U REŽIJI BORISA LIJEŠEVIĆA

Izazovno i provokativno: Opera "Dve glave i devojka" u Budvi

“Svaki rad koji se lijepo završi, istovremeno bude i zabavan i stresan”, kaže Boris Liješević
0 komentar(a)
Dve glave i devojka, Foto: Grad teatar
Dve glave i devojka, Foto: Grad teatar
Ažurirano: 14.07.2016. 07:19h

Uzbudljiva muzika Isidore Žebeljan, trideset vrhunskih muzičkih izvođača na sceni vođeni dirigentom Premilom Petrovićem, glumci Mihailo-Miša Janketić i Milovan Filipović “potpomognuti” Rambom Amadeusom, premijerno su stigli pred publiku Grad teatra u operi “Dve glave i devojka”, sa rediteljskim potpisom Borisa Liješevića.

Ovo izazovno i po mnogo čemu višeslojno i provokativno djelo (od same muzike jedne od najcjenjenijih kompozitorki sa ovog prostora u svijetu, do libreta koji je Borislav Čičovački napisao po motivima novele Tomasa Mana

“Zamenjene glave” i duhovitoj staroindijskoj legendi o ljubavi), Boris Liješević smjestio je u naše, savremeno doba, u cinični 21. vijek, vješto se poigravajući mitovima, stereotipima i urušenim vrijednostima koje ga karakterišu. Tako su nam izuzetni pjevači: sopran Katarina Jovanović u ulozi boginje Kali, Aneta Ilić kao Padma (sopran), baritoni Vasa Stajkić (Čandra) i Nebojša Babić (Bati), smješteni u metaforičnu scenografiju Aleksandra Denića, zajedno sa ostalim učesnicima predstave ispričali jednu angažovanu priču, koja je samo spolja ogrnuta komikom i duhovitošću. Prva opera koju je u karijeri režirao budvanski reditelj, danas jedan od najpriznatijih i najzaposlenijih u regionu, ispraćena je ovacijama sa scene “Vještice” u Bečićima.

“Poziv Isidore Žebeljan i Borislava Čičovačkog doživio sam kao veliku čast”, kaže Boris Liješević.

“Ona danas sarađuje sa svjetskim festivalima, i ova opera je jedna od najznačajnijih stvari koje su mi do sada ponuđene da režiram. I mada se uvijek zaričem da neću raditi tokom ljeta, prosto ne mogu da odolim nekim lijepim pozivima, a pogotovu pozivu Grad teatra i jubilarnom festivalu. Budva je moj grad, moja fascinacija pozorištem i moj san započeli su ovdje, na Grad teatru”, ističe Liješević, dodajući da je vrlo srećan kako je premijerna publika ispratila operu “Dve glave i devojka”.

“Svaki rad koji se lijepo završi, kao što mi se čini po reakciji gledalaca da se ovaj završio, istovremeno bude i zabavan i stresan, a ovo je za mene bilo neobično iskustvo. Morao sam da naučim da glavni pravac nije reditelj-glumac, odnosno pjevač, nego dirigent i izvođač. Ali, shvatio sam i da je opera takođe prostor, kao i dramski teatar, gdje se može progovoriti o važnim stvarima koje nas se tiču, da opera nisu samo bajke koje treba atraktizovati, popularizovati i 'razmrdati'. Zato uopšte nisam išao tim putem, niti me je to zanimalo. Naprotiv, mi smo tu staroindijsku bajku smjestili u moderan, potresan savremeni milje, milje izbjeglica, izbjegličkih kampova. U ovom komadu dva junaka, Čandra i Bati odlaze na put, i prosto nisam mogao da se otmem utisku da su oni savremeni putnici, putnici 21. vijeka, koji prelaze milje i milje da se sa svojih konitenata prebace do nekih destinacija boljih za život. Na tim putovanjima gube glave, djecu, razum, i to su sve potresne slike koje gledamo, i koje su našle mjesta u ovoj predstavi”, ističe Liješević.

Rambo Amadeus pokazao se pravim, sjajnim izborom za ulogu Proroka

Rambo Amadeus pokazao se pravim, sjajnim izborom za ulogu Proroka.

“U početku je bila ideja da ja budem Pripovjedač, ali sam odbio, smatrajući da to nije prava uloga za mene i da bi trebalo da je igra profesionalc. Ja sam dobio tačno mjesto koje mi publika daje: onih pet-šest duhovitih, sarkastičnih i ironičnih minuta na sceni, i jako je lijepo biti dio nečega što je novo, važno, i što je za mene lično takođe nešto sasvim novo. Ova opera važna je za kulturu cijelog regiona, tako je i napravljena, kao regionalna koprodukcija, i ona se ipak obraća nekom djelu kulturne elite ovog prostora. 'Dve glave i devojka' nisu za široki puk, i neće biti toliko komercijalno djelo. Međutim, ono što nama fali kao društvima na ovom prostoru jeste upravo intelektualna elita, jer je ona motor razvoja svake države. Novac je, u stvari, jako klizav teren. Pogledajmo samo sudbine ljudi koji su ovdje prodali svoje porodično zemljište i placeve za velike pare, i šta su oni uradili, đe su otišle te pare. Malo je ko avanzovao od toga ili školovao đecu od tih para. Evropa nije bogata slučajno, ona je bogata jer je oduvijek ulagala u kulturu, znajući da se čovjek duhovno prvo uzdiže kulturom. Meni je veoma drago da neka mala mjesta, kao što smo mi, a ovdje su svi 'mala mista' - i Budva, Herceg Novi, Brioni…imaju refleks i potrebu za produkcijom stvari kao što je ova opera, i prijatno sam iznenađen i produkcijom Grad teatra, i turistiučkim organizacijama opština Herceg Novi i Budva. Opera 'Dve glave i devojka' igraće se za koji dan u Herceg Novom, i pozivam sve koji nisu stigli da dođu na Grad teatar dođu u Novi, jer to vrijedi viđeti dva-tri puta”, smatra Rambo Amadeus.

Živimo u prilično banalizovanom vremenu lažnih proroka

O samom liku Proroka koji tumači u operi, koji je parodija na sve proroke našeg doba, Rambo Amadeus kaže:

“Mi živimo u vremenu koje je je poprilično banalizovano, i mi u u tom banalizovanom vremenu imamo ljude koji su i sami dosta banalani, koji postaju neki lažni proroci, ili su im potrebni proroci koji će ih voditi kroz život. Ti banalni ljudi imaju mnogo sljedbenika, i ova opera je za mene bila divna prilika da napravim ironični odmak od takvih ljudi. Ja vjerujem u nauku, u misao, a ne u proroke”, kaže poznati muzičar.

Preporučujemo za Vas