Uvijek je Nikšić imao pjesničku dušu, boemske damare, a za to su se potrudili Vito Nikolić, Dragan Radulović, Milan Dugo Krivokapić i mnogi drugi.
Tradiciju nastavljaju mlade poete sabrane u književni klub “Poenta poetika”, koji djeluje pri JU “Zahumlje” i koji je osnovan prije dvije godine u julu na telefonskoj liniji Cetinje - Nikšić. Obrad Nenezić i Goran Radojičić odlučili su da mladim nikšićkim poetama i poetesama pruže dom, utočište za njihove stihove, ali i mogućnost da drugi čuju vapaje njihove duše. I nijesu pogriješili što su poeziju vratili u grad pod Trebjesom.
“Obrad je kumovao i nazivu kojim smo željeli da stavimo svima do znanja da je poenta našeg kluba stvaranje poetike koja bi bila zajednička jednom prostoru i ljudima. Želja nam je bila da se napravi malo drugačija priča od već viđenog i da se otvori prostor za nove ljude koji imaju potencijal, znanje i kvalitet, ali nijesu imali prostor da se pojave. Osnivanjem kluba stvorili smo manevarski prostor da se mladi pjesnici aktiviraju i dođu do izražaja, da ljudi čuju za ono što rade”, priča za “Vijesti” Radojičić, predsjednik “Poente poetike”.
A da su dobro manevrisali uvjerili su se veoma brzo. Prvo su “osvojili” scenu “Zahumlja”, zatim krenuli u pohod na nikšićke lokale, jer im je cilj bio da poezija stigne do mladih.
“Smatrali smo da je potrebno da se u lokalima gdje se okupljaju mladi stvori interakcija između onih koji pišu i onih koji potencijalno vole poeziju. To se i desilo. A onda smo počeli da održavamo večeri na platou ispred Gradske kuće, da stihovima slučajne prolaznike ‘zaustavimo’. Sve je to po mišljenju brojnih ljudi i institucija kulture u Crnoj Gori dalo rezultate”, smatra Radojičić.
“Gdje god da sam otišao, našao sam da je tamo već bio neki pjesnik”, zapisao je Sigmund Frojd. Isti je slučaj i sa pjesnicima “Poetike”. Osvajali su dio po dio teritorije i tako zagospodarili novom nikšićkom književnom scenom.
“U martu smo počeli manifestacijom ‘Dani crnogorske poezije’ i nakon ljetnjeg odmora nastavljamo poetsku propagandu po školama. Vidjeli smo da su djeca upoznata samo sa crnogorskom poezijom koju sreću u čitankama. To su stihovi Vita Nikolića, Dragana Radulovića, Lesa Ivanovića i Rista Ratkovića. Crnogorska književnost jeste mala, ali ima dosta blistavih primjera. Nije sve počelo sa Njegošem, niti se na njemu završava, koliko god on maestralan bio”, kazao je predsjednik “Poetike”.
Umjesto da pjesnik piše poeziju, poezija piše pjesnika
Tranzicija i “godine koje su pojeli skakavci” poremetili su sistem vrijednosti i poezija je izgubila mjesto koje joj pripada. Možda i zbog toga što je, kako je kazao Radojičić, “poezija visoka umjetnost”.
“Nju mora da podržava sistem vrijednosti. Vrijeme koje je prouzrokovalo pad sistema vrijednosti dovelo je do toga da se poezija manje čita ili da je manje na cijeni, ali mislim da se nije pisalo manje. Ljudi su uvijek u kutku svog doma pisali poeziju i sada je samo došlo vrijeme da ona izađe i ugleda svjetlost dana. Nadam se da je osnivanjem ‘Poente poetike’ poezija dobila mogućnost da joj se vrati pozicija koju je imala ranije. Neću da preuveličavam značaj književnog kluba, ali neke stvari se mijenjaju i poezija danas u Nikšiću ima drugačiju poziciju nego što je imala ranije. A ono što je posebno značajno je to da su mladi nosioci tog povratka poezije”, istakao je Radojičić.
Svjestan je da danas imamo hiperprodukciju pisaca, da je crnogorsko tržište suviše malo za toliki broj autora, i da u tom haosu često talentovani pjesnici ne mogu da dođu do izražaja. Zato su potrebni klubovi poput “Poente poetike” kako bi se našao prostor da kvalitet ispliva jer, kako je kazao, nije bitan trag koji ostavlja autor već trag koji ostavljaju djela.
“Danas nemamo književnu kritiku, na nekoj književnoj večeri ne može se čuti da nešto nije dobro ili šta to nije dobro. O bilo kakvom djelu pišu se hvalospjevi, govori se u superlativu. Čini mi se da će podizanjem sistema vrijednosti, obrazovanjem ljudi i željom da se na neki način istaknu, i to biti promijenjeno. Upravo su ovi klubovi prilika da ispliva neko ko je talentovan”, kazao je Radojičić.
Sve se preživi, osim štamparske greške
Cijela je četa pjesnika “Poente poetike” koji su nagrađivani na državnim i regionalnim književnim susretima. A njih 21, od preko 40 članova kluba, nagrađeno je i objavljivanjem stihova u zborniku “Mozaik” koji je izašao u martu ove godine.
“Mali broj članova, ne računajući afirmisane pjesnike, objavio je knjigu. Većina do izlaska ‘Mozaika’ nije imala objavljene stihove. Taj zbornik je njihov početak, a na koji način i koliki će ostaviti trag vidjećemo. Objavljivanjem ovog zbornika, koji je svjedok jednog vremena, svi autori su ušli u istoriju crnogorske književnosti. Pjesnik se na neki način osjeti pravim pjesnikom kad vidi svoje stihove odštampane”, kazao je urednik “Mozaika” koji se nada će drugi tom biti prilika da i ostali članovi kluba objave pjesme.
Nije nepoznanica da su, kako je istakao, najbolji pjesnici u istoriji nastajali u kružocima, kafanama, pa što ne bi i “Zahumlje” i “Poenta poetika” bili odskočna daska za mlade poete.
“Ako se po jutru dan poznaje - ima nade za crnogorsku poetsku scenu. Čini mi se da su pojedinci iz ‘Poente’ uspjeli da se probiju, nađu malo šire mjesto u tim nekim okvirima, a garancija za uspjeh je kvalitet. Već imamo pjesnika koji će sigurno ostaviti traga i kvalitet te poezije će doći do izražaja kad-tad. Bitno je da se formira nikšića književna scena mladih”, zaključio je Radojičić, a jedan od njegovih pjesničkih uzora, Branko Miljković, zapisao je da je “pjesnik oduvijek bio onaj koji u drugima liječi bolest od koje sam umire”.
Bonus video:
