kulturnom životu. I to ne monopol nego lider . Mi jesmo mali ali imamo dovoljno i novca i potencijala da napravimo mnogo bolji orkestar i koncertnu sezonu. I kada bi tu bilo manje ličnih interesa svima bi bilo bolje. Ovo je moja zemlja i ukoliko njima treba moja pomoć vrlo me je lako naći. Učio sam od najboljih pa sam siguran da ću znanje prenijeti i na ove prostore. Za to bi mi bila potrebna apsolutna podrška naših vodećih političara.
Mnogo sam dobar, a to je mediokritetima problem
- Ako bi bilo poziva, pod kojim uslovima biste prihvatili da pređete iz Londonskog simfonijskog orkestra u Crnu Goru?
Pod uslovom da zaista mogu nešto ostaviti iza sebe. Kao što je Ratimir uradio veliku stvar sa KotorArtom. Ali želim da znam da je to nekom potrebno. Potreban mi je tim ljudi koji su spremni da našu muzičku scenu podignemo na jedan drugi nivo. Naravno da mi više prija da živim u Crnoj Gori nego u kišovitom Londonu punom licemjerstva.
Nije li neobično da umjetnika Vašeg ranga muzičke organizacije u Crnoj Gori relativno rijetko pozivaju da svira?
Pa šta ću im ja? Mnogo sam dobar. A to je problem. Mediokriteti imaju svoju šačicu ljudi s kojima sarađuju. Njima kvalitet ne treba. Zato sam, nažalost, Englezima potreban i onda moram živjeti u Londonu. Velika je tragedija ako mi koji nešto znamo svi odemo iz Crne Gore. Pa ko će ostati da vlada muzičkom scenom? Mediokriteti. Treba podrška vrha i može da se prave velike stvari. Ovako se samo ide u nedogled.
Bonus video:
